Bratovština sv. Jurja i Tripuna

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Bratovština sv. Jurja i Tripuna (talijanski: Scuola di San Giorgio degli Schiavoni zvana i Scuola Dalmata di San Giorgio e Trifone) je renesansna palača, nekadašnje sjedište schiavonske Bratovštine San Giorgio e San Trifone u sestieru Castello u Veneciji.

Palača nalazi se nedaleko od Rive degli Schiavoni pored mosta Ponte della Commenda na početku ulice Calle dei Furlani. Iako ne spada u takozvane Scuole grandi, - Scuola di San Giorgio degli Schiavoni je svjetski poznata zbog opusa slika koju je za nju naslikao Vittore Carpaccio i zbog relikvija Sveti Juraj .

Danas se u toj zgradi nalazi muzej.

Povijest bratovštine i palače San Rocco[uredi | uredi kôd]

Još od ranog srednjeg vijeka postojale su jake trgovačke veze između Venecije i Hrvatske obale Jadrana, posebno Dalmacije, koje su postale još veće od početka 15. st. kad je Mletačka republika ovladala većim dijelom obale. U Veneciji je živjela brojna kolonija doseljenika iz tih krajeva koje su venecijanci zvali Schiavoni. Oni su poput ostalih sličnih grupa osnovali svoju bratovštinu - Confraternita di San Giorgio e San Trifone, čiji rad je venecijansko Vijeće desetorice odobrilo 1451.[1] Bratovština Sv. Đorđa i Tripuna u Veneciji je na početku svog djelovanja sastajala se crkvi San Giovanni di Malta, (tako se zove jer je do 1312. pripadala redu Templara, a kad je red ukinut Malteškom redu). U toj crkvi je bratovština podigla oltar posvećen sv. Georgiju i imala pravo na nekoliko grobnica.[2] Za okupljanje članova bratovštine koristila se ubožnica - Ospedale di Santa Caterina, koju je bratovština kupila[1] 1551. i potpuno preuredila za svoje potrebe, po nacrtima venecijanskog arhitekta Giovanni de Zana (protomajstor gradnje Arsenala.[2]

Bratovština je 1502. dobila veliki poklon na dar od jeruzalemskog patrijarh]]a na samrti - relikvije sv. Jurja (Đorđa), koje je on preko časnika mletačke vojske u Grčkoj dostavio bratovštini.[1]

Prizemlje u kojoj je kapela i sakristija sa desne strane, koristilo se u vjerske svrhe, a kat u kojem je dvorana sa oltarom, koristio se za sastanke članova bratovštine. Kamenu renesansnu sansovinovsku fasadu bratovština je podigla sredinom 16. st.[1]

Umjetnička djela u bratovštini[uredi | uredi kôd]

Smrt sv. Jeronima djelo Vittore Carpaccia

Na kamenoj fasadi iznad ulaza nalazi se reljef Pietra di Salòa iz 1552. sv. Juraj ubija zmaja, a iznad njega reljef Djevica Marija sa svecima iz sredine 14. st., nepoznatog venecijanskog kipara.

Bratovština je 1502. naručila 9 slika velikog formata od tada već slavnog slikara Carpaccia (1465. - 1526.) koje su trebale ukrasiti zidove Scuole, koje je on dovršio do 1507.[2] U prizemlju se nalazi 9 velikih slika, sa prizorima iz života svetaca, inspiraciju za te slike Carpaccio je pronašao u knjizi Zlatna legenda (Catalogus Sanctorum di Pietro de Natalibus e il Jeronimo vita et transitus) Jacopa da Varagine, tiskanoj u Veneciji 1485.

  • Vizija sv. Augustina (tempera na drvu 141x210 cm - 1502.)
  • sv. Jeronim dovodi lava u samostan(tempera na drvu 141x211 cm - 1502.)
  • Smrt sv. Jeronima (tempera na drvu 141x211 cm - 1502)
  • sv. Juraj ubija zmaja(tempera na drvu 141x360 cm - 1502.)
  • Trijumf sv. Jurja (tempera na drvu 141x360 cm - 1502.)
  • sv. Juraj pokrštava stanovnike grada Selene (tempera na drvu 141x210 cm - 1507.)
  • Čuda sv.Tripuna (tempera na drvu 141x300 cm - 1507.)

Dvije slike posvećene su životima apostola:

  • Molitva u Gestimanskom vrtu (tempera na drvu 141x107 cm - 1502.)
  • Pozvanje sv. Mateja Apostola (tempera na drvu 141x115 cm - 1502.)

Na gornjem katu (Sala dell'Albergo) u kojem su se održavali sastanci bratovštine, drveni oslikani strop izveo je Bastian de Muran, a po zidovima su slike iz radionice Palme Mlađeg. Na oltaru se nalaze dvije pale zaštitnika bratovštine sv. Jeronima i sv. Tripuna iz 15. st.

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Giulio Lorenzetti, Venezia e il suo estuario, Edizioni Lint, 1974
  • Gianfranco Levorato, Scuole a Venezia - Storia e attualità, Venezia 2008
  • Francesco Valcanover, Vittore Carpaccio, in AA.VV., Pittori del Rinascimento, Scala, Firenze 2007. ISBN 88-8117-099-X

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Scuola di S. Giorgio degli Schiavoni (talijanski). IN VENICE TODAY 1999. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. prosinca 2009. Pristupljeno 1. prosinca 2011.
  2. 2,0 2,1 2,2 Marija Mihaliček. 2005. Crkva Bratovštine Sv. Đorđa i Tripuna u Veneciji. Bulletin. Pristupljeno 1. prosinca 2011.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Bratovština sv. Jurja i Tripuna