Sergej Ejzenštejn

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sergej Mihajlovič Ejzenštejn
Сергей Михайлович Эйзенштейн
Sergej Ejzenštejn
Rodno ime Sergej Mihajlovič Ejzenštejn
Rođenje 23. siječnja 1898.
Smrt 11. veljače 1948.
Godine rada 1923. - 1946.
Portal o životopisima

Sergej Mihajlovič Ejzenštejn, (ruski: Сергей Михайлович Эйзенштейн, latvijski: Sergejs Eizenšteins; Riga, Latvija, 23. siječnja 1898. - Moskva, 11. veljače 1948.), sovjetski filmski redatelj .

Karijera[uredi VE | uredi]

Doživljavao je montažu kao primarno oblikovno načelo filma, što je praktički pokazao u svojim ostvarenjima. Njegovi teorijski radovi izdani su u New Yorku u dvije knjiga - "Film Sense" i "Film Form". Najvažniji i najčitaniji njegov esej Montaža atrakcija objavljen je 1923. godine i u njemu se Eizenstein zalaže za smisleno organiziranje umjetničkih sredstava u složenu cjelinu čiji je cilj omogućiti gledatelju spoznavanje ideološke strukture. Važan je i njegov pedagoški rad na Visokoj državnoj filmskoj školi u Moskvi, a zbog svojih shvaćanja o filozofskoj i estetskoj strukturi filma često je dolazio u sukob s državnim vlastima. 1924. godine snima svoj prvi film "Štrajk" kojega karakterizira dokumentaristički pristup stvarnosti, izražajnost krupnoga plana i žestok ritam u kadrovima i među njima. Najistaknutije Eisensteinovo djelo "Oklopnjača Potemkin" snimljeno je 1925. godine. Taj film alegorijski govori o revoluciji kroz temu pobune mornara na carskoj oklopnjači. Film se sastoji od pet dijelova po uzoru na kompoziciju antičkih tragedija. Film "Oktobar" iz 1928. nastao je u čast desete obljetnice Oktobarske revolucije, a godinu kasnije, 1929., nastaje film "Staro i novo". 1938. prikazan je njegov prvi zvučni film "Aleksandar Nevski" koji prikazuje bitku Rusa i Teutonaca na zaleđenom Čudskom jezeru, a filmom dominira ideja patriotizma. Junak u ovom filmu više nije kolektiv, već herojski povijesno autentični lik-ruski princ iz 13. stoljeća. 1941. godine počinje ekranizirati život Ivana Groznog u tri dijela. Prvi dio trilogije izlazi 1943. godine i za njega Eisenstein dobiva Staljinov orden. Drugi dio nastao je 1946., ali je bio zabranjen i prikazan je tek 1958., a treći dio nikada nije objavljen (snimljeni materijal bio je uništen). 1948. godine Eisenstein doživljava srčani udar i umire u bolnici pišući memoare.

Filmovi[uredi VE | uredi]