Simfonija br. 3 u a-molu (Mendelssohn)
| Simfonija br. 3 u a-molu | |
|---|---|
| ("Škotska") | |
 Princ Albert (za orguljama), kraljica Victoria i Mendelssohn, na prijemu u Buckinghamskoj palači nakon londonske premijere simfonije | |
| Skladatelj | Felix Mendelssohn Bartholdy |
| Nastanak | 1829. – 1842. |
| Premijera | 3 ožujka 1842., Leipzig |
| Kataloška oznaka | op. 56, MWV N 18 |
| Forma | simfonija |
| Tonalitet | a-mol |
| Broj stavaka | 4 |
| Trajanje | oko 40 minuta |
Simfonija br. 3 u a-molu op. 56, MWV N 18 je posljednja simfonija Felixa Mendelssohna Bartholdyja. Poznata je pod nazivom Škotska simfonija, kako su je imenovali izdavači. Premijerno je izvedena 1842. godine u Leipzigu.
Nastanak[uredi | uredi kôd]
Felix Mendelssohn Bartholdy[1] bio je njemački skladatelj, pijanist i orguljaš iz razdoblja ranog romantizma. Skladao je simfonije, koncerte, oratorije, klavirsku i komornu glazbu. Na popisu njegovih djela MWV (Mendelssohn-Werkverzeichnis) nalazi se oko 750 skladbi u 26 grupa.
Mendelssohn je između 1829. i 1847. godine deset puta boravio u Velikoj Britaniji, u ukupnom trajanju oko 20 mjeseci. Za vrijeme prvog boravka 1929. godine posjetio je i Škotsku, koja je na njega ostavila snažan dojam, te je odatle dobio inspiraciju za svoja dva čuvena djela: Koncertnu uvertiru "Hebridi" i Simfoniju br. 3 u a-molu.
Skice za simfoniju napisao je još 1829. godine pri prvom posjetu Škotskoj: u Edinburghu je 30. srpnja posjetio ruine kapele u palači iz koje je vladala Marija Stuart, koje su na njega ostavile snažan turoban, sumoran dojam.
Ne zna se kad je nastavio rad na simfoniji. Završio ju je u Berlinu 20. siječnja 1842. godine i dirigirao na premijeri 3. ožujka iste godine u Leipzigu. Nakon uspješne premijere u Leipzigu, Mendelssohn je sa Simfonijom gostovao u Filharmonijskom društvu u Londonu 13. lipnja 1842. godine. Koncertu je nazočila Kraljica Victoria i dala dozvolu Mendelssohnu da joj posveti djelo.
Ovo je posljednja simfonija koju je Mendelssohn završio, nakon "Talijanske" i "Reformacije", ali su ju izdavači objavili kao treću.
O glazbi[uredi | uredi kôd]
Orkestracija: 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 4 horne, 2 trube, timpani, gudači
Tonalitet: a-mol
Mendelssohn je pokušao djelomično zaobići klasičnu čevorostavačnu formu simfonije tako što je napisao da se svi stavci izvode attacca, odnosno u nizu bez pauze, i tako simfonijski ciklus ujedinio u jednu cjelinu. Time je postigao da stavci nemaju klasičan završetak. Posebnost simfonije je i da se u svakom stavku javljaju fanfare i ritam marša, koje (usprkos oznaci guerriero [ratnički] u naslovu četvrtog stavka) nisu militantni, već romantični herojski element. Svi stavci su u sonatnoj formi, što također nije uobičajeno.
| Simfonija br. 3 u a-molu | |
|---|---|
| 1. | Introduction. Andante con moto – Allegro un poco agitato (13'29") |
| 2. | Scherzo. Vivace non troppo (4'43") |
| 3. | Adagio cantabile (9'31") |
| 4. | Finale guerriero. Allegro vivacissimo – Allegro maestoso assai (10'15") |
| Fulda Symphonic Orchestra, dirigent Simon Schindler, snimka iz 2004. | |
- Introduction. Andante con moto – Allegro un poco agitato
- Scherzo. Vivace non troppo
- Adagio cantabile
- Finale guerriero. Allegro vivacissimo – Allegro maestoso assai
1. Introduction. Andante con moto – Allegro un poco agitato[uredi | uredi kôd]
Prvi stavak u 3/4-taktu počinje u A-duru dugim laganim uvodom sa sumornim i melankoličnim raspoloženjem koji je Mendelssohn skicirao još 1829. godine u Škotskoj, a nastavlja u a-molu u živom tempu. Slijedi klasična sonatna forma, u kojoj se u kodi vraća uvodna tematika.
2. Scherzo. Vivace non troppo[uredi | uredi kôd]
Scherzo drugog stavka u 6/8-taktu i F-duru je oštri kontrast prvom stavku. Melodijski i ritamski je u stilu škotskog narodnog plesa Scotch snap (koji je i Dvořák koristio u simfoniji "Iz Novog svijeta"), ali nije obrađena nijedna izvorna škotska melodija.
3. Adagio cantabile[uredi | uredi kôd]
U trećem stavku u 2/4-taktu i a-molu osjeća se utjecaj Beethovena kroz motive na teme iz njegove Sedme simfonije i Gudačkog kvarteta br. 10. Stavkom dominira elegično raspoloženje, isprepleteno s heroizmom.
4. Finale guerriero. Allegro vivacissimo – Allegro maestoso assai[uredi | uredi kôd]
U četvrtom stavku u 6/8-taktu prvo u a-molu a zatim u A-duru prepliću se herojski motivi sa škotskim plesom. Nakon reprize, u kodi se ne ponavlja tematika iz razvoja, već Mendelssohn uvodi novi materijal uz temu iz uvoda, s trijumfalnim završetkom.
Uobičajeno trajanje simfonije je oko 40 minuta.
Napomene[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Arhivirana stranica neslužbenog vodiča za neodržani koncert Niškog simfonijskog orkestra planiran za 20.rujna 2019. godine, web.archive.org (sr-lat.) (Arhivirano: 13. lipnja 2020., pristupljeno: 16.lipnja 2020.)
- Symphony No. 3 in A minor, Opus 56, Scottish, programski vodič San Francisco Symphony, www.sfsymphony.org (en.) (Pristupljeno: 16. lipnja 2020.)
- Simfonija br. 3 na CD-u Gustava Dudamela,www.gustavodudamel.com Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. lipnja 2020. (Wayback Machine) (en.) (Pristupljeno: 16. lipnja 2020.)
- Symphony No. 3 ("Scottish") na str. 12-14 ("33"-"35") programskog vodiča koncerata 18., 19. i 20. siječnja 2018. godine Filadelfijskog orkestra, Philadelphia Orchestra, old.philorch.org Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. lipnja 2020. (Wayback Machine) (en.) (Pristupljeno: 16. lipnja 2020.)
- Symphonie Nr. 3 a-Moll op. 56 "Schottische", na stranici Tonkünstler-Orchester, www.tonkuenstler.at (njem.) (Pristupljeno: 16. lipnja 2020.)
- Symphony No. 3 in A minor ("Scottish"), Op. 56 na stranici AllMusic (en.) (Pristupljeno: 16. lipnja 2020.)
- Kritika koncerta Hrvatskog komornog orkestra u Rovinju, dirigent Tomislav Uhlik, na stranici Turističke zajednice grada Rovinja, www.rovinj-tourism.com (Objavljeno: 17.srpnja 2003., pristupljeno: 16. lipnja 2020.)
- Simfonija br. 3 na stranici IMSLP,imslp.org (en.) (Pristupljeno: 16. lipnja 2020.)