Sirija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Sirija. Za druga značenja, pogledajte Sirija (razdvojba).
Sirijska Arapska Republika
الجمهوريّة العربيّة السّوريّة
(al-Džumhūrīyâ al-`Arabīyâ as-Sūrīyâ)
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Homat el Diyar
Položaj Sirije
Glavni grad Damask
Službeni jezik arapski
Vlada
 - Predsjednik Bašar al-Asad
Neovisnost Od Francuske 17. travnja 1946.
Površina 86. po veličini
 - ukupno 185.180 km2
 - % vode 0,06 %
Stanovništvo 55. po veličini
 - ukupno (2002) 17.585.540
 - gustoća 93/km2
Valuta sirijska funta (100 piastera1)
Pozivni broj +963
Vremenska zona UTC +2
UTC +3 ljeti
Internetski nastavak .sy
(1) izvan uporabe
Syria in its region (claimed).svg

Sirija, službeno Sirijska Arapska Republika je država u jugozapadnoj Aziji na Bliskom Istoku. Na zapadu 180 km dugom obalom izlazi na istočno Sredozemlje, a graniči na sjeveru s Turskom, na istoku s Irakom, na jugu s Jordanom, na jugozapadu s Izraelom te na zapadu s Libanonom.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Zemlja se sastoji od nekoliko regija: uske obalne nizine, planinske zone (Nusayriya na sjeveru, Anti-Libanon, u kojem se nalazi najviši vrh, 2814 m visoki Šajh, na jugu) na koju se prema istoku nastavlja brežuljakasta visoravan s malo padalina i vrlo oskudnom vegetacijom. Kroz istočni dio zemlje protječe rijeka Eufrat čije se vode koriste za natapanje.

Sirija je zemlja smještena u Jugozapadnoj Aziji. Veliki dijelovi zemlje su pustinja i polupustinja. Njezin se teritorij može podijeliti na nekoliko dijelova. Uz 180 km duge obale Sredozemnog mora nalazi se ravnica široka oko trideset kilometara. Usporedno s obalnom ravnicom pruža se lanac planina Jabbal al Nusayiriyah; a na njih se južno nastavljaju Anti-Libanonske planine gdje se nalazi i najviši vrh Sirije, 2814 metara visok Hermon. U jugozapadnom dijelu Sirije nalazi se Golanska visoravan koja je trenutno pod Izraelom. Većinu južnog dijela Sirije zauzima Sirijska pustinja koja je praktički prostrana visoravan. Ostatak zemlje nalazi se na izdignutom platou (nižem od Sirijske pustinje) koji je u većem dijelu dio zaravnjenog prostora zvanog Al Jazirah. Na platou se nalazi i najveće sirijsko jezero al-Asad na najvećoj sirijskoj rijeci Eufratu, te drugo po veličini jezero Nuzayzah.

Eufrat je najvažnija i najveća rijeka u Siriji. Nije plovna, ali je njeno značenje veliko zbog natapanja. Ona je osnova Sirijske poljoprivrede. Osim Eufrata važne su tekućice Orontes i Khabur.

Najvažniji grad na sirijskoj obali je Latakija (Al-Ladiqiyah). To je i najveća luka. Izlaz na Sredozemno more daje Siriji na geostrateškoj važnosti i pogoduje razvoju gospodarskih grana vezanih uz more.

Klima[uredi VE | uredi]

Klima je u Siriji određena reljefom. U područjima bližima moru prevladava umjerena klima sa suhim ljetom (Cs). Uz morsku je obalu jak utjecaj Sredozemnog mora pa su uz suha ljeta zime tamo vlažne (i do 1000 mm padalina). Većina zemlje ima BW klimu (pustinjsku). Na najvišim dijelovima na klimu utječe visina pa se može govoriti o preplaninskoj klimi.

U područjima između Alepa i Damaska padaline su rjeđe i variraju između 255 mm i 510 mm. U pustinjskim predjelima padaline variraju između 25 i 127 mm.

Razlike u temperaturi su male; prosječne siječanjske variraju od 4,4°C do 6,4°C, a srpanjske oko 30°C.

Tlo[uredi VE | uredi]

Tla su uglavnom smeđa, a u vegetaciji prevladavaju stepska i pustinjska vegetacija, dok je u mediteranskom dijelu zemlje prisutna i sredozemna vegetacija. Od raslinja najvažniji su maslina, tamaris, pamuk te alepski bor i sirijski hrast (u višim područjima).

Od životinja su najvažnije antilopa, jelen, zec, dikobraz, pelikan te brojne vrste guštera koje obitavaju u pustinjama.

Nastanak ovog prostora datira u tercijar.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prostor Sirije nalazi se na razmeđu civilizacija i stoga je redovito kroz povijest bio poprište sukoba. Sirija je bila središte jedne od najstarijih poznatih civilizacija, Eble. Na ovom su se prostoru izmjenjivali Feničani, Egipćani, Hetiti, Aramejci, Asirci, Babilonci, Perzijanci te na kraju Aleksandar Makedonski. Tada helenizam prodire u Siriju sa Seleukidskom dinastijom.

Zemlju kasnije osvajaju Rimljani i u tom je razdoblju jedna od najrazvijenijih provincija. Bila je prva kristijanizirana pokrajina u Carstvu. Pri podjeli Carstva pripala je Bizantu.

U 7. je stoljeću osvajaju Arapi koji šire islam. Damask je tada bio prijestolnica Omejidskog Carstva (660. - 750.). U srednjem je vijeku poprište borba između Bizanta, Arapa, križara i Turaka Seldžuka. U tom razdoblju zemlja je uglavnom razjedinjena, a najvažniji arapski vladar je Saladin. Od 16. st. zemljom vladaju Turci Osmanlije i provode daljnju islamizaciju.

Nakon prvog svjetskog rata postaje francuska kolonija, a protufrancuski je ustanak (1925.-1927.) krvavo ugušen, ali Francuzi pristaju na neke uvjete.[1]

Godine 1941. proglašena je nezavisnost koja je ostvarena tek 1946.[1] Borbe s Izraelom, vojni udari i neuspješno ujedinjenje 1958. s Egiptom u UAR, miješanje u prilike u Libanonu te Zaljevski rat obilježile su modernu Siriju.

Prvih 25 godina neovisnosti bilo je obilježeno političkom nestabilnošću s čestim prevratima i neuspješnim pokušajima stvaranja arapskih federacija s Egiptom i Irakom. Dominirali su arapski nacionalisti i socijalisti iz stranke Baas koja je bila na vlasti i u susjednom Iraku. Izrael je u šestodnevnom ratu 1967. okupirao strateški važnu Golansku visoravan na jugozapadu zemlje.

Državni udar ministra obrane Hafiza al-Asada, pripadnika manjinske islamske sekte Alawita 1970. označio je kraj razdoblja nestabilnosti. Al-Asad se kombinacijom političke represije i ustupaka ključnim skupinama stanovništva uspio održati na vlasti sve do svoje smrti 2000., a nasljedio ga je sin Bašar. Sirija igra dominantnu ulogu u političkom životu susjednog Libanona u kojem je sve donedavno držala jake vojne snage i brojne agente.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Demografija Sirije
Sirija je prema popisu iz 2001. godine imala 17 040 000 ljudi, te je s površinom od 185 180 km2 imala prosječnu gustoću naseljenosti od 92 stanovnika/km2. S obzirom na klimu i reljef gustoća naseljenosti je poprilično visoka. Apsolutna većina stanovništva su Arapi (90,3%), a ostatak su uglavnom Kurdi i Armenci). Po religijskom sastavu najbrojniji su sunitski muslimani (74%), alavita ima oko 12%, a kršćana 9%.

Gradskog stanovništva ima 52%. Najveći grad je Damask (Damasq) s populacijom od 1 934 000 stanovnika. Drugi najvažniji grad je Alep (cca 1 600 000). Treći velegrad je Horns (Hims) s oko 600 000 ljudi. Najvažnija luka je Latakija. Prirodna promjena stanovništva je velika (25,4 potisućaka). Stopa nataliteta je 30,6, mortaliteta 5,2 a godišnja promjena stanovništva iznosi 2,6%. Rast Sirije i Damaska:

  • 1948.: 3 800 000
  • 1991.: 14 887 000
  • 2001.: 17 040 000
  • 2020.: cca 30 000 000
  • 2050.: cca 45 000 000
  • Damask (1943.): 286 000
  • Damask (2001.) : 1 934 000

Apsolutna većina građana Sirije su Arapi; pripadnici hamitsko-semitske rasne skupine. Najveća manjina su «nearapski» Kurdi kojih ima nešto više od 6% i žive uz granicu s Turskom te Armenci koji uglavnom žive u velikim gradovima i obje pripadaju indo-europskoj rasnoj skupini. Postoji i zajednica Turaka. Od nekadašnje velike Židovske zajednice ostalo je samo oko 1 000 članova koji uglavnom žive u Damasku.

Po vjerskom pitanju Sirija je relativno homogena zemlja za razliku od susjednog Libanona, no i ovdje postoje značajne vjerske manjine. Većina Sirijaca su sunitski muslimani (74%). Slijedeća su vjerska skupina šijitski muslimani (12%), kršćana (armenskih pravoslavaca, maronita, grčkih pravoslavaca i katolika) ima oko 9-10%. U Siriji još djeluju zajednice Druga (vjera povezana s islamom, ali i s kršćanstvom i judaizmom), Alavita (vjerske šizme šijita) i oko 1000 Židova.

Jezik[uredi VE | uredi]

Službeni jezik u Siriji je arapski (hamitsko-semitska porodica jezika), ali se u nekim područjima govore kurdski, asirski[2] i turski (altajska porodica jezika).

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Iako je školstvo u Siriji besplatno blizu 30% stanovništva starijeg od 15 godina nepismeno je. Nepismenost u muškaraca je blizu 15%, a u žena nešto više od 44%. U razdoblju od 1991. do 2001. nepismenost je smanjena za oko 6%.

U Siriji djeluju 4 sveučilišta u kojima je sredinom 1990-ih studiralo oko 170 000 studenata. U Damasku djeluje i Arapska akademija osnovana 1919. godine i ta je institucija jedna od najvažnijih među onima koje se bave proučavanjem arapskog jezika, književnosti, povijesti i kulture.

Kultura[uredi VE | uredi]

U Siriji, zemlji s bogatim povijesnim nasljeđem nalazi se i mnogo muzeja i knjižnica. Najznačajniji muzej je Nacionalni muzej u Damasku koji sadrži brojne izloške iz azijske, grčke, rimske, bizantske i islamske umjetnosti. Najveća je knjižnica ona sveučilišna u Damasku s preko 150 000 naslova.

Današnja je Sirijska kultura i način života pod velikim utjecajem vanjskih čimbenika. Najveći je utjecaj imao SSSR koji je imao dobre političke, vojne i gospodarske veze sa Sirijom. Utjecaj SSSR-a imao je i pozitivnih strana tako da je Sirija jedna od rijetkih arapskih zemalja gdje je postignuta visoka razina emancipacije žena.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Sirija spada u donju srednju grupu zemalja po razvijenosti. Najveći dio stanovništva zaposlen je u poljoprivredi, a u primarnom sektoru radi 24% stanovništva. Sekundarni je sektor vrlo važan i u njemu je zaposleno 30% stanovništva. Najviša je zaposlenost u tercijarnom sektoru i u njemu radi 46%, a ostvaruje najveću dobit i turistički devizni priljev od 1 082 000 000 $ (2000.).

Najvažniji sirijski proizvodi su nafta i zemni plin. Proizvodnja nafte vezana je uz tanke zalihe i iznosi 530 000 barela dnevno. Proizvodnja fosfata iznosi 2 400 000 tona (10. u svijetu). Postoje i izdašne zalihe minerala. Hidroenergetska postrojenja na Eufratu, uz termoelektrane na pogon naftom proizvode sasvim dovoljno struje za potrebe zemlje. Industrija uključuje proizvodnju tekstila, preradu hrane i strojogradnju.

Pamuk je glavna i najpouzdanija ratarska kultura. Proizvodnja pamučnog vlakna iznosi 272 000 tona i 10. je u svijetu. Uljarice su također vrlo važne i Sirija je 4. u svijetu po proizvodnji maslinovog ulja sa 180 000 tona. Dosta se sadi i duhan koji je visoke kvalitete. Od stočarstva najviše se uzgajaju koze, ovce i deve. One pasu iz navodnjavanih pašnjaka čija je tehnika navodnjavanja stara 4 000 godina.

Turizam sa svojih preko milijardu dolara prihoda sve je značajnija gospodarska grana. Osobito je popularno odredište ruševine Palmire; antičkoga grada kao i ostaci od ranijih civilizacija preko Arapa i križara pa sve do Turaka.

Sirijsko je gospodarstvo u velikim problemima. Unatoč izvozu nafte i turističkom potencijalu zemlja se nije razvila. Planiran razvoj industrije nije se dovoljno ostvario, što zbog državnog vlasništva, što zbog političkih sukoba i tenzija. Gospodarstvo ovisi o nafti koje ima puno manje nego u ostalim arapskim zemljama.

Godine 1991. nakon sudjelovanja u Zaljevskom ratu Sirija je zatoplila odnose sa Zapadom. Tada su se povećala ulaganja i trgovina sa Sirijom, a zemlja je dobila i znatnu novčanu pomoć. Danas izvoz Sirije iznosi 4 490 milijuna $, a uvoz 4 300. Novčana jedinica je sirijska funta (SYP), a stoti dio pijastera.

Promet[uredi VE | uredi]

Prometna je povezanost dobra, pogotovo između dva najveća grada. Cestovna i željeznička mreža su dobro razvijene, a gradovi Damask i Allep imaju imeđunarodne zračne luke. Najveća morska luka je Latakija.

Zdravstvo[uredi VE | uredi]

Kakvoća zdravstva koje je ograničeno na gradove i besplatno za siromašne te pitke vode i sanitarija nezadovoljavajuća je. Smrtnost djece je poprilično visoka, a socijalna skrb ograničena.

Popis korištene literature[uredi VE | uredi]

  • Novi Atlas svijeta Andromeda Oxford 1996., Hr. Izdanje: Extrade Rijeka
  • Microsoft Encarta Encyclopedia; Microsoft corporation Seattle U.S.A. 1997.
  • Atlas Azije; MONDE NEUF; Europapress holding d.o.o. Zagreb 2005.
  • Atlas Svijeta; MONDE NEUF; Europapress holding d.o.o. Zagreb 2005.
  • Enciklopedijski atlas svijeta, Zagreb 2003.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Sirija
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Sirija
Wiktionary-logo.svg Pogledajte rječničku natuknicu Sirija u Wječniku, slobodnom rječniku.