Sjevernočakavski dijalekt

Izvor: Wikipedija
Ovaj je članak dio niza o
čakavskom narječju hrvatskoga jezika

Osobine

Čakavski dijalekti

Sjeverozapadni dijalekti:

Središnji dijalekti:

Jugoistočni dijalekti:

Sjevernočakavski ili ekavski čakavski dijalekt je jedan od dijalekata čakavskog narječja.

Govori se na području sjeverno od srednjočakavskog dijalekta: u istočnoj Istri, okolici Žminja i Pazina, u Primorju do Bakra, na Cresu i sjevernom Lošinju.[1]

Govor Rijeke je nekada pripadao ovom dijalektu, ali se pod utjecajem doseljavanja i štokavskog razvio gradski govor Rijeke koji je izgubio većinu čakavskih osobina.[2]

U ovom dijalektu jat je postao u e,[1] a samo iznimno ponegdje i (npr. divõjka).[3]

Rasprostranjenost sjevernočakavskog i povezanih narječja
Hrvatski poddijalekti

Dijelekt se sastoji od četiri poddijalekta; otočnog (Cres) i dio Malog Lošinja), primorskog (Opatija i okolica Rijeke), sjeveroistočnog istarskog (prijelaz prema Učki) i središnjeg istarskog (okolica Pazina, Žminja i Labina).

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Dalibor Brozović: Čakavsko narječje, u separatu Jezik srpskohrvatski / hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, JLZ Miroslav Krleža, Zagreb, 1988.
  2. Mate Kapović: "Jezični utjecaj velikih gradova", Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 97–105, dostupno na internetu (PDF)
  3. Irena Drpić: "Fonološke značajke današnjeg govora Kastva", Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 32 (2006), dostupno na internetu (PDF)
Nedovršeni članak Sjevernočakavski dijalekt koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.