Slavko Goldstein

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Slavko Goldstein

Slavko Goldstein (Sarajevo, 22. kolovoza 1928.Zagreb, 13. rujna 2017.[1]), bio je hrvatski političar, scenarist, knjižar, leksikograf i povjesničar amater židovske nacionalnosti.[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Slavko Goldstein rođen je u Sarajevu 1928. godine, obitelj mu je podrijetlom iz Tuzle, a djetinjstvo je proveo u Karlovcu, gdje mu je otac, Ivo Goldstein, bio ugledni trgovac knjigama. Početkom Drugoga svjetskoga rata, ustaše su ubile njegova oca, a on je, zajedno s majkom i bratom Danijelom, pobjegao i pridružio se partizanima.[3] Nakon završetka rata, sudjelovao je u borbi za uspostavljanje Izraela i nekoliko je godina, s bratom, živio u kibucu. U Jugoslaviju vratio se tijekom 1950-ih, u Zagreb, gdje je studirao književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu[2]. Ubrzo je postao novinar, radeći kao urednik Vjesnika i Erasmusa. Jedno vrijeme bio je i radijski urednik, kao i urednik izdavačke kuće Stvarnost. Bavio se i scenarističkim radom, pišući scenarije za filmove Signali nad gradom (1960.) i Akcija stadion (1977.; zajedno s Dušanom Vukotićem). Osnivač je izdavačkih kuća Liber i Novi liber.

Zajedno s bratom i još nekolicinom političara, 20. svibnja 1989. godine osnovao je HSLS, hrvatsku političku stranku, te je do 1990. bio njezin predsjednik,[4] kada ga je zamijenio Dražen Budiša. Jedno vrijeme je bio predsjednik zagrebačke Židovske općine i Kulturnog društva Miroslav Šalom Freiberger, a zajedno sa sinom Ivom, povjesničarom, zalaže se za rekonstrukciju Zagrebačke sinagoge.[5] Tijekom 1990-ih bio je otvoreni protivnik politike dra Franje Tuđmana. Godine 2012. podržao je inicijativu brata Danijela za ukidanje saborske komemoracije žrtava Križnog puta na Bleiburgu.[6]

Stavovi[uredi VE | uredi]

  • Smatrao je kako je tijekom 1990-ih "ponovo prisustvovao građanskim ratovima"... i u knjizi "Priča o dva naroda" navodi zašto se jedna velika zemlja u istočnoj Europi raspala na ne manje od sedam beznačajnih državica".[7]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Okrug Karlovac 1941., Institut za historiju radničkog pokreta, Zagreb, 1965. (suautori Milan Bekić i Ivo Butković)
  • Reprinti i njihovo mjesto u izdavačkoj djelatnosti: referat na III Savjetovanju izdavača Jugoslavije u Portorožu 21.9.1974., Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1974.
  • Prijedlog 85: glas iz privrede, Scientia Yugoslavica, Zagreb, 1985.
  • Holokaust u Zagrebu, Novi Liber, Židovska općina Zagreb, Zagreb, 2001. (suautor Ivo Goldstein)
  • 1941.: godina koja se vraća, Novi Liber, Zagreb, 2007.
  • Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Novi Liber, Zagreb, 2011. (suautor Ivo Goldstein)
  • Tito, Profil knjiga, Zagreb, 2015. (suautor Ivo Goldstein)
  • Jasenovac: tragika, mitomanija, istina, Fraktura, Zaprešić, 2016. (suautor Ivo Goldstein)

Nagrade[uredi VE | uredi]

Dobio je brojne nagrade, odlikovanja i priznanja za književnu i nakladničku djelatnost.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. HINA (pristupljeno 13. rujna 2017.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Goldstein Slavko. Hrvatsko društvo pisaca pristupljeno 2. travnja 2010.
  3. Nedjeljom u 2, 1. travnja 2012.
  4. Croatian Jews hope elections will end area’s isolation (engleski). Jweekly.com (2. siječnja 2000.) pristupljeno 2. travnja 2010.
  5. Pandža, Gordan (15. rujna 2006.). Sinagogu u Zagrebu gradit će obje općine (PDF). Vjesnik pristupljeno 17. svibnja 2009.
  6. Otvoreno, 10. travnja 2012.
  7. (šp.) Ignacio Vidal-Folch, “Diga que soy yugoslavo”, elpais.com, 14. kolovoza 2014., pristupljeno 26. veljače 2016.