Slavko Kulić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Slavko Kulić (* Razvođe, Oklaj, 21. kolovoza 1941.), hrvatski filozof, politolog, ekonomist i sociolog.

Životopis[uredi VE | uredi]

Osnovnu školu završio je u Oklaju, srednju u Splitu. Završio je Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu[1], te se usavršavao u poljima filozofije, politologije, ekonomije, prava i sociologije u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani.

Znanstveni savjetnik i profesor je na Ekonomskom institutu[2] od 1970. godine kao predstojnik Odjela za međunarodne odnose; Odjela za strateška istraživanja, te Odjela za interdisciplinarna istraživanja opstanka i razvoja života na planetu Zemlji.

Predsjednik je Znanstvenog društva ekonomista Hrvatske[3] od 2002.

Ljudsko nastojanje i stremljenje Slavka Kulića može se u cjelini staviti u kontekst globalizacije humanizma naspram globalizacije nasilja u svijetu i kao takvo je poznato svjetskoj znanstvenoj zajednici za polje očovječavanja ljudskoga roda umjesto njegovog rasčovječavanja, za kulturni mem morala umjesto kulturnog mema profita. Na razini sintezne inteligencije zalaže se za mir kao kulturnu vrijednost na razini pojedinog naroda, ali i na razini ljudskog roda (čovječanstva).

Javna djelatnost[uredi VE | uredi]

Značajnija znanstvena djela i knjige[uredi VE | uredi]

  1. Globalizacija, kvartalni kapitalizam i njegove refleksije na hrvatsko društvo - problem transparentnosti kapital odnosa u hrvatskom gospodarstvu i društvu, Zagreb, 2006.
  2. Neoliberalizam kao socijaldarvinizam, Prometej, Zagreb, 2004.
  3. Kvartalni kapitalizam i njegovi dometi na tlu Hrvatske: Globalizacija u Hrvatskoj i Hrvatska u globalizaciji, Knjižnica “Kritika”, Zagreb, 2003.
  4. Globalizacija i trajektorij RH u svijetu interesa i država – društveni obzor hrvatskoga gospodarstva, Zagreb, 2002.
  5. Lažna zora globalizacije, Ekonomski institut Zagreb, 2000.
  6. Što je to samosvijest suvremenog svijeta? Tolerancija nasilja i zlouporaba moći u vrijeme mira, EI, Zagtreb, 1999.
  7. Dijalog o nacizmu i globalizaciji, Zagreb – Salzburg – Paris, izdanje “Adamić”, Rijeka, 1998.
  8. Nužnost rekonstitucije hrvatskog društva i države, EI Zagreb, 1998.
  9. Strategija nasilja kao strategija razvoja, izdanje, “Naprijed”. Zagreb, 1996.
  10. Kritičko teorijski osvrt na ekonomsku i političku strukturu nove Europe, izdanje,IDP, Revijalno izdanje, Zagreb, 1992.
  11. Znanstveno tehnološka revolucija za koga?, izdanje Jugoart, Zagreb – Beograd, 1990.

Međunarodna priznanja i članstva u društvima[uredi VE | uredi]

  • Stalni član Hrvatske Akademije Ekonomskih Znanosti
  • Član Hrvatskog Vijeća Europskih Pokreta (HVEP), Zagreb
  • Član Međunarodnih Filozofa za Mir, SAD, 2003
  • Član Svjetskog Parlamenta – SAD – Indija – 2002


Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]