Prijeđi na sadržaj

Slavko Pavešić

Izvor: Wikipedija

Slavko Pavešić (Konjic, 9. lipnja 1912.Beograd, 9. prosinca 1975.) bio je hrvatski jezikoslovac.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Diplomirao je 1936. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 1960. tezom „Jezik Stjepana Matijevića”. Od 1950. godine bio je zaposlen u Institutu za jezik JAZU.[1]

Sudjelovao je u izradbi Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (1967.).[1]

Radio je na dovršetku Akademijinog „Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika”. Umro je za vrijeme skupa o Đuri Daničiću.[1]

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Jezični savjetnik s gramatikom (suautor, 1971.)
  • Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika (suautor, 1979.)
  • Povijesni pregled glasova i oblika hrvatskoga književnog jezika (1991.).[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 3 4 LZMK1.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Mrežna sjedišta

[uredi | uredi kôd]
  • Pavešić, Slavko. Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 22. srpnja 2025.