Slivnica

Koordinate: 44°14′35″N 15°26′54″E / 44.24305556°N 15.44833333°E / 44.24305556; 15.44833333
Izvor: Wikipedija
Slivnica
Država Hrvatska
Županija Zadarska
Općina/grad Posedarje
Najbliži veći gradZadar

NačelnikIvica Klanac (nezavisni)
Općinsko vijeće Općine Posedarje8 članova
– predsjednikJurica Brkljača

Površina[1]26,5 km2
Koordinate44°14′35″N 15°26′54″E / 44.24305556°N 15.44833333°E / 44.24305556; 15.44833333

Stanovništvo[2] (2021.)
Ukupno785
– gustoća30 st./km2

EtnikSlivničan/ka
KtetikSlivničko

Poštanski broj23242 Posedarje
Pozivni broj023
AutooznakaZD

Zemljovid

Slivnica na zemljovidu Hrvatske
Slivnica
Slivnica

Slivnica na zemljovidu Hrvatske

Slivnica je naselje u Općini Posedarje, u Zadarskoj županiji, u Republici Hrvatskoj.

Uprava[uredi | uredi kôd]

  • Ivica Klanac, načelnik Općine Posedarje.[3]
  • Leonardo Rončević, pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela Općine Posedarje.[4]

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Slivnica je jedno od površinom većih naselja u Zadarskoj županiji. Raštrkana je nedaleko od obale Velebitskog kanala i mjesta Vinjerca, Posedarja, Jovića, Grgurica, i Gornjeg Poličnika s kojima graniči, te Novigradskog mora, Novskog ždrila i doline rječice Bašćice. Cesta PosedarjePagLun prema otoku Pagu prolazi kroz Slivnicu, a zaseoke, kojih ima oko 20 spajaju lokalne ceste.[5]

Sjeveroistočni dio naselja zauzima krško Slivničko bilo s najvišim vrhom Oraška (Lergova) gradina, 268 m. Niži dijelovi su u porječju Bašćice koja teče Slivničkim poljem u čijoj su podlozi lapori i pješčenjaci (fliš) prekriveni mladim naplavinama.[5]

Katastarska općina izlazi i na Velebitski kanal gdje je plaža u uvali Bokulja otvorena prema Velebitu. Od voda najznačajnija je rječica Bašćica s pritocima te veći broj izvora i zdenaca koji upućuju na postojanje podzemnih voda.[5]

Graniči s Vinjercom, Grguricama, Posedarjem, Jovićima, Radovinom, Lovincom i Gornjim Poličnikom.

Dijelovi naselja[uredi | uredi kôd]

Slivnicu čine:

  • Gornja Slivnica
    • Bokulja/Zapadni Lerzi
    • Brkljače
    • Brisnica
    • Ćukovići
    • Jukići
    • Juričevići
    • Kalaci/Kalaca Selo
    • Landeke
    • Lerzi
    • Mijolovići Gornji
  • Donja Slivnica
    • Brkljače Donje
    • Grgići
    • Kneževići
    • Mijolovići Donji
    • Podgalije/Podastrana
    • Veršići Donji
    • Veršići Gornji
    • Zekići
    • Žunići.[5]

Klima[uredi | uredi kôd]

Prevladavaju topla ljeta i blage zime. Prostor obilježava i bura koja zna biti vrlo snažna s olujnim udarima.[5]

Prosječne temperature srpnja su 24,5 °C a siječnja 6,5 °C. Padne oko 950 mm padalina godišnje. Snijeg u prosjeku pada svake 3 godine.[5]

Galerija[uredi | uredi kôd]

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Prema popisu stanovništva iz 2011. Slivnica je imala ukupno 834 stanovnika.[6] Stanovništvo je živjelo u 275 kućanstava, a u naselju je bilo 416 stanova.

Prosječno kućanstvo imalo je 2,9 stanovnika (1991. godine 3,7 kada je bilo 289 kućanstava). Naselje obilježavaju napuštanje poljoprivrede, smanjenje broja stanovnika, kućanstava, iseljavanje i postupna urbanizacija. Velik broj Slivničana odselio je u Zadar, Rijeku i inozemstvo. Najveći broj stanovnika zabilježen je 1961. godine, kada je u naselju živjelo 1228 ljudi.

Po narodnosti su Slivničani mahom Hrvati.[nedostaje izvor]

Naselje Slivnica: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
431
313
448
444
484
636
520
762
1035
1136
1228
1193
1119
1061
876
834
785
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.

Uprava[uredi | uredi kôd]

Do 1806. Slivnica je pripadala općini Novigrad, zatim 1806.1811., u vrijeme francuske uprave, Općini Posedarje, zatim opet do 1945. općini Novigrad. U razdoblju 1952.1953. bila je dio općine Vinejrac, a 1953. – 1962. općine Posedarje. Od 1962. do 1992. pripala je općini Zadar. Od 1993. dio je općine Posedarje, a čine je 2 mjesna odbora s pripadajućim dijelovima naselja (zaseocima) pa otud i imena Gornja i Donja Slivnica.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Prostor Slivnice naseljen je od starijega kamenog doba, a postoje i tragovi iz mlađeg kamenog te bakrenog doba. Gusto naseljeno u doba Liburna i Rimljana. Na brežuljcima oko sela ostatci triju liburnskih gradina (Gradina od Bokulje, Mijolovića gradina i Lergova/Oraška gradina). Najveća je u željeznom dobu i u vrijeme rimske uprave bila Oraška gradina s utvrdom koja je nadzirala Velebitski kanal i naselja s obje njegove strane te velik dio Ravnih kotara.[5]

Rimljani su stare Liburne romanizirali, a dolaskom Hrvata prevladali su hrvatski jezik i hrvatski rodovsko-plemenski ustroj. Slivničku župu okupljalo je staro svetište s crkvom Sv. Kuzmana i Damjana, u granicama Ninske biskupije. U pisanim izvorima Slivnica se spominje 1301. i 1389., a spominju se i starija selišta koja su činila srednjovjekovnu hrvatsku Slivnicu: Poričane, Bašćica, Rakita, Zidine, Podzidine, Kamenjane, Mundići, Maljine i drugi. Slivnica je jedno od najstarijih naselja nekadašnjeg srednjovjekovnog novigradskog distrikta. U srednjem vijeku pripadala je (istočni dio) hrvatskim knezovima krbavskim Kurjakovićima, tj. njihovom ogranku Posedarskima, a zapadni dio zadarskoj vlasteli.[5]

Uvođenjem mletačke uprave na hrvatskom Jadranu početkom 15. stoljeća, Slivnica je velikim dijelom pripala obitelji Venier, a kasnije obitelji Licini. S Vinjercom (Kaštel Slivnice, Kaštel Rimanić, Kaštel Venier) bila je kršćanska predstraža na granici s Osmanskim Carstvom koje se proširilo u Hrvate (R. kotari) u prvoj polovici 16. stoljeća. Osmanlije ju nisu mogli osvojiti, iako su to često pokušavali, zbog čega je stanovništvo bilo u stalnoj opasnosti.[5]

U 19. stoljeću zapadni dio kupili su Kneževići i Veršići iz Vinjerca, a istočni je bio u vlasništvu knezova Benja-Posedarskih iz Zadra. Početkom 19. stoljeća, zajednička župa Vinjerac-Slivnica preustrojena je u samostalne župe Vinjerac, Slivnica i Seline, koje su ukinućem Ninske biskupije pripale Dekanatu Ražanac u Zadarskoj nadbiskupiji. Sredinom 19. stoljeća kroz Slivnicu je izgrađena stara cesta iz Zadra preko Poličnika i Slivnice do Vinjerca. Jedan izvor vode, nazvan Slivnica, podno Oraške gradine, dao je ime selu.[5]

Župna crkva sv. Kuzme i Damjana[uredi | uredi kôd]

Pokraj Lokve bila je podignuta u crkva koja se vremenom pokazala neodgovarajućom i neupotrebljivom te je 1845. crkvenim sredstvima i suradnjom mještana obnovljena te podignuta dva metra očuvavši prijašnje dimenzije. Župa sv. Kuzme i Damjana ustanovljena je oko 1759. godine, a u istoj je djelovala bratovština sv. Kuzme i Damjana. Svoju feštu mjesto slavi 27. rujna.

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kôd]

  • Župna crkva sv. Kuzme i Damljana
  • Gradina kod zaljeva Bokulja (prema Jovićima)
  • Mijolovića gradina (južno od Gradine kod Bokulje), opasana suhozidnim bedemima od neobrađenog vapnenca
  • Oraška/Lergova gradina s ostacima suhozidnih kućica

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Stanovništvo se bavi stočarstvom, posebice po kamenjarskim pašnjacima Gornje Slivnice, poljodjelstvom (u polju uz Bašćicu, ali i na drugim površinama), turizmom, lovom i poduzetništvo, a znatan dio mještana čine pomorci.

Obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Do polovice 20. stoljeća Slivničani su pohađali osnovnu školu u Vinjercu, a tada je počela s radom osmogodišnja škola koja je postupnim opadanjem broja djece ukinuta koncem 70-tih godina 20. stoljeća.

Otada djeluju dvoje područne škole u sustavu Osnovne škole »Braća Ribar« Posedarje koje pohađaju učenici od prvog do četvrtog razreda osnovne škole: Područna škola Slivnica Gornja i Područna škola Slivnica Donja.

Kultura[uredi | uredi kôd]

Spomenici kulture su pretpovijesne liburnske gradine i grobni humci, kameni zdenci i ostatci ruralne arhitekture u više zaselaka. Župna crkva sv. Kuzme i Damjana obnovljena je 1845. godine. Neprekinuti niz župnika poznat je od 1769. godine. Crkva je ponovno obnovljena i produžena 1988. godine. Jednobrodna je sa sakristijom; glavni oltar sa svetohraništem i drvenim kipovima sv. Kuzme i Damjana; kameni oltar prema puku; na postoljima uza zid drveni kipovi Gospe od Zdravlja i sv. Josipa; kamena škropionica i zvonik s dva zvona.

Sačuvano je pučko (glagoljaško) pjevanje dijelova mise i nekoliko drugih napjeva.

Od 2000. godine djeluje i kulturno-umjetničko društvo koje nosi ime "KUD Sv.Kuzman i Damjan – Slivnica", a njeguje tradiciju pjesme i plesa slivničkoga kraja.

Šport[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. Klanac, Ivica. Načelnik. opcina-posedarje.hr. Trg Martina Posedarskog 1, 23242 Posedarje. Pristupljeno 28. ožujka 2024.CS1 održavanje: lokacija (link)
  4. Jedinstveni upravni odjel. opcina-posedarje.hr. Trg Martina Posedarskog 1, 23242 Posedarje. Pristupljeno 28. ožujka 2024.CS1 održavanje: lokacija (link)
  5. a b c d e f g h i j Magaš, Damir; Brtan, Josip. 2015. Faričić, Josip (ur.). Prostor i vrijeme knezova Posedarskih. Zemljopisna obilježja i povijesni razvoj Općine Posedarje. Posedarje, Slivnica, Vinjerac, Podgradina, Islam Latinski, Ždrilo i Grgurice. Centar za istraživanje krša i priobalja Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru. Sveučilište u Zadru, Zadar, Zadarska županija, Hrvatska.
  6. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. web.dzs.hr. Pristupljeno 7. listopada 2023.
  7. MNK Kadulja Slivnica rezultati, raspored & poredak | Sofascore. www.sofascore.com. Pristupljeno 7. listopada 2023.
  8. a b Društvene djelatnosti. opcina-posedarje.hr. Pristupljeno 7. listopada 2023.

Literatura[uredi | uredi kôd]

Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.