Slobodno zidarstvo u Ilirskim pokrajinama
Slobodno zidarstvo u Ilirskim pokrajinama obuhvaća povijest i djelovanje slobodnozidarskih loža na području koje je od 1809. do 1813. bilo pod francuskom upravom, kao dio reformi Napoleona Bonaparte i šireg utjecaja prosvjetiteljskih ideja u jugoistočnoj Europi. Ilirske pokrajine, koje su obuhvaćale dijelove današnje Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, kao i Italije i Austrije, predstavljale su prostor gdje se susreću zapadnoeuropske kulturne i političke struje s lokalnim tradicijama.
Dolaskom francuske vlasti stvoreni su uvjeti za jačanje slobodnog zidarstva, koje je u to vrijeme u Francuskoj imalo snažnu društvenu i političku ulogu. Lože u Ilirskim pokrajinama okupljale su pripadnike francuske administracije, vojne časnike, ali i domaće intelektualce, trgovce i obrazovane građane. Njihovo djelovanje bilo je usmjereno na širenje prosvjetiteljskih vrijednosti poput slobode, jednakosti, bratstva i društvenog napretka, ali je istodobno bilo podređeno političkim interesima francuske vlasti.
Unatoč kratkom razdoblju postojanja Ilirskih pokrajina, slobodno zidarstvo ostavilo je trajan trag na kulturnom i intelektualnom razvoju regije te poslužilo kao most prema kasnijem razvoju slobodnog zidarstva u habsburškim zemljama.
Za vrijeme uspostave Ilirskih pokrajina pod vlašću Napoleona Bonaparte, viđeniji suradnici francuskih vlasti u dijelu Hrvatske južno od Save su članstvom u više loža, koje su se osnivale uz važnije vojne garnizone, dokazivali uključenost u elitu Francuskog Carstva; ta je elita u slobodno zidarstvo bila uključena praktično bez iznimke.[1]
Prva Loža "Eugen Napoleon" bila je osnovana u Zadru 23. ožujka 1806. godine. Do 1809. godine radi pod okriljem Velikog orijenta Italije, a od 1809. radila je pod zaštitom Velikog orijenta Francuske. Pravila Lože izašla su 7. siječnja 1808. godine u nakladi od 600 primjeraka. Pored tri simbolička stupnja imali su i stupanj viteza ružinog križa. Jezik lože bio je francuski, a možda i talijanski. Loža je radila do 1813. godine i u njoj je bilo više od 30 članova.[2][3]
Loža u Splitu nepoznatog imena utemeljena je 1806. godine. Osnutak lože odobrio je Veliki orijent Italije. U loži su bili i članovi iz Trogira i Makarske. U loži je radilo više od 50 slobodnih zidara, i to na francuskom jeziku sve do do 1813. godine.[4]
Loža "Prijatelji istine" u Kotoru osnovana je 1807. godine na poticaj francuskog časnika Martela i dubrovačkog svećenika Ignjata Bana. Loža je pripadala Velikom orijentu Francuske. Braća su radila u domu kneza Beskuća. Kasnije su se neki članovi lože javno odrekli pripadnosti slobodnom zidarstvu. U Dubrovniku je utemeljena Loža "Ilirska zvijezda" 1808. godine dobivši zaštitu Velikog orijenta Francuske. Poznate starješine Lože bili su Karlo Bajamonti, Vlaho Brnja i Vlaho Kaboga. Loža je imala više od 30 članova i radila je do 1813. godine. Član ove lože je bio i pjesnik Antun Kojović.[5][4][6][7]
Loža u Šibeniku nepoznatog imena utemeljena je 1809. godine. Bilo je primjedaba na njezin neispravan rad te je stavljena pod zaštitu zadarske lože. U njoj je radilo samostalno više od 20 članova. Loža u Rijeci nepoznatog imena utemeljena je također 1809. godine. U ovoj loži pod zaštitom Velikog orijenta Francuske radilo je 30 članova. Iste 1809. godine u Karlovcu je utemeljena Loža "Sveti Ivan Hrvatski" i to na poticaj ljubljanske lože. Starješina je bio Nizozemac Ivan Viererdeels, koji je došao iz riječke lože. U loži je radilo 30 članova. Šibenska, riječka i karlovačka loža su radile do 1813. godine.[4]
Nakon poraza Francuskog Carstva u bitci kod Leipziga i ukinuća Ilirskih provincija 1813. godine i povratka austrijskih carskih vlasti na tom su području sve lože prestale raditi, a austrijske su vlasti počele progoniti slobodne zidare.[4]
Veliki orijent Francuske je između 1809. i 1813. godine imao desetak loža na području Ilirske pokrajine, odnosno na područjima koja danas pripadaju Sloveniji (Ljubljana, Kopar), Hrvatskoj (Zadar, Split, Dubrovnik, Šibenik, Rijeka, Makarska, Poreč i Karlovac) i Crnoj Gori (Kotor) i to:
- Loža "Eugen Napoleon" (Loge de Eugene Napoleon), Zadar[8]
- Loža nepoznatog imena, Split[9]
- Loža "Ilirska zvijezda" (Loge l' Étoile Illyrienne), Dubrovnik[10]
- Loža nepoznatog imena, Šibenik[11]
- Loža nepoznatog imena, Makarska[12]
- Loža "Pravi prijatelji cara Napoleona i rimskog kralja", Rijeka[13]
- Loža "Sveti Ivan hrvatski" (Loge de Saint Jean de Croatie), Karlovac[14]
- Loža "Sveti Napoleon ilirski", Poreč[15]
- Loža "Maslina s Levanta" (Loge de Olivier du Levant; sloven. Loža Levantinska oljka), Kopar[16][17]
- Loža "Pravo prijateljstvo" (Loge la partfaite Amitié), Ljubljana[16]
- Loža "Prijatelji rimskoga kralja i Napoleona" (Loge les Amis du Roi de Rome et de Napoleon; sloven. Prijatelji rimskega kralja in Napoleona), Ljubljana[16][18]
- Loža "Prijatelji pobjede" (Loge de St. Jean sous le titre destinctif des Amis de la victorie), Kotor[19]
Neki od poznatih slobodnih zidara koji su bili članovi loža u doba Ilirskih pokrajina su:
- Antun Kojović (1751. – 1845.), pjesnik
- ↑ Freemasonry under the French First Empire. napoleon-empire.org (engleski). Pristupljeno 24. srpnja 2025.
- ↑ Dundović, Zdenko. 2018. Masoni i masonska loža u Zadru (18. i 19. stoljeće). Pristupljeno 24. srpnja 2025.
- ↑ La Loge Eugène Napoléon de Zara (Zadar). mvmm.org (francuski). Pristupljeno 24. srpnja 2025.
- 1 2 3 4 Povijest hrvatskoj slobodnog zidarstva. vlh-glc.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. lipnja 2000. Pristupljeno 24. srpnja 2025.
- ↑ Babić, Vanda. Kulturni život Boke Kotorske uoči preporoda. hrcak.srce.hr. Pristupljeno 30. siječnja 2025.
- ↑ Jovović, Ivan. 4. prosinca 2022. Kako je nastala masonska loža u Kotoru. feral.bar. Pristupljeno 24. srpnja 2025.
- ↑ Rogošić, Branko. 2018. Slobodno Zidarstvo u Crnoj Gori (PDF). Akacija: 52–53. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 1. prosinca 2024. Pristupljeno 24. srpnja 2025.
- ↑ Šömen 2012, str. 317-324.
- ↑ Šömen 2012, str. 325-332.
- ↑ Šömen 2012, str. 345-366.
- ↑ Šömen 2012, str. 367-370.
- ↑ Šömen 2012, str. 371-372.
- ↑ Šömen 2012, str. 373-380.
- ↑ Šömen 2012, str. 383-388.
- ↑ Šömen 2012, str. 389-390.
- 1 2 3 Košir 2018.
- ↑ Šömen 2012, str. 333-336.
- ↑ Šömen 2012, str. 393-400.
- ↑ Šömen 2012, str. 337-344.
- Mužić, Ivan. 2001. Masonstvo u Hrvata. VI. izdanje. Laus. Split. ISBN 953-190-098-1CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
- Šömen, Branko. 2012. Mudrost: Povijest slobodnog zidarstva u Hrvatskoj. Profil. Zagreb. ISBN 9789533131627CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
- Šömen, Branko. 2014. Snaga: Povijest slobodnog zidarstva u Hrvatskoj. Profil. Zagreb. ISBN 9789533133898CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
- Košir, Matevž, ur. 2018. The secret of the lodge / International Symposium Freemasonry in Central Europe, Ljubljana, 11. maj 2017 (engleski). Narodni muzej Slovenije. Ljubljana. ISBN 978-961-6981-27-9CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)