Prijeđi na sadržaj

Snježana Kordić

Izvor: Wikipedija
Snježana Kordić
Plenarno predavanje Snježane Kordić na konferenciji u Japanu 2018.[1]
RođenjeOsijek, 29. listopada 1964.
Prebivalište
Zagreb
NacionalnostHrvatica
Poznat(a) poknjizi Jezik i nacionalizam
PoslodavacSveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Sveučilište u Zagrebu
Ruhrsko sveučilište u Bochumu
Westfalijsko Wilhelms sveučilište u Münsteru
Humboldtovo sveučilište u Berlinu
Sveučilište Johanna Wolfganga Goethea u Frankfurtu na Majni
Zanimanje
Jezikoslovka
Titula
dr. sc. habil.
Portal o životopisima

Snježana Kordić (Osijek, 29. listopada 1964.), hrvatska je jezikoslovka i kroatistica, široj javnosti poznata po knjizi Jezik i nacionalizam.[2]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Snježana Kordić rođena je u Osijeku, 1964. godine. Prema njezinom pisanju u članku "Demagogija umjesto znanosti" roditelji, otac Hrvat rodom iz Sretnica kod Mostara i majka Hrvatica rodom iz Obrovca Sinjskog, odgajali su je u strogom katoličkom duhu.[3]:187 Prve temelje iz jezične tematike dobila je još u osnovnoj školi od svog učitelja Ivana Jurčevića, koji je kasnije također ostvario sveučilišnu karijeru na istom osječkom fakultetu.[4] U rodnom gradu pohađala je i srednju školu – jezično usmjerenje. Diplomirala[5] je 1988. kroatistiku na Sveučilištu u Osijeku.[6] U Osijeku je na Filozofskom fakultetu radila 1990. kao istraživačica pripravnica iz područja kroatistike.[7] 1991. prešla je na Filozofski fakultet u Zagrebu,[8] gdje je primljena za asistenticu na Katedri za suvremeni hrvatski jezik Odsjeka za kroatistiku,[9][10] a paralelno je predavala i na Odsjeku za novinarstvo Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.[11] Nakon što je završila poslijediplomski studij jezikoslovlja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i magistrirala[12] 1992. te obranila disertaciju[13] 1993.,[14][15] ponuđen joj je u Njemačkoj nastavak sveučilišnog rada.[16][17] Tamo je stekla status habilitirane[18] znanstvenice[19][20] (iznaddoktorski stupanj)[21][22] 2002. godine.[23][24] U Njemačkoj je petnaestak godina[25] predavala kao znanstvena suradnica, docentica i profesorica na Ruhrskom sveučilištu u Bochumu, Westfalijskom Wilhelms sveučilištu u Münsteru, Humboldtovom sveučilištu u Berlinu i Sveučilištu Johanna Wolfganga Goethea u Frankfurtu.[26][27][28]

Znanstveno-istraživački rad

[uredi | uredi kôd]
Rezultati istraživanja Snježane Kordić koji pokazuju da se u odnosnim rečenicama nepromjenjiva riječ što najviše koristi kao stilska rezerva umjesto odnosne zamjenice koji u književnom stilu.

Snježana Kordić objavila je četiri knjige koje su prevedene na strane jezike[29] (engleski, njemački ili španjolski) i 150[30][31] drugih jezikoslovnih radova[32] u kojima je istraživala područja gramatike, sintakse, lingvistike teksta, pragmatike, semantike, diskurs analize, korpusne lingvistike, kvantitativne lingvistike, leksika, sociolingvistike,[33] jezične politike,[34][35] standardologije. Poseban doprinos dala je u istraživanju relativnih ili odnosnih rečenica, zamjenica u ulozi anafore, katafore i deikse, zatim u istraživanju veznika, priloga, prezentativa, germanizama, modalnih glagola, egzistencijalnih glagola i sintaktičkih razlika između funkcionalnih stilova jezika. Njene sintaktičke knjige premda su objavljene u Hrvatskoj i pisane su na jeziku te zemlje i govore o jeziku te zemlje nisu dobile ni jedan prikaz u Hrvatskoj,[36]:158 ali su dobile pozitivnih prikaza u znanstvenim časopisima širom svijeta više od bilo koje druge jezikoslovne knjige do tada objavljene u Hrvatskoj.[11][37][38][39]:192–193 Stoga strani slavisti konstatiraju da “je Snježana Kordić internacionalno sigurno najpoznatiji hrvatski lingvist”.[40] Međutim, uskoro je u širim krugovima u Hrvatskoj postala poznata[41] kao kritičar jezičnog purizma u kroatistici.[42] Pored toga pisala je i o povijesti nastanka nacija, o konstrukcijskom karakteru nacionalne kulture i nacionalnog identiteta, te o proširenim mitovima vezanim za jezik.

Neki sociolingvistički zaključci

[uredi | uredi kôd]
  • postojanje jednog policentričnog standardnog jezika: Prema njezinoj ekspertizi i zaključku niza zapadnoeuropskih jezikoslovaca koje citira, u slučaju Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca “se ne može govoriti o nekoliko standardnih jezika, nego o standardnim varijantama jednog te istog policentričnog standardnog jezika”.[43][44][45][46] Kao temelj takvom zaključku navodi da
»U lingvističkim leksikonima se policentrični standardni jezik definira kao "jezik s nekoliko nacionalnih standardnih varijanata, koje se doduše u pojedinim točkama međusobno razlikuju, ali ne toliko jako da bi mogle konstituirati zasebne jezike, npr. engleski (britanski, američki, australski itd. standardni engleski), njemački (njemački, austrijski, švicarski standardni njemački), portugalski (portugalski, brazilski standardni portugalski)" (Glück 22000, 535 str.) Iz definicije se vidi da je svaki policentrični jezik standardni jezik, da su njegove varijante standardne, da su vezane za nacije i da između varijanata postoje razlike, ali ne tolike da bi se moglo govoriti o različitim jezicima.«
(Ključni citat iz njezine knjige Jezik i nacionalizam koji je ispisan kao eksponat na zidu Galerije na katu KIC-a u Zagrebu 2022. na izložbi o Snježani Kordić i njenom djelu.[47] Kustos i umjetničko vodstvo izložbe: Emil Matešić.)
  • jezik kao instrument nacionalističke politike: Ilustrira “kako se instrumentalizira jezik za nacionalističke ciljeve, kako se falsificira prošlost i izgrađuju mitovi koji podupiru ideološki poželjnu sliku stvarnosti”. Također “se identitet razotkriva kao konstrukcija, a kultura kao nepodudarna s nacijom. Pokazuje se da jezik kojim govorimo ima šire granice nego što mu uobičajeno ucrtavaju, a predočava se i prava priroda jezičnog purizma.”[48]
  • u svijetu je danas prestižnija hrvatska od srpske varijante: U beogradskom tjedniku NIN[24] je izjavila da, kao što je u 20. stoljeću postala prestižnija američka od britanske varijante engleskoga i brazilska od europske varijante portugalskoga, tako je u 21. stoljeću postala prestižnija hrvatska od srpske varijante "srpskohrvatskog" jezika, iako je govornika srpske varijante brojčano više. Razlozi koji su utjecali na promjenu u prestižu su prema Kordić, npr. to što Beograd, za koji je karakteristična ekavica, više nije glavni grad zajedničke države, a status glavnog grada doprinosi prestižnosti jezičnog oblika koji se u njemu govori. Kao presudni razlog koji je utjecao na pad prestiža srpske varijante navodi porast turizma u svijetu, a Hrvatska je zbog dugačke Jadranske obale turistički znatno posjećenija od Srbije, pa je izraženiji interes stranaca za učenjem hrvatske ijekavice. Ovaj zaključak S. Kordić nije dočekan s oduševljenjem u narednom broju NIN-a. Unatoč tome, S. Kordić je isto ponovila i na jednoj konferenciji u Beogradu 2016. godine,[49][50] kad je, kako je izjavila, “putovala prvi put u ovom stoljeću u Srbiju”.[51]

Stav prema politici u znanosti

[uredi | uredi kôd]

Kordić nikada nije bila član neke političke stranke. Za vrijeme studija sredinom 1980-ih odbijala je ući u komunističku partiju; zbog toga nije bila proglašena za najboljeg studenta, nego je najboljim studentom proglašen student s nižim ocjenama, ali koji je bio član Saveza komunista i srpske nacionalnosti.[52]:219 U svojim djelima analitički kritizira kolege jezikoslovce kroatiste zbog nacionalističke ispolitiziranosti i optužuje ih da su “izdali znanost”.[53][54][55][56][57] Zalaže se za eliminiranje nacionalizma iz lingvistike.[42][58][59][60][61]

Ispisana poglavlja knjige Jezik i nacionalizam

U skladu s tim zalaže se i protiv jezičnoga purizma[37][62][40][63][64] u Hrvatskoj[65][66][67] koji je na osnovi brojnih citiranih zapadnih znanstvenika[68] dio nacionalističke ideologije.[69][70][71][72][73] Pored toga pisala je i o povijesti nastanka nacija,[74][75] o konstrukcijskom karakteru nacionalne kulture i nacionalnog identiteta,[76][77][78] te o proširenim mitovima vezanim za jezik.[79] Sadržaj njenog posljednjeg djela Boris Pavelić sažima na sljedeći način: “Snježana Kordić, autorica revolucionarne knjige 'Jezik i nacionalizam' u kojoj ona demistificira taj stereotip da jezik na jugoslavenskom području mora biti nacionalan i tvrdi da je to jedan policentrični jezik.”[80] Objašnjavajući teze i zaključke svoje knjige Jezik i nacionalizam, izjavljuje za medije - tijekom Sajma knjige u Puli 2011. god. gdje je tu svoju knjigu prezentirala - da najviđeniji hrvatski lingvisti potiču i “zarađuju na nacionalizmu”, zbog čega dovodi u pitanje svrhu postojanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kao znanstvene ustanove.[26] Izraziti interes javnosti za knjigu koji se očitovao i u tome što su od autorice mediji tražili “preko šezdeset intervjua povodom knjige”[81] dio je “velike bure” oko tog djela koje je predstavljalo “pljusku nacionalistima”, i zbog kojeg je nagrađen izdavač Nenad Popović nagradom Süddeutsche Zeitung kao jedan od šest “velikih mirotvoraca 2010. godine”, kao jedini Europljanin među njima.[82][83][84]

Što se tiče uvođenja ćirilice u Vukovar, ne smatra opravdanim forsiranje ćirilice.[85][86][87][88] Također pokazuje da pismo nije znak dvojezičnosti.[89][90][91][92] Navodi da se na osnovi Europske povelje o manjinskim jezicima u ovom slučaju ne radi o manjinskom jeziku, pa stoga ni o dvojezičnosti.[93][94][95][96] Praksu da se u Vukovaru zbog jezika razdvajaju srpska i hrvatska djeca u vrtićima i školama naziva jezičnim apartheidom i kritički govori o lideru hrvatskih Srba Miloradu Pupovcu jer se pozivao na dvojezičnost.[97][98][99] Isto zamjera i njegovoj nasljednici Dragani Jeckov.[100] A razbijanje dvopismenih ploča osuđuje kao izraz mržnje prema ljudima.[101]

»Naravno da svi progresivni građani u Hrvatskoj osuđuju razbijanje ćiriličnih ploča jer te ploče se doživljavaju kao simbol srpske manjine u Hrvatskoj i njihovo razbijanje je izraz mržnje prema toj manjini.[102]«
(isječak iz intervjua)

U vezi nastojanja da se u Srbiji još dodatno zakonski sankcionira korištenje latinice, koja navodno ugrožava nacionalni identitet, Kordić podsjeća da je latinica i srpsko pismo jer ga kao primarno pismo koristi većina ljudi u Srbiji,[99] a da, nažalost, već i “Ustavom Republike Srbije latinica je diskriminirana”.[103]

Kritički se osvrćući na pokušaje rehabilitacije Draže Mihailovića, govori o zločinu četnika nad njenom obitelji.[104][105] U lipnju 2014. godine potpisuje s grupom intelektualaca i aktivista otvoreno pismo katoličkim biskupima,[106] u kojem se izražava zabrinutost zbog afirmativnih izjava nekih biskupa o Dariju Kordiću nakon njegovog povratka s odsluženja kazne za ratne zločine za koje je osuđen kod Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, te se traži da se “Crkva u Hrvatskoj vrati s puta nacionalističke ostrašćenosti i isključivosti na put kršćanske tolerancije i skromnosti, ekumenizma i dijaloga”.[107] Sve to osporava optužbu s bošnjačke strane da je Snježana Kordić na liniji Herceg-Bosne.[106] Na prigovore od strane prominentnih predstavnika hrvatske ljevičarske scene zašto Snježana Kordić kritizira Karla Marxa, pa je stoga stavljaju u istu liniju s Antom Pavelićem i ustašama, autorica reagira opširnim odgovorom.[81]

Prva je osudila i Neretvansku deklaraciju o bosanskom jeziku,[108][109] i ta njena kritika naišla je na potporu u bosanskohercegovačkim medijima,[110][111] ali i na oštru osudu u nekim bošnjačkim krugovima.[106] Njezine publikacije iz sociolingvistike izazvale su burne reakcije.[112][113]

Geneza i recepcija knjige Jezik i nacionalizam

[uredi | uredi kôd]

Diskusija koja je prethodila knjizi

[uredi | uredi kôd]
Naslovnica časopisa Hrvatskog društva pisaca Književna republika u čijim brojevima kroz prvo desetljeće 21. stoljeća se odvijala maratonska diskusija o jeziku između Snježane Kordić i njenih oponenata

Kordić je 2001.[114] pokrenula diskusiju[115][116]:466 sa svojim kolegama kroatistima u zagrebačkom časopisu Republika[117] koja 2003. seli u novopokrenuti časopis Književna republika[118] i traje gotovo deset godina.[119][120] O toj diskusiji Igor Mandić kaže da je “najdulja, najtemeljitija i najbritkija polemika (čime, dakako, uvažavam i njene diskutante/protivnike!) vođena u hrvatskoj kulturi 21. stoljeća.”[14] U disertaciji hrvatske lingvistice Mie Mader Skender u nekoliko poglavlja se detaljno analizira ta polemika i među ostalim zapaža: “Ponekad polemika nije bila baš znanstvena, ili je čak prešla granice dobrog ukusa kad je postala osobna (uvijek usmjerena protiv Snježane Kordić)”.[121] Luka Pavlović zamjera uredniku Književne republike Velimiru Viskoviću što je stalno nagovarao protivnike Snježane Kordić da pišu u tom časopisu tekstove u kojima će ju osporavati “cimajući po Zagrebu za rukav hrvatske jezikoslovce da uđu u polemiku s njom”.[122] Visković priznaje[123] da je poticao kroatiste da joj odgovore i obrazlaže zašto je objavljivao njene odgovore unatoč pritiscima koji su mu dolazili s raznih strana: “Silno mi se sviđala njezina hrabrost, spremnost da se uhvati u koštac s najvećim autoritetima hrvatske lingvistike; briljantan je bio način kako ih je u polemikama hvatala u kontradikcijama; osim toga njezini su članci uvijek bili izvanredno teorijski lingvistički potkovani, poduprti mnoštvom citata iz recentne strane lingvistike. Osobito njezine analize odnosa nacije, nacionalnog identiteta i jezika držim doista sjajnima. Naposljetku, kakav bih ja to bio urednik koji autoricu koja izaziva pozornost, makar i iritirajući dio javnosti, izbacuje s popisa suradnika?! Obično sam svojim kritičarima odgovarao kako je Snježana Kordić štuka koja lijene šarane hrvatske lingvistike natjeruje da plivaju.”[124] Ona je svakom uključenom supolemičaru, kako kaže, “uvijek odgovorila i citirala više stotina zapadnoeuropskih znanstvenika protiv tvrdnji naših kroatista. Ukupno sam napisala preko 500 stranica odgovora u toj diskusiji. Na kraju su zašutjeli jer više nisu mogli ponuditi nijedan argument, iako ih je urednik časopisa u kojem je to izlazilo stalno molio da mi pokušaju replicirati.”[125] Urednik ne samo da potvrđuje[123] točnost ovih njezinih riječi nego i dodaje: “sugerirao sam joj da napiše knjigu u kojoj će temeljito i pregledno obrazložiti svoje poglede, a kad je knjiga napisana, povezao sam je s Nenadom Popovićem u Nakladi Durieaux, u kojoj je naposljetku objavljena knjiga Jezik i nacionalizam, postavši veliki znanstveni hit.”

Iako su prije 1990. godine zastupali suprotna stajališta, hrvatski jezikoslovci akademici protive se tezi nabrojanih zapadnoeuropskih (socio)lingvista[98] koje citira Snježana Kordić o jednom policentričnom jeziku čijom varijantom govore Hrvati.[126][127]

Tako Stjepan Babić, na čiju Katedru za suvremeni hrvatski jezik je 1991. kao kadrovska obnova primljena Snježana Kordić prilikom njegovog odlaska u mirovinu, uključio se u diskusiju u Književnoj republici tekstom[128] u kojem zagovara preskriptivizam i purizam. Odgovoreno mu je argumentima o neopravdanosti njegovog pristupa “kao da postoji neko idealno stanje jezika u prošlosti koje danas treba nasilno uspostaviti”.[129] Istovremeno se o diskusiji izjasnio i u pet polemičkih tekstova u tjedniku Fokus (br. 174-178), gdje u prvom tekstu (str. 54), koji ponavlja i u svojoj knjizi[130] tvrdi da “nemamo čvrstih znanstvenih kriterija što ćemo smatrati jednim jezikom, a što različitim”, na što mu je odgovoreno[131] citiranjem brojnih znanstvenih kriterija. I zaključeno kako kod Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca “kad se ti kriteriji primijene na jezik nabrojanih nacija, svi dokazuju da je to jedan jezik, a ne nekoliko.”[132]

Babić je objavio i zbirku svojih polemika u kojoj priznaje da je “zagudio unitaristički”.[133] Knjigu Kordić također kritički analizira navodeći “Tu je on u borbi za zbližavanje otišao dalje nego ijedan drugi autor, predlažući u devet točaka i konkretnu metodologiju rada na 'uklanjanju' razlika među varijantama”.[134] “Priznaje da je isti smjer nastavio i narednim tekstom” i “o tim svojim člancima kaže da su "normalan put u zbliženju naših varijanata na znanstvenoj i načelnoj osnovi i toga ću se puta i ubuduće držati".”[134]:178

Dalibor Brozović reagira na u diskusiji iznesene tvdnje o svojoj knjizi Standardni jezik osporavanjem postojanja kritike navodeći da je sa svojim “dobrim prijateljem Nikitom Iljičem Tolstojem”[135][136] imao skladne odnose i da se “zaista moram čuditi”[135][136] da bi Tolstoj mogao napisati opširnu kritiku njegove tipologije standardnosti. Zato mu Kordić, kao i M. Wingender, pokazuje brojna sporna mjesta njegove tipologije koja Tolstoj iznosi da bi na kraju sažela: “Zaključno Tolstoj sumira da Brozovićeva tipologija sadrži "izložena na spornim osnovama ili bez dovoljne argumentacije, slabo relavantna ili loše formulirana obilježja u matrici identifikacije D. Brozovića"”.[3]:188–189 Kordić također obrazlaže neprikladost Brozovićevih pojmova srednjojužnoslavenski dijasistem[116][3]:177–178 i apstraktnost jezika naspram varijanti,[3]:179 što prenosi i komentira Jerzy Molas u svom prikazu diskusije: “Iz perspektive strukturalističke metodologije, i varijante i standardni jezik razmatraju se na razini "langue", a ne "parole" – i u tom smislu imaju status jednako apstraktnih entiteta. Međutim, primjenom ovih koncepata na način koji je predložio Dalibor Brozović moglo bi se negirati ne samo postojanje srpskohrvatskoga, već i engleskoga ili čak poljskoga.”[116] Kordić kritički analizira i Brozovićevo odobravanje jezične cenzure i purizma[3]:194 koje on opravdava ranijim unitarizmom.[137] Međutim, Kordić uočava da za Brozovića priče o unitarizmu i nisu bitne jer on piše da “hrvatskosrpski jezik kao jezik, kao lingvistički fenomen, kao jedan od jezika slavenske porodice, nije ni trebalo izjednačivati: on je oduvijek bio jedan”.[3]:193 Citira i brojne druge Brozovićeve tvrdnje iz ranijih godina koje podržavaju iste argumente koje ona brani.[3]:183

Mario Grčević nakon što opširno[138] u diskusiji govori o svojoj prvoj knjizi suočava se s citatima koji pokazuju da je od strane njemačkih jezikoslovaca njegova knjiga odbačena jer nudi definicije pune neodređenosti, jer u knjizi prvenstveno govori o zastarjelim koncepcijama o kojima su drugi prije njega već sve rekli, jer potpuno preuzima Babićeva i Brozovićeva shvaćanja i da čak ni u popisu literature ne navodi dobro poznate radove drugih autora koji su se o Brozovićevoj tipologiji kritički izjasnili, i na kraju, jer ne daje nikakve argumente za zasebnost hrvatskoga jezika.[36]

Jednako i Leopold Auburger u diskusiji[139] govoreći o jezičnopovijesnim temama upućuje na svoju knjigu, koja je također u Njemačkoj odbačena jer “kako je Lehfeldt u kritičkom prikazu te knjige utvrdio, za nju je karakterističan teleološki pristup, tj. vjerovanje da su događaji bili unaprijed određeni pomoću svrhe odnosno današnjeg stanja i da su se ciljano kretali prema ostvarenju toga. [...] Lehfeld zaključuje: [...] "Neodrživost takvog teleološkog promatranja jezika je očita."”[140]

Zvonko Pandžić uključio se u diskusiju[141] nakon što je Kordić citirala negativnu kritiku njegovog prijevoda Kašićeve gramatike. [142]:166–168 Naime, “Pandžić je prevodeći Kašićevu gramatiku intervenirao u original i mijenjao ga, što je nedopustivo jer radi se o krivotvorenju originala. Njemački slavist H. Keipert je u svojoj negativnoj recenziji Pandžićevog prijevoda ukazao na ta prepravljanja i osudio ih.”[143]

Premda je August Kovačec 1988. godine tvrdio da “do danas nijedna zemlja nije dosegla razinu jugoslavenske jezične politike ni u pogledu pravnih normi ni u pogledu prakse”,[144] 2005. tvrdi da se tada od nas tražilo “trebalo bi se odreći svakog tračka jezičnoga sjećanja, svake primisli da su Hrvati imali svoju vlastitu tradiciju”.[145] No Kordić u odgovoru navodi da “kultura i tradicija se ne podudaraju s nacionalnim i državnim granicama. I to ne samo na našim prostorima, nego i drugdje u svijetu”, pa u nastavku to ilustrira brojnim primjerima.[146]

Vinko Grubišić se žali da se u jezikoslovlju zanemaruje “ono što nije podudarno”,[147] na što mu je nakon kritičkog prikaza njegove gramatike[148] odgovoreno “da lingvistika ne zatvara oči pred varijacijama, nego ih konstatira i opisuje, ali ih vidi u realnoj veličini, a ne u onoj koja im se pripisuje kad ih se gleda s nacionalnom dioptrijom.”[131]:187

Tvrdnje Snježane Kordić polemički je pokušao osporiti čak i mentor njene disertacije Ivo Pranjković kojemu je odgovorila trima tekstovima.[149][39][52] Tako Pranjković kaže: “Treba isto tako reći da situacija s hrvatskim i srpskim nikako nije usporediva ni s njemačkim ni s engleskim... I u slučaju njemačkoga i u slučaju engleskoga najprije je u dužem vremenskom periodu postojao utvrđeni i normirani njemački i engleski standard (takvi “klasični” standardi uostalom postoje i danas: tzv. Hochdeutsch i “šekspirijanski” engleski), pa su se onda teritorijalno diferencirali (Austrija i Švicarska odnosno Amerika i Australija), a u hrvatskom i srpskom slučaju nikakvoga “klasičnoga” standarda i nije bilo, unatoč brojnim i upornim nastojanjima da se on konstituira”,[150] na što mu je odgovorila da njegova tvrdnja za njemački nije točna i citirala mu je germanističke radove.[149]:262[151] Na njezino navođenje dokaza Pranjković je uzvratio tvrdnjom da se “u lingvistici, a pogotovo u sociolingvistici uglavnom i ne operira dokazima”.[152][39]:172 Slično se u diskusiji izjašnjava i akademik Stjepan Damjanović jer priznaje o svom polazištu da “nije po uobičajenim kriterijima lingvističko jer ne polazi od jezika, nego od naroda”[153] I njegov pristup osporavaju njemački jezikoslovci koji se u odgovoru citiraju.[131]:186

Budući da su velika većina sudionika u diskusiji akademici, odlučili su, kako urednik časopisa u kojemu je diskusija tekla navodi, da pojedinačno više ne sudjeluju u diskusiji.[123] Umjesto toga su istupali u javnosti kolektivno u ime HAZU. Međutim, Kordić je i na te njihove zajedničke tekstove odgovorila, i to u dva nastavka.[142][154]

Također je u okviru diskusije napisala niz kritičkih prikaza knjiga autora koji su se potom javili u diskusiji, a i nekih drugih domaćih jezikoslovaca, npr. Marka Samardžije,[155] Anđele Frančić[156], Lane Hudeček,[156] Milice Mihaljević,[156] Josipa Silića,[157][158][159] Stjepka Težaka,[160] Dragutina Raguža,[161] Mirka Petija,[162] Anite Peti-Stantić,[163] Ive Žanića.[164] Istodobno je objavila i veći broj prikaza recentnih knjiga iz čitavog svijeta kako bi se oni koji prate diskusiju mogli obavijestiti o stanju jezikoslovne znanosti u svijetu. Posljednji i najobimniji prikaz, kojim je diskusija i završila 2009. godine, predstavlja knjigu njemačkog jezikoslovca Bernharda Gröschela u koju je “uključena i diskusija o jeziku unutar "Književne republike", o kojoj Gröschel iznosi svoje mišljenje na mnogo mjesta u knjizi, pa se ova monografija može smatrati i svojevrsnim prilogom toj diskusiji od strane jednog inozemnog eksperta.”[165]

Odjeci na knjigu

[uredi | uredi kôd]

Knjiga Jezik i nacionalizam nije ponavljanje prethodno objavljenih tekstova iz diskusije, nego je od početka koncipirana kao zasebno djelo. Nijedan akademik koji je sudjelovao u diskusiji nije objavio svoj prikaz te knjige, međutim u inozemnim stručnim časopisima je objavljen niz pozitivnih recenzija, a u domaćoj sredini je knjiga izazvala u medijima “velik interes šire kulturne javnosti”.[166] I izdavač to potvrđuje: “Direktor Durieuxa Dražen Tončić otkriva nevjerojatnu činjenicu – nikada nismo očekivali neku ludnicu od prodaje, kaže Tončić, dodajući da im se ipak i to dogodilo u slučaju knjige "Jezik i nacionalizam" lingvistice Snježana Kordić, vjerojatno zato što se oko te knjige podigla velika prašina”.[167] Neki autori čak smatraju da je riječ o “'najčitanijoj lingvističkoj knjizi otkako postoji Hrvatska država”[168] i da je Kordić napisala “jednu od najznačajnijih knjiga što je na ovim prostorima objavljena u posljednjih deset godina”.[169] U Hrvatskoj je nominirana među pet “knjiga desetljeća iz područja mirotvorstva, nenasilnog djelovanja i ljudskih prava”.[170]

Izjavu Sande Ham - inače profesorice Snježane Kordić iz osječkog razdoblja njezinih studija – da se u knjizi radi o stavovima koji služe za “unitarističke i nostalgične potrebe” [171] kritički analizira Slobodan Šnajder podsjetivši “da iz lingvistički evidentne činjenice – hrvatski i srpski su jedan policentrični jezik – ne slijede nikakve političke odluke, niti neka posebna jugo-nostalgija.'”[172] A i Kordić kaže “da policentričnost jezika ne navodi na nekakvo državno zajedništvo jer se i varijacije svih drugih policentričnih jezika govore u nekoliko različitih država.”[19][173][174][175] Izjave Sande Ham naišle su na niz drugih kritičkih reakcija.[17][176][177][178][179] Frankfurter Rundschau izvještava tada da zbog “prijetnje ubojstvom, Snježana Kordić više ne odaje svoje mjesto boravka”.[17] Međutim, Mate Kapović je odmah prvi izrazio podršku tvrdnji Sande Ham označivši također da je zastupana pozicija “unitaristička”.[180] To što Kordić u knjizi koristi nekoliko tisuća citata iz preko petsto različitih radova, najčešće zapadnoeuropskih lingvista,[181] Jurica Budja želi obezvrijediti tvrdnjom “da su stranci na koje se S. Kordić u svojoj knjizi pozivlje nerijetko u svojemu pisanju o južnoslavenskoj problematici oholi, pa u svojoj oholosti i primitivni”.[182] A Kapović i ovome daje za pravo, pa čak još pojačava osudu tako što autoricu optužuje za upadanje u “kulturno-lingvistički autorasizam” jer se “gotovo cijela knjiga sastoji isključivo od citata uglavnom stranih znanstvenika”.[180]:53 Taj prigovor Aleksandar Hut Kono vidi kao “ksenofobno” motiviran i istovremeno optužuje Kapovića za plagiranje njene knjige.[183] A španjolski filolog i prevoditelj njezine knjige Juan Cristóbal Díaz baš pozitivno naglašava kako je u knjizi “ʻJezik i nacionalizamʼ impresivan način na koji je svaka važna tvrdnja u knjizi poduprta nizom citata međunarodnih eksperata iz raznih polja misli i znanosti.”[184] Kordić, nadalje, uočava navođenjem primjera još jednu drugu pojavu vezanu za Kapovićevo izricanje kritika: često pokazuje sklonost da izmisli nešto kao njezinu tvrdnju da bi to što je izmislio kritizirao.[185]

U srpskim medijima kritiziraju njezine stavove "poznati srpski nacionalisti nelingvisti Dragoljub Zbiljić i Nenad Nikolić",[183] koji ju optužuju da "je poluistina Kordićeve neusporedivo opasnija za srpsku nego za hrvatsku lingvistiku",[186] da "uskraćuje Srbima autorefleksiju" i da "za Srbe je pogubna" jer "jezik oslobađa obilježenosti srpskom tradicijom, svodi ga na simbolički neutralno sredstvo komunikacije i podstiče na ravnodušnost prema njegovom imenovanju i broju raznoraznih imena koja se srpskom jeziku daju".[187] U Hrvatskoj je uslijedila reakcija na ove optužbe.[183][188][189]

Nasuprot ovim navedenim citatima iz srpskih medija u kojima se kritizira njezina knjiga, izrazio je srpski skandinavist Ljubiša Rajić svoje pozitivno mišljenje.[190] Njemu se priključio i romanist Ivan Klajn,[191] te opći lingvist Milorad Pupovac.[192] Pored prikaza knjige u stručnom časopisu u Srbiji autorice Bojane Gerun,[193] i u Crnoj Gori je montenegristica Rajka Glušica objavila pohvalnu recenziju knjige u tamošnjem filološkom časopisu.[25] Slavisti iz raznih zemalja EU su u svojim stručnim časopisima objavili pohvalne recenzije knjige Jezik i nacionalizam,[55] tako Maria Rita Leto[194] u Italiji, Pavel Krejčí[195] u Češkoj, Jerzy Molas[196] i Henryk Jaroszewicz[181] u Poljskoj, Ulrich Obst u Njemačkoj[197] i mnogi drugi.

Svoju recenziju u časopisu Poljske akademije znanosti Socjolingwistyka završava Henryk Jaroszewicz sljedećim riječima:

Snježana Kordić (2010) s knjigom Jezik i nacionalizam

"Zaključno se s punim uvjerenjem može reći da je 'Jezik i nacionalizam' kapitalna monografija. [...] Možemo se čak usuditi reći da monografija Snježane Kordić ima potencijal da postane prekretnica u povijesti kroatistike, epohalno djelo - u punom smislu te riječi - za hrvatsko jezikoslovlje. [...] Stoga djelo Snježane Kordić može postati svojevrsna katarza kroatistike, izvrsno i pošteno razračunavanje s erom u kojoj je hrvatska lingvistika tako često tonula u znanstvenu stagnaciju, reducirana od strane hrvatskih elita samo na podređenu ulogu oružja korištenog u političkoj borbi za hrvatsku državotvornost. Pitanje je jedino jesu li današnja kroatistika i današnje hrvatsko društvo već spremni prihvatiti jedno takvo djelo kao što je 'Jezik i nacionalizam'?"[181]

U talijanskom časopisu Studi Slavistici Maria Rita Leto u recenziji ističe: "Godinama se Kordić u Hrvatskoj bori pokušavajući razvezati čvor koji veže jezikoslovlje, nacionalizam i politiku (i godinama je zbog toga marginalizirana i napadana). [...] Ponovno Kordić strpljivo razdvaja lingvistički aspekt od politike, želeći se strogo pridržavati načela lingvistike kako bi zadržala svoju neovisnost od nacionalističke propagande i manipulacije. [...] Knjiga Snježane Kordić je pisana jasno, analitički i čita se s užitkom."[194]

Znanstveni časopis Studia z Filologii Polskiej i Słowiańskiej objavio je recenziju Jerzyja Molasa u kojoj piše da knjiga 'Jezik i nacionalizam' "izuzetno brižljivo, koristeći bogatu literaturu iz područja slavistike i opće lingvistike, sociologije, kulturološke antropologije i politologije, predstavlja sve aspekte spora oko srpskohrvatskog jezika. Vjerojatno više od polovice teksta čine prikladno izabrani citati iz radova, uglavnom autora s engleskog i njemačkog govornog područja, koji se odnose na ovu temu."[196]

Na engleskom ispisana poglavlja knjige u izložbenom prostoru 2015.

Hrvatski znanstvenik Goran Miljan je u Berlinu objavio recenziju u kojoj ocjenjuje da "Kordić razrađuje ideje jezika, lingvistike, politike, povijesti, kulture itd. na dobro strukturiran i akademski izuzetno pohvalan način."[198] Pavel Krejčí u recenziji objavljenoj u češkom filološkom časopisu naglašava da "knjiga je bez sumnje jedna od najvažnijih i najvrednijih publikacija o datoj temi."[195] Njemački lingvist Ulrich Obst nakon što je istakao da se u knjizi "svi pseudoargumenti bravurozno osporavaju" završava recenziju sljedećom rečenicom: "Čovjek bi jako poželio ovoj knjizi da naiđe na plodno tlo prvenstveno kod osoba koje su na prominentnim pozicijama u političkom i kuturnom životu dotičnih država i da tamo gdje je potrebno dovede do promjena u razmišljanju."[197]

U časopisima The Slavonic and East European Review i[199] i Eurasia Border Rewiew također su objavljene pohvalne kritike.[200]

Državno financiranje knjige Jezik i nacionalizam

[uredi | uredi kôd]

Objavljivanju njezine knjige Jezik i nacionalizam (Durieux 2010) novčano je pomoglo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske pod vodstvom Bože Biškupića.[201] Hrvoje Hitrec, predsjednik udruge Hrvatsko kulturno vijeće, odnosno njegova udruga podigla je prijavu[202] protiv ministra kulture Bože Biškupića zbog sufinanciranja knjige Jezik i nacionalizam koja po njegovom mišljenju šteti hrvatskoj kulturi i vrijeđa govornike hrvatskog jezika, jer ta knjiga navodno napada hrvatski jezični identitet i institucije te hrvatski Ustav, jer u njoj su "argumenti" da hrvatski jezik ne postoji.[203][204] Prijava je naišla na brojne negativne reakcije u hrvatskim medijima.[205][206][207][208] DORH je prijavu odbacio.[209][210]

Deklaracija o zajedničkom jeziku i Jezik i nacionalizam

[uredi | uredi kôd]

Kordić je početkom 2016. prihvatila poziv da bude član četveročlane radne grupe međunarodnog projekta "Jezici i nacionalizmi" koji je bio inspiriran njezinom knjigom Jezik i nacionalizam.[211][212][213] U okviru projekta organizirana je serija tribina u Hrvatskoj i tri države koje graniče s Hrvatskom: BiH, Crnoj Gori i Srbiji, na kojima je sudjelovala kao moderator ili govornik zajedno s brojnim drugim stručnjacima za jezik.[214][215] Naredne godine proširena radna grupa održava dvodnevi radni sastanak 16. i 17. siječnja u Zagrebu na kojem se sastavljao tekst Deklaracije o zajedničkom jeziku.[185][216][217] Na sastanak u Zagreb su odbili doputovati svi pozvani srpski lingvisti, a nakon objavljivanja je tekst žestoko napadnut od strane najviđenijih srbista u Beogradu: npr. Miloš Kovačević kaže da "Ova Deklaracija je mnogo povoljnija za Hrvate jer im sad omogućava sve što su uzeli od Srba, ali i Muslimanima i Crnogorcima. Ova deklaracija je napravljena u starom komunističkom stilu da su svi ravnopravni u svemu i svi podjednako krivi u svemu. To je perfidno propagiranje hrvatske deklaracije iz 1967. ... opasno je to što se kaže da nijedna varijanta nije vrednija od druge. Prema njima, bosanska ili crnogorska varijanta srpskog nije manje vrijedna od naše čisto srpske."[106][218][219][220] Njemu se pridružuje akademik Predrag Piper i razni drugi srpski lingvisti.[221] Iste 2017. godine Kordić sudjeluje na nizu tribina u sve četiri zemlje organiziranih povodom donesene Deklaracije.[213][222][223] Naredne 2018. pozivana je da drži plenarna predavanja o Deklaraciji i temi svoje knjige na znanstvenim konferencijama održavanima na sveučilištima raznih EU zemalja,[224][225][226][227] a potom i na sveučilištima u Japanu.[1][228][229]

Knjige

[uredi | uredi kôd]
Naslovnica prve knjige Snježane Kordić Relativna rečenica 1995.
  • Jezik i nacionalizam, Durieux, Zagreb, 2010.[2] (španjolski prijevod Lengua y Nacionalismo 2014.[230][231])
  • Riječi na granici punoznačnosti, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2002.[232][233] (njemački prijevod Wörter im Grenzbereich von Lexikon und Grammatik im Serbokroatischen 2001.[234][235])
  • Kroatisch-Serbisch. Ein Lehrbuch für Fortgeschrittene mit Grammatik, Buske, Hamburg, 1997.[236] (engleski prijevod Serbo-Croatian 1997.[237][238])
  • Relativna rečenica, Matica hrvatska & Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 1995.[239] (njemački prijevod Der Relativsatz im Serbokroatischen 1999.[240][241][242])

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 U Japanu konferencije o jeziku i nacionalizmu. Tačno.net. Mostar. 19. prosinca 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. prosinca 2018. Pristupljeno 22. prosinca 2018.
  2. 1 2 Kordić, Snježana. 2018. [1. izdanje 2010] Jezik i nacionalizam (PDF). Durieux (= Rotulus Universitas). Zagreb. str. 430. doi:10.2139/ssrn.3467646. ISBN 978-953-188-311-5. OCLC 729837512. OL 15270636W. (CROSBI), (NSK), (Crolist), (KGZ)
  3. 1 2 3 4 5 6 7 Kordić, Snježana. 2003. Demagogija umjesto znanosti (odgovor D. Brozoviću) (PDF). Književna republika. Zagreb. 1 (7–8): 176–202. ISSN 1334-1057. (NSK), (Crolist), (KGZ), (CROSBI). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 23. kolovoza 2012. Pristupljeno 4. lipnja 2025.
  4. ↑ Filozofski fakultet u Osijeku
  5. ↑ Diplomski rad (mentorica Jasna Melvinger): (NSK), (Crolist), (Hrčak), (CROSBI).
  6. ↑ "Snježana Kordić – Biografija". Tko je tko u hrvatskoj znanosti. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. kolovoza 2011. Pristupljeno 6. rujna 2010.
  7. ↑ Fabrio, Bisera. 20. kolovoza 2010. Nismo manje Hrvati zato što govorimo isto kao Srbi: intervju sa Snježanom Kordić. Globus. str. 30–33. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2012. Pristupljeno 9. rujna 2014.
  8. ↑ Autograf.hr. 12. lipnja 2014. Obavezna lektira: Jezik i nacionalizam (isječci iz novinskih prikaza). Autograf. ISSN 1849-143X. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. srpnja 2014. Pristupljeno 21. ožujka 2019.
  9. ↑ Derk, Denis. 10. prosinca 2011. Narod može nazivati jezik kako god mu drago: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). Večernji list. str. 60–62 u kulturnom prilogu "Obzor". Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 1. lipnja 2012. Pristupljeno 5. rujna 2022.
  10. ↑ Katedra za hrvatski standardni jezik – bivši članovi Katedre. Kroatistika. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2014. Pristupljeno 28. travnja 2018.
  11. 1 2 Šipka, Danko. 2001. Serbokroatistika na univerzitetima njemačkog govornog područja. Lingvističke aktuelnosti. 2 (6). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. prosinca 2012. Pristupljeno 26. travnja 2017.
  12. ↑ Magistarski rad (mentor Vladimir Anić): (NSK), (Crolist).
  13. ↑ Doktorski rad (mentor Ivo Pranjković): (NSK), (Crolist).
  14. 1 2 Mandić, Igor. 21. studenoga 2010. Svojom polemikom možda pokušava izbrisati naš identitet... Što, zapravo, hoće ta žena?. Jutarnji list. str. 19. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 18. kolovoza 2024.
  15. ↑ Kahrović-Posavljak, Amila. 18. srpnja 2014. Sveto trojstvo jezika, nacije i države: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). BH Dani. str. 60–62. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 19. srpnja 2014. Pristupljeno 19. studenoga 2017.
  16. ↑ Pančić, Teofil. 18. studenoga 2010. Briljantno razvejavanje ovejanih suština. Vreme. str. 52–53. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 8. rujna 2020.
  17. 1 2 3 Mappes-Niediek, Norbert. 17. siječnja 2011. Die Sprache Serbokroatisch: Kein Narrenrabatt (njemački). Frankfurter Rundschau. str. 31. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 6. rujna 2018. ; isto u prijevodu Jezik srpskohrvatski. H-alter. 19. siječnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2012. Pristupljeno 10. lipnja 2025.
  18. ↑ Habilitacijski rad (mentor Gerhard Birkfellner): (NSK), (Crolist).
  19. 1 2 Hut Kono, Vinko. 2. veljače 2012. Kroatisti otuđeni od stvarnosti: intervju sa Snježanom Kordić. Zarez. str. 3. ISSN 1331-7970. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 28. srpnja 2019.
  20. ↑ Jovanović Maldoran, Srđan. 14. svibnja 2011. Nacionalizam, jezik i EU: intervju sa Snježanom Kordić. Danas. str. 7–8. ISSN 1450-538X. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 8. rujna 2022.
  21. ↑ Fena. 21. ožujka 2011. Kod nas ljudi robuju pogrešnom uvjerenju da se nacija i jezik moraju podudarati: intervju sa Snježanom Kordić. Federalna novinska agencija. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 11. kolovoza 2016.
  22. ↑ Kordić, Snježana. 6. ožujka 2012. Objavila sam više od stotinu radova i knjiga. Nacional. str. 4. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 31. svibnja 2013. Pristupljeno 17. siječnja 2023.
  23. ↑ Begović, Nađa. 12. kolovoza 2010. Jezik za zube – Govori kao što govoriš: intervju sa Snježanom Kordić. Slobodna Bosna. str. 58–61. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 10. rujna 2018.
  24. 1 2 Nikolić, Tatjana. 28. listopada 2010. Odstrel reči: intervju sa Snježanom Kordić. NIN. str. 58–59. ISSN 0027-6685. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 14. kolovoza 2015.
  25. 1 2 Glušica, Rajka. 2011. O nacionalizmu u jeziku: prikaz knjige Jezik i nacionalizam (PDF). Riječ. str. 185–191. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. srpnja 2012. Pristupljeno 4. rujna 2024.
  26. 1 2 Popović, Sofija. 6. prosinca 2011. HAZU treba ukinuti a jezične puritance bojkotirati jer zarađuju na nacionalizmu: intervju sa Snježanom Kordić. Nacional. str. 64–68. ISSN 1330-9048. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 7. srpnja 2012. Pristupljeno 11. rujna 2022.
  27. ↑ Gromača Vadanjel, Tatjana. 4. rujna 2010. Hrvatska je još u kamenom dobu: intervju sa Snježanom Kordić. Novi list. str. 10–11 u kulturnom prilogu "Pogled". ISSN 1334-1545. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 23. kolovoza 2019.
  28. ↑ Biographie von Snježana Kordić (PDF) (njemački). Bulletin der Deutschen Slavistik, no. 8. 2002. str. 61–62. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 7. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2020., (NSK)
  29. ↑ Isović, Maja. 14. veljače 2014. Forsiraju netočnu percepciju jezične stvarnosti: intervju sa Snježanom Kordić. Buka. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2014. Pristupljeno 27. travnja 2019.
  30. ↑ Snježana Kordić (PDF). Mediterranean Faces of Science (engleski). Seneca Foundation - Science and Technology Agency of the Region of Murcia. Murcia. 18. rujna 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 23. rujna 2021. Pristupljeno 11. siječnja 2022.
  31. ↑ Snježana Kordić (CroRIS Profil). CroRIS (Informacijski sustav znanosti RH). Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske. Pristupljeno 3. travnja 2025.
  32. ↑ Rakočević, Ksenija. 20. lipnja 2015. Nacionalizam je jedan oblik luđačke košulje: intervju sa Snježanom Kordić. Vijesti. Podgorica. ISSN 1450-6181. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 15. rujna 2023. Pristupljeno 31. srpnja 2017.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  33. ↑ Ivančić, Barbara. Rujan 2015. Nessuna lingua è pura: Intervista a Snježana Kordić [Nijedan jezik nije čist: intervju sa Snježanom Kordić] (PDF). Versodove: rivista di litteratura (talijanski). Bolonja. 17: 9. ISBN 978-88-9408-452-8. OCLC 848896269. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 15. ožujka 2016. Pristupljeno 4. veljače 2022.
  34. ↑ Lajović, Vuk. 24. srpnja 2012. Političari prodaju maglu: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). Vijesti. ISSN 1450-6181. (CROSBI). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 23. kolovoza 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2013.
  35. ↑ Penić, Goran. 3. srpnja 2012. Suvremena komunikacija ne poštuje pravopis, nastala je anarhija (PDF). Jutarnji list. str. 15. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 23. kolovoza 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2018.
  36. 1 2 Kordić, Snježana. 2003. Pogled unazad, pogled unaprijed (odgovor S. Damjanoviću i M. Grčeviću) (PDF). Književna republika. Zagreb. 1 (1–2): 153–176. ISSN 1334-1057. SSRN 3433074. (NSK). (Crolist). (KGZ). (CROSBI). Pristupljeno 3. prosinca 2022.
  37. 1 2 Mančić, Milica. 8. ožujka 2015. Osmi mart: deset inspirativnih žena. SEEbiz. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. svibnja 2015. Pristupljeno 11. svibnja 2015.
  38. ↑ Galić, Štefica. 15. veljače 2015. Ovdašnja društva su zaglibljena u besmislenim, apsurdnim temama: intervju sa Snježanom Kordić. Tačno.net. Mostar. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2015. Pristupljeno 6. travnja 2018.
  39. 1 2 3 Kordić, Snježana. 2005. U službi politike (odgovor I. Pranjkoviću). Književna republika. 3 (7–8): 171–200. Pristupljeno 1. srpnja 2025., (Crolist).
  40. 1 2 Jacobsen, Per. 21. siječnja 2011. Kampen om sproget er en kamp om national identitet (danski). Kristeligt Dagblad. Kopenhagen. ISSN 0904-6054. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. srpnja 2012. Pristupljeno 7. ožujka 2022. ili prijevod: Knjiga koja ugrožava. H-alter. Zagreb. 27. siječnja 2011. ISSN 1847-3784. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2012. Pristupljeno 5. listopada 2019.
  41. ↑ T.M. 2. kolovoza 2022. Notable people: Vida, Mandžo, Šovagović... Znate li tko je najpoznatiji u vašem slavonskom mjestu?. SiB.hr. Zagreb. RTL (Hrvatska). Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2022. Pristupljeno 14. srpnja 2023.. Domagoj Vida postao je tako najpoznatiji Osječanin, a gleda li se zasebno, tu su još i oskarovac Branko Lustig iz svijeta kulture, zatim Snježana Kordić, jezikoslovka i kroatistica, iz svijeta znanosti te Josip Juraj Strossmayer kao lider.
  42. 1 2 6 najboljih i najgorih u 2014. godini. Prometej. 1. siječnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. veljače 2015. Pristupljeno 11. ožujka 2015.
  43. ↑ Matijanić, Vladimir. 21. kolovoza 2010. Jedan narod, jedna zemlja, pola jezika?!. Slobodna Dalmacija. Split. str. 2–3 u kulturnom prilogu Spektar. ISSN 0350-4662. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 4. rujna 2023.
  44. ↑ Knežević, Jurica. 6. listopada 2012. Govorimo istim jezikom: intervju sa Snježanom Kordić. Večernje novosti. ISSN 0350-4999. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. prosinca 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  45. ↑ Jergović, Miljenko. 25. siječnja 2011. Hrvatska kao Snježana Kordić. Jutarnji list. str. 18. ISSN 1331-5692. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2021.
  46. ↑ E. D. 15. ožujka 2015. Kome trebaju podjele u jeziku i obrazovanju: intervju sa Snježanom Kordić. Starmo.ba. Mostar. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. svibnja 2015. Pristupljeno 9. travnja 2018. (5 minuta)
  47. ↑ Video prezentacija izložbe "Jezik je virus – Instalacija na temu policentričnosti jezika – Istraživanje i teza: Snježana Kordić – Kustos i umjetničko vodstvo: Emil Matešić" 2022. na YouTubeu
  48. ↑ Durieux o djelu Snježane Kordić
  49. ↑ Govor Snježane Kordić o prestižnosti hrvatske varijante (video zapis; od 2:04 do 2:06 minute)
  50. ↑ Ra., I. 9. listopada 2016. Lingvisti tvrde: hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski su isti jezik. Index.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. prosinca 2018. Pristupljeno 17. prosinca 2024.
  51. ↑ Ćirić, Saša. 12. listopada 2016. Regionalni kulturni fenomeni: intervju sa Snježanom Kordić. Oko Balkana. Radio Beograd 2. (CROSBI). Pristupljeno 22. prosinca 2021. (ili transkript intervjua)
  52. 1 2 Kordić, Snježana. 2005. Kroatistika i nacionalizam (PDF). Književna republika. 3 (9–12): 212–238. ISSN 1334-1057. (NSK), (Crolist), (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 1. lipnja 2012. Pristupljeno 17. travnja 2025.
  53. ↑ Kordić, Snježana. 5. travnja 2015. Feral je perfekcija na svim razinama (govor na promociji knjige). Tačno.net. Mostar. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2015. Pristupljeno 10. travnja 2020.
  54. ↑ Husković, Neđad. 16. ožujka 2015. Jezik kao izgovor za segregaciju u obrazovanju: intervju sa Snježanom Kordić. Radio Mostar. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2015. Pristupljeno 8. travnja 2019. (15 minuta)
  55. 1 2 Selimović, Amila. 14. kolovoza 2015. Zašto je bitna knjiga Jezik i nacionalizam?. Školegijum. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. kolovoza 2015. Pristupljeno 5. siječnja 2016.
  56. ↑ Kordić, Snježana. 28. listopada 2017. Lingvistička inkvizicija na HRT-u. Autograf. ISSN 1849-143X. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. prosinca 2018. Pristupljeno 24. prosinca 2018.
  57. ↑ Vuković, Uglješa. 21. veljače 2013. Javnosti je prešućen opis naše jezične situacije: intervju sa Snježanom Kordić. Diskriminacija. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2013. Pristupljeno 27. travnja 2020.
  58. ↑ Kordić, Snježana. 2010. Uloga lingvista. Jezik i nacionalizam. Durieux. Zagreb. str. 366–379. doi:10.2139/ssrn.3467646. ISBN 978-953-188-311-5
  59. ↑ Kordić, Snježana. 2008. Izmišljanje neodrživih teorija (PDF). Književna republika. 6 (3–4): 244. ISSN 1334-1057. (NSK). Pristupljeno 17. rujna 2013.,
  60. ↑ Stevanović, Marjana. 5. listopada 2016. Lingvisti plešu u nacionalističkom kolu: intervju sa Snježanom Kordić. Danas. Beograd. str. 1, 6–7. ISSN 1450-538X. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 15. prosinca 2018. Pristupljeno 19. prosinca 2024.
  61. ↑ Mojsilović, Julijana. 13. listopada 2016. Cilj nacionalizma je izokrenuta slika stvarnosti: intervju sa Snježanom Kordić. TV Novi magazin. Novi magazin. Beograd. ISSN 2217-5628. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 15. prosinca 2018. Pristupljeno 23. prosinca 2018. (7 minuta)
  62. ↑ Hut Kono, Vinko. 17. ožujka 2011. Dvadeset godina laži. Zarez. str. 38–39. ISSN 1331-7970. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2013.
  63. ↑ Raičević, Rajka. 12. rujna 2010. Nacionalizam stoji iza uvođenja novogovora: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). Dan. str. 9. ISSN 1450-7943. (CROSBI). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2017.
  64. ↑ Snježana Kordić o riječi sport ili šport u nazivu ministarstva, HRT (video zapis)
  65. ↑ Lasić, Igor. 11. siječnja 2008. Kroatisti ne govore kao lingvisti: intervju sa Snježanom Kordić. Feral Tribune. str. 34–35. ISSN 1333-9109. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2014.
  66. ↑ Tikveša, Amer. 20. svibnja 2011. Jezik kao sredstvo manipulacije: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). BH Dani. str. 71. ISSN 1512-5130. (CROSBI). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2021.
  67. ↑ Milović, Jelena. 2011. Croato, serbo, montenegrino e bosniaco. Quattro lingue o una lingua con quattro nomi? [Hrvatski, srpski, crnogorski i bosanski. Četiri jezika ili jedan jezik s četiri imena?]. Studi di Glottodidattica (talijanski). Bari. 5 (2): 36. ISSN 1970-1861. OCLC 742525275. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 21. rujna 2016.
  68. ↑ Kordić, Snježana. 2010. Jezični purizam. Jezik i nacionalizam. Durieux. Zagreb. str. 10–68. doi:10.2139/ssrn.3467646. ISBN 978-953-188-311-5
  69. ↑ Petković, Nikola. 5. rujna 2010. Mrsko zrcalo pred licima jezikoslovaca. Novi list. str. 7 u kulturnom prilogu Mediteran. ISSN 1334-1545. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  70. ↑ Pilsel, Drago. 26. listopada 2013. Gdje je prisutan jezični purizam, prisutan je i nacionalizam: intervju sa Snježanom Kordić. Autograf. ISSN 1849-143X. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2013. Pristupljeno 21. travnja 2019.
  71. ↑ Manjgo, Sanja. 18. svibnja 2015. Vaš glas u medijima: intervju sa Snježanom Kordić. Vijeće za štampu BiH. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. srpnja 2015. Pristupljeno 31. srpnja 2016. 7 minuta.
  72. ↑ Zukić, Amir. 29. ožujka 2017. Gošća Pressinga Snježana Kordić. emisija Pressing. N1. Pristupljeno 6. veljače 2025., minuta 18:50
  73. ↑ Hasanbegović, Dalija. 20. ožujka 2018. Jezičke nesuglasice. emisija Kontekst. Al Jazeera Balkans. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. ožujka 2018. Pristupljeno 3. prosinca 2019., minuta 5:00
  74. ↑ Nema objektivnih kriterija za pravljenje nacije. Tačno.net. 6. travnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2014. Pristupljeno 8. veljače 2017.
  75. ↑ Vučić, Nikola. 22. lipnja 2016. Mladi – aktivni sudionici u kreiranju boljeg društva. Tačno.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2016. Pristupljeno 2. prosinca 2018.
  76. ↑ Što je nacionalizam?. Tačno.net. 19. travnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2014. Pristupljeno 3. lipnja 2015.
  77. ↑ Neprijatelj. Tačno.net. 27. travnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2014. Pristupljeno 9. listopada 2020.
  78. ↑ Dragojević, Rade. 6. kolovoza 2010. Hrvati i Srbi u Hrvatskoj jezično se ne razlikuju: intervju sa Snježanom Kordić. Novosti. str. 14–15. ISSN 1845-8955. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2013. Pristupljeno 4. rujna 2016.
  79. ↑ Pavliša, Mija. 16. kolovoza 2013. Jezikoslovki Snježani Kordić pred stanom razbijen auto. T-portal. Pristupljeno 17. rujna 2013.
  80. ↑ Vidov, Petat. 25. ožujka 2015. Stiglo drugo izdanje Smijeha slobode. Index.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2015. Pristupljeno 10. travnja 2015.
  81. 1 2 Kordić, Snježana. 24. kolovoza 2018. Kratke noge laži (odgovor Borisu Budenu). Slobodni Filozofski. Zagreb. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2018. Pristupljeno 5. prosinca 2018.
  82. ↑ Menschen, die Frieden stiften (njemački). Süddeutsche Zeitung. München. 29. prosinca 2010. str. 2. ISSN 0174-4917. Pristupljeno 8. ožujka 2019.
  83. ↑ Simić, Tanja. 11. siječnja 2011. Njemačka mirovna nagrada književnom enfant terribleu: intervju s Nenadom Popovićem. Nacional. Zagreb (791): 52–56. ISSN 1330-9048. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. siječnja 2011. Pristupljeno 16. kolovoza 2013.
  84. ↑ Vlašić-Smrekar, Nataša. 1. lipnja 2024. Životni intervju: Nenad Popović. Večernji list. Zagreb. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. studenoga 2024. Pristupljeno 24. siječnja 2025.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  85. ↑ Cuculić, Kim. 19. siječnja 2013. Ćirilica u Vukovaru nije znak dvojezičnosti: intervju sa Snježanom Kordić. Novi list. str. 15 u prilogu "Pogled". ISSN 1334-1545. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 3. veljače 2013. Pristupljeno 27. lipnja 2022.
  86. ↑ Copf, Andrijana. 25. ožujka 2015. Jezik je lažni razlog za razdvajanje učenika: intervju sa Snježanom Kordić. Dnevni list. Mostar. str. 40–41. ISSN 1512-8792. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2015. Pristupljeno 10. travnja 2018.
  87. ↑ Pofuk, Branimir. 4. veljače 2013. Razum se u Hrvatskoj povlači pred osjećajima. Večernji list. ISSN 0350-5006. Pristupljeno 6. siječnja 2015.
  88. ↑ Ponoš, Tihomir. 20. siječnja 2016. Jezikoslovka Kordić: Za upoznavanje djece s ćirilicom dovoljan je jedan školski sat. Novi list. str. 9. ISSN 1334-1545. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2018. Pristupljeno 19. veljače 2023.
  89. ↑ Vučković, Snježana. 4. veljače 2013. Zakon se mora mijenjati? Predsjedniče, sjednite, 5... Dnevno. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. veljače 2013. Pristupljeno 27. lipnja 2014.
  90. ↑ Duka, Zdenko. 13. veljače 2013. Protiv ćirilice, a ne čitaju ni latinicu. Al Jazeera. Pristupljeno 24. lipnja 2017.
  91. ↑ Arežina, Bojan. 25. svibnja 2014. Nedjeljom u dva - Snježana Kordić: Srpsko-hrvatski jezik nema veze s Jugoslavijom. Večernji list. ISSN 0350-5006. Pristupljeno 6. siječnja 2015.
  92. ↑ Izlaganje Snježane Kordić u hrvatskom P.E.N. Centru, HRT (video zapis)
  93. ↑ Pavlica, Damjan. 9. siječnja 2013. Ćirilica u Vukovaru nije znak dvojezičnosti: intervju sa Snježanom Kordić. E-novine. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2013. Pristupljeno 27. lipnja 2020.
  94. ↑ Mijić, Branko. 4. veljače 2013. Metodika ćirilice. Novi list. ISSN 1334-1545. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. svibnja 2013. Pristupljeno 27. lipnja 2016.
  95. ↑ Pofuk, Branimir. 7. travnja 2013. Nakon prosvjeda protiv ćirilice, u Zagreb iz Srbije dolazi nova hrvatska opera. Večernji list. ISSN 0350-5006. Pristupljeno 6. siječnja 2022.
  96. ↑ Nastup Snježane Kordić u Književnom petku, (YouTube)
  97. ↑ Jovanović, Nenad. 19. travnja 2013. Govorimo istim jezikom: intervju sa Snježanom Kordić. Novosti. str. 27. ISSN 1845-8955. (CROSBI). Pristupljeno 27. lipnja 2024.
  98. 1 2 Stevanović, Marjana. 23. listopada 2013. U Vukovaru vlada jezični aparthejd: intervju sa Snježanom Kordić. Danas. str. 7. ISSN 1450-538X. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2013. Pristupljeno 19. travnja 2014.
  99. 1 2 Jazić, Alen. 29. travnja 2019. Prijeti li ćirilici izumiranje. Al Jazeera Balkans. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. veljače 2020. Pristupljeno 14. srpnja 2023.
  100. ↑ Kordić, Snježana. 2024. Ideology Against Language: The Current Situation in South Slavic Countries (PDF). Nomachi, Motoki; Kamusella, Tomasz (ur.). Languages and Nationalism Instead of Empires. Routledge Histories of Central and Eastern Europe (engleski). Routledge. London. str. 170. doi:10.4324/9781003034025-11. ISBN 978-0-367-47191-0. OCLC 1390118985. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2024. Pristupljeno 7. lipnja 2025.
  101. ↑ Stanković, Aleksandar (voditelj). 25. svibnja 2014. Nedjeljom u dva: gošća Snježana Kordić, br. emisije 578, sezona 14. Hrvatska radiotelevizija, Prvi program. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. siječnja 2015. Pristupljeno 6. siječnja 2023., 62 minute.
  102. ↑ Isović, Maja. 14. veljače 2014. Buka intervju: Snježana Kordić – Forsiraju netočnu percepciju jezične stvarnosti. Buka. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2014. Pristupljeno 7. rujna 2018.
  103. ↑ Kordić, Snježana. 14. kolovoza 2018. Latinica je "srpskije" pismo od ćirilice. Danas. ISSN 1450-538X. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. prosinca 2018. Pristupljeno 20. prosinca 2018.
  104. ↑ Osmić, Anes. 21. listopada 2012. Jezik, nacija i laži: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). Novinar.me. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  105. ↑ Pavičević, Ranko. 1. studenoga 2012. Jezičkim zatvaranjem protiv pomirenja: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). Glas Boke. str. 16. ISSN 1800-7821. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 14. travnja 2013. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  106. 1 2 3 4 Snježana Kordić odgovara na tekst Hamze Ridžala. Stav. Sarajevo. 29. ožujka 2018. str. 67. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2018. Pristupljeno 23. prosinca 2019.
  107. ↑ "Intelektualci i aktivisti pisali biskupima: Zločinac Kordić nije hrvatski Isus Krist!", "Index.hr" 16. lipnja 2014.
  108. ↑ Reakcija na "Neretvansku deklaraciju o bosanskom jeziku". Tačno.net. Mostar. 30. travnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2016. Pristupljeno 3. listopada 2017.
  109. ↑ Vučić, Nikola. 15. lipnja 2016. Većina lingvista ne želi biti u konfliktu s vladajućom ideologijom: intervju sa Snježanom Kordić. Urban magazin. Sarajevo. str. 46–49. ISSN 1986-6143. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. lipnja 2016. Pristupljeno 9. travnja 2017.
  110. ↑ Methadžović, Almir. 2. svibnja 2016. Lingvistički pičvajz na Neretvi. Tačno.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2016. Pristupljeno 8. srpnja 2019.
  111. ↑ Lasić, Mile. 12. svibnja 2016. Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku: intelektualni odron ili stručni i politički abortus?. Poskok.info. Mostar. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2016. Pristupljeno 5. studenoga 2018.
  112. ↑ Miljan, Goran. 6. travnja 2012. Review of the Book Jezik i nacionalizam (PDF). H-Soz-u-Kult. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 7. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2020.
  113. ↑ Omerbegović, Nermina. 19. veljače 2013. Nacionalistički krugovi usađuju krivo uvjerenje da svaka nacija mora imati zaseban jezik: intervju sa Snježanom Kordić. Federalna novinska agencija. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2013. Pristupljeno 11. travnja 2014.
  114. ↑ Gröschel, Bernhard. 2009. Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik: mit einer Bibliographie zum postjugoslavischen Sprachenstreit (njemački). Lincom Europa. München. str. 148. ISBN 978-3-929075-79-3, (COBISS.SR), (COBISS.SI), Inhaltsverzeichnis.
  115. ↑ Kordić, Snježana. 2001. Naziv jezika iz znanosti gledan (PDF). Republika. Zagreb. 57 (1–2): 237. ISSN 0350-1337. OCLC 1866413. SSRN 3444964. (NSK). (Crolist). (KGZ). (CROSBI). Pristupljeno 27. lipnja 2012.
  116. 1 2 3 Molas, Jerzy. 2005. Chorwacka dyskusja o statusie i nazwie języka. Studia z Filologii Polskiej i Słowiańskiej (poljski). Varšava. 40: 464. ISSN 0081-7090. OCLC 998673309. Pristupljeno 28. srpnja 2025.. I svrha uvođenja takvog termina i njegov opseg čine se upitnima. Kordić umjesno dokazuje da bi dijasistem shvaćen kao dijalektalni kontinuum trebao uključivati i bugarske, makedonske i slovenske dijalekte. S druge strane, ako se shvati na uži način, kao termin koji se odnosi na dijalektalnu podlogu na kojoj se razvio standardni jezik, ne bi trebao uključivati čakavski i kajkavski dijalekt, jer je njihov doprinos formiranju općeg oblika jezika na hrvatskim područjima bio minimalan, a potpuno odsutan u jeziku Srba, Bošnjaka i Crnogoraca.
  117. ↑ Kordić, Snježana. 2001. Naziv jezika iz 21. stoljeća gledan (odgovor M. Grčeviću) (PDF). Republika. Zagreb. 57 (9–10): 193. ISSN 0350-1337. SSRN 3433082. (NSK). (Crolist). (KGZ). (CROSBI). Pristupljeno 1. travnja 2025.
  118. ↑ Vlašić, Marija. 2010. Tradicija purizma u hrvatskom jezikoslovlju. Disertační práce. Univerzita Karlova v Praze, Filozofická fakulta. Prag. str. 161–164. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. siječnja 2016. Pristupljeno 22. veljače 2016.
  119. ↑ Snježana Kordić - Biografija. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. kolovoza 2011. Pristupljeno 6. rujna 2010.
  120. ↑ Sociolingvistička diskusija 2001-2009
  121. ↑ Mader Skender, Mia. 2022. 10.2. Neueste Forschungsliteratur; 11. Snježana Kordić, ihre Antagonisten und die Bedeutung ihrer Arbeit; 11.1. Wichtigste Punkte der Polemik; 11.2. Bedeutung der Polemik [10.2. Recentna istraživačka literatura; 11. Snježana Kordić, njezini protivnici i važnost njezina rada; 11.1. Glavne točke polemike; 11.2. Važnost polemike]. Die kroatische Standardsprache auf dem Weg zur Ausbausprache [Hrvatski standardni jezik na putu da postane ausbau jezik] (PDF). UZH Dissertationen (njemački). Universität Zürich, Philosophische Fakultät, Slavisches Seminar. Zürich. str. 66–77. doi:10.5167/uzh-215815. Pristupljeno 1. lipnja 2022.. str. 77: Teilweise war die Polemik nicht gerade wissenschaftlich, oder überschritt sogar die Grenzen des guten Geschmackes, wenn sie persönlich wurde (immer gegen Snježana Kordić gerichtet).
  122. ↑ Pavlović, Luka. 4. siječnja 2008. Nasmiješeni Buda i njegovi trabanti: bjesomučni napad na HAZU. Fokus (399): 16
  123. 1 2 3 Visković, Velimir. 2022. Slučaj Kordić. O drugima, o sebi: autobiografsko-memoarski zapisi. Biblioteka Posebna izdanja. Naklada Ljevak. Zagreb. str. 207–208. ISBN 978-953-355-596-6. OCLC 1356400109. (NSK). (KGZ). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2024. Pristupljeno 11. studenoga 2024.. ja sam poticao ugledne hrvatske lingviste da joj odgovore. Međutim, nakon nekog vremena svima je bilo očito da je u polemikama Kordić nadmoćna [...] Postalo je jasno da je fizički sitna, ali iznimno borbena, Snježana postala pretvrd orah za naše filološke velikane. [...] Svjesni njezine polemičke vještine, akademički vrh hrvatske filologije odlučio je da Kordićku potpuno bojkotira onemogućavanjem svakog objavljivanja.
  124. ↑ Visković, Velimir. 2. kolovoza 2011. Novi vjetrovi na hrvatskoj jezikoslovnoj sceni. Aktual. Vodice. 1 (9). ISSN 1848-1280
  125. ↑ Grabić, Tanja. 26. siječnja 2015. Ne žele priznati da godinama lažu: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). Radio DUX, radio hrvatske nacionalne manjine u Crnoj Gori, emisija U svjetlu kulture. Tivat. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 8. veljače 2015. Pristupljeno 4. ožujka 2015. (15 minuta)
  126. ↑ Brumec, Sebastijan. 22. travnja 2014. Jezik i nacionalizam. Knjižnica i čitaonica Tabula Rasa. Čakovec. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2015. Pristupljeno 25. ožujka 2015.
  127. ↑ Copf, Andrijana. 15. ožujka 2015. Nacionalizam je još uvijek jači od neutralnog pogleda na jezik. Dnevni list. Mostar. str. 43. ISSN 1512-8792. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. svibnja 2015. Pristupljeno 10. svibnja 2015.
  128. ↑ Babić, Stjepan. 2003. Opet o maštarijama Snježane Kordić. Književna republika. 1 (9–10): 175–177
  129. ↑ Kordić, Snježana. 2004. Lice purizma (odgovor S. Babiću) (PDF). Književna republika. Zagreb. 2 (5–6): 220. ISSN 1334-1057. SSRN 3433038. (NSK). (Crolist). (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 1. lipnja 2012. Pristupljeno 13. rujna 2024.
  130. ↑ Babić, Stjepan. 2004. Hrvanja hrvatskoga. Školska knjiga. Zagreb. str. 109. (NSK)
  131. 1 2 3 Kordić, Snježana. 2003. Mitovi jezičnih ideologa (odgovor S. Babiću, L. Auburgeru, S. Damjanoviću i V. Grubišiću) (PDF). Književna republika. Zagreb. 1 (11–12): 183. ISSN 1334-1057. SSRN 3433049. (NSK). (Crolist). (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 1. lipnja 2012. Pristupljeno 9. svibnja 2023.
  132. ↑ Kordić, Snježana. 2006. Filologija laži: uz knjigu Stjepana Babića Hrvanja hrvatskoga (PDF). Književna republika. Zagreb. 4 (9–10): 163. ISSN 1334-1057. SSRN 3457082. (NSK). (Crolist). (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 29. svibnja 2012. Pristupljeno 3. studenoga 2018.
  133. ↑ Babić, Stjepan. 2001. Hrvatska jezikoslovna prenja. Nakladni zavod Globus. Zagreb. str. 256. (NSK)
  134. 1 2 Kordić, Snježana. 2003. Vlast nad jezikom: uz knjigu Stjepana Babića Hrvatska jezikoslovna prenja (PDF). Književna republika. Zagreb. 1 (5–6): 163. ISSN 1334-1057. SSRN 3433065. (NSK). (Crolist). (KGZ). (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 2. rujna 2012. Pristupljeno 14. siječnja 2020.
  135. 1 2 Brozović, Dalibor. 3. travnja 2003. Lingvističke makinacije. Vijenac (časopis). Zagreb. 11 (237): 4. ISSN 1330-2787. OCLC 47755589
  136. 1 2 Brozović, Dalibor. 2005. Prvo lice jednine. Matica hrvatska. Zagreb. str. 228–232. (NSK)
  137. ↑ Kordić, Snježana. 2007. Diktatom protiv argumenata: uz knjigu Dalibora Brozovića Prvo lice jednine (PDF). Književna republika. Zagreb. 5 (1–2): 189. ISSN 1334-1057. SSRN 3432962. (NSK). (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 2. rujna 2012. Pristupljeno 26. kolovoza 2017.
  138. ↑ Grčević, Mario. 2002. O suvremenome serbokroatizmu hrvatskoga podrijetla (odgovor S. Kordić). Republika. 58 (7–9): 221–225
  139. ↑ Auburger, Leopold. 2001. Hrvatski jezik, kroatistika i serbokroatističko nazovinazivoslovlje. Republika. 57 (7–8): 213–225
  140. ↑ Kordić, Snježana. 2002. Komentar diskusije o nazivu jezika (odgovor L. Auburgeru i V. Grubišiću) (PDF). Republika. Zagreb. 58 (3–4): 247–248. ISSN 0350-1337. SSRN 3433079. (NSK). (Crolist). (KGZ). (CROSBI). Pristupljeno 7. veljače 2019.
  141. ↑ Pandžić, Zvonko. 2008. Adversus grammaticos: o glotonimijskim iluzijama Snježane Kordić. Književna republika. 6 (3–4): 184–216
  142. 1 2 Kordić, Snježana. 2007. Akademičke bajke (PDF). Književna republika. Zagreb. 5 (5–6): 150–173. ISSN 1334-1057. SSRN 3432957. (NSK). (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 1. lipnja 2012. Pristupljeno 16. kolovoza 2023.
  143. ↑ Kordić, Snježana. 2008. Jezična povijest i formiranje nacija (odgovor Z. Pandžiću i T. Maroeviću) (PDF). Književna republika. Zagreb. 6 (5–7): 264. ISSN 1334-1057. SSRN 3432913. (NSK). (CROSBI). Pristupljeno 5. studenoga 2017.
  144. ↑ Kovačec, August. 1988. Jezici narodnosti i etničkih skupina u SFRJ. Milorad, Pupovac (ur.) (ur.). Jezici i politike: jezična politika u višejezičnim zajednicama. Biblioteka Naše teme. Centar CK SKH. Zagreb. str. 57. OCLC 438275832
  145. ↑ Kovačec, August. 2005. Prikaz časopisa "Revue des etudes slaves". Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. 31: 520. (NSK)
  146. ↑ Kordić, Snježana. 2008. O naciji, povijesti i jeziku (odgovor A. Kovačecu) (PDF). Književna republika. Zagreb. 6 (1–2): 189. ISSN 1334-1057. SSRN 3432931. (NSK). (CROSBI). Pristupljeno 9. listopada 2018.
  147. ↑ Grubišić, Vinko. 2008. Komentar diskusije o nazivu jezika Snježane Kordić. Književna republika. 6 (3–4): 228
  148. ↑ Kordić, Snježana. 1998. Diletantski napisana gramatika: Vinko Grubišić, Croatian Grammar (PDF). Republika. Zagreb. 54 (1–2): 253–258. ISSN 0350-1337. SSRN 3451649. (NSK). (Crolist). (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 23. rujna 2013. Pristupljeno 8. ožujka 2014.
  149. 1 2 Kordić, Snježana. 2004. Autizam hrvatske filologije (odgovor I. Pranjkoviću) (PDF). Književna republika. 2 (7–8): 254–280. Pristupljeno 27. lipnja 2013., (Crolist).
  150. ↑ Pranjković, Ivo. 2004. Prevaziđeni srpskohrvatski Snježane Kordić. Književna republika. 2 (1–2): 183
  151. ↑ Kordić, Snježana. 2009. Policentrični standardni jezik (PDF). Badurina, Lada; Pranjković, Ivo; Silić, Josip (ur.). Jezični varijeteti i nacionalni identiteti. Disput. Zagreb. str. 101. ISBN 978-953-260-054-4. OCLC 437306433. SSRN 3438216. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 29. svibnja 2012. Pristupljeno 17. ožujka 2024.
  152. ↑ Pranjković, Ivo. 2005. Autizam hrvatske filologije i paranoja Snježane Kordić. Književna republika. 3 (3–4): 210
  153. ↑ Damjanović, Stjepan. 2003. Odiljam se! (odgovor Snježani Kordić). Književna republika. 1 (7–8): 208
  154. ↑ Kordić, Snježana. 2007. Kako HAZU pravi jezičnu paniku (PDF). Književna republika. Zagreb. 5 (7–9): 224–229. ISSN 1334-1057. SSRN 3432953. (NSK). (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 29. svibnja 2012. Pristupljeno 4. kolovoza 2025.
  155. ↑ Kordić, Snježana. 2007. Pseudoznanost na djelu: Marko Samardžija, Hrvatski kao povijesni jezik (PDF). Književna republika. Zagreb. 5 (7–9): 234–249. ISSN 1334-1057. SSRN 3432950. (NSK). (CROSBI). Pristupljeno 8. studenoga 2021.
  156. 1 2 3 Kordić, Snježana. 2006. Upute jezičnim cenzorima: Anđela Frančić, Lana Hudeček i Milica Mihaljević, 'Normativnost i višefunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku (PDF). Književna republika. Zagreb. 4 (5–6): 194–208. ISSN 1334-1057. SSRN 3432971. (NSK). (CROSBI). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. svibnja 2023. Pristupljeno 15. ožujka 2023.
  157. ↑ Kordić, Snježana. 1997. Neprofesionalno obavljen posao: Josip Silić, Morfologija hrvatskoga jezika (PDF). Republika. Zagreb. 53 (1–2): 190–199. ISSN 0350-1337. SSRN 3452188. (NSK). (Crolist). (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 23. rujna 2013. Pristupljeno 21. lipnja 2015.
  158. ↑ Kordić, Snježana. 2008. Izmišljanje neodrživih teorija: Josip Silić, Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika (PDF). Književna republika. Zagreb. 6 (3–4): 230–244. ISSN 1334-1057. SSRN 3445508. (NSK). (CROSBI). Pristupljeno 8. prosinca 2015.
  159. ↑ Kordić, Snježana. 2009. Neprimjeren opis jezika: Josip Silić i Ivo Pranjković, Gramatika hrvatskoga jezika (PDF). Znakovi i poruke. 2 (1): 93–110. ISSN 1840-3239. SSRN 3432886. (NSK). (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 29. svibnja 2012. Pristupljeno 17. siječnja 2023.
  160. ↑ Kordić, Snježana. 2008. Jezični nacionalizam: Stjepko Težak, Hrvatski naš (ne)podobni (PDF). Slovo. 4 (17): 186–205. ISSN 1800-6140. SSRN 3446256. Pristupljeno 26. svibnja 2011.
  161. ↑ Kordić, Snježana. 1997. Nova hrvatska gramatika: Dragutin Raguž, Praktična hrvatska gramatika (PDF). Republika. Zagreb. 53 (11–12): 212–225. ISSN 0350-1337. SSRN 3445357. (NSK). (Crolist). (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 22. rujna 2013. Pristupljeno 28. veljače 2014.
  162. ↑ Kordić, Snježana. 2005. Pomračenje uma: Mirko Peti, Oblici nebrojivosti u hrvatskom jeziku (PDF). Književna republika. Zagreb. 3 (1–2): 240–250. ISSN 1334-1057. SSRN 3433010. (NSK). (Crolist). (CROSBI). Pristupljeno 13. svibnja 2024.
  163. ↑ Kordić, Snježana. 2009. Proizvoljnost na mjestu znanosti: Anita Peti-Stantić, Jezik naš i/ili njihov (PDF). Književna republika. Zagreb. 7 (4–6): 321–328. ISSN 1334-1057. SSRN 3432881. (NSK). (CROSBI). Pristupljeno 27. rujna 2016.
  164. ↑ Kordić, Snježana. 2008. Ne odstupiti od stereotipa: Ivo Žanić: 'Hrvatski na uvjetnoj slobodi (PDF). Književna republika. Zagreb. 6 (8–10): 296–303. ISSN 1334-1057. SSRN 3432897. (CROSBI). Pristupljeno 9. srpnja 2018.
  165. ↑ Kordić, Snježana. 2009. Svijet o nama: Bernhard Gröschel, Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik (PDF). Književna republika. Zagreb. 7 (10–12): 316–330. ISSN 1334-1057. SSRN 3441854. (NSK). (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 1. lipnja 2012. Pristupljeno 3. kolovoza 2025.
  166. ↑ Kolanović, Gordana. 30. prosinca 2014. Kako je došlo do ’šarene laže’?. T-portal. Zagreb. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. veljače 2015. Pristupljeno 3. ožujka 2015.
  167. ↑ Ožegović, Nina. 14. travnja 2012. U vrijeme Gaja više se čitalo. Nacional. Zagreb. ISSN 1330-9048. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2019. Pristupljeno 9. listopada 2022.
  168. ↑ Babić, Ladislav. 6. siječnja 2012. Jezikoslovci otuđeni od jezika: intervju sa Snježanom Kordić. Tačno.net. Mostar. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 13. travnja 2020.
  169. ↑ Deranja, Franjo. 4. kolovoza 2014. Protiv kulturološkog primitivizma. Novi list. Rijeka. str. 24. ISSN 1334-1545. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2014. Pristupljeno 4. studenoga 2023.
  170. ↑ Centar za mir, nensailje i ljudska prava
  171. ↑ Ham, Sanda. 10. rujna 2010. Ni milicije nisu od hrvatskog i srpskog napravile jedan jezik. Večernji list. Zagreb. ISSN 0350-5006. Pristupljeno 6. studenoga 2012.
  172. ↑ Šnajder, Slobodan. 10. listopada 2010. Lingvistička bojna. Kulturnoi prilog Mediteran. Novi list. str. 6. ISSN 1334-1545. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2012. Pristupljeno 22. lipnja 2013.
  173. ↑ SOS ili tek alibi za nasilje nad jezikom. Forum. 16. ožujka 2012. str. 39. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 12. travnja 2014.
  174. ↑ Gromača Vadanjel, Tatjana. 4. lipnja 2015. Jezikoslovci odbacili znanost u korist nacionalističke politike: intervju sa Snježanom Kordić. Novi list. Rijeka. str. 12–13 u prilogu Pogled. ISSN 1334-1545. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. lipnja 2015. Pristupljeno 31. srpnja 2015.
  175. ↑ Methadžović, Almir. 10. travnja 2015. Naučnoznanstvena-znanstvenonaučna istina. Tačno.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2015. Pristupljeno 10. travnja 2015.
  176. ↑ Bakotin, Jerko. 29. rujna 2010. Otrovne laži o jeziku: intervju sa Snježanom Kordić. H-alter. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 4. ožujka 2013.
  177. ↑ Grozdanić, Dragan. 20. siječnja 2012. Kroatisti građane prave nacionalistima: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). Novosti. str. 8–9. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 9. veljače 2014.
  178. ↑ Jergović, Miljenko. 14. rujna 2010. Vila Babićkinja i sto šargarepa. Jutarnji list. str. 16. Pristupljeno 7. srpnja 2013.
  179. ↑ Lucić, Predrag. 11. rujna 2010. Smeće u glavi i jabuke na jeziku. Novi list. str. 8. ISSN 1334-1545. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2014. Pristupljeno 29. travnja 2014.
  180. 1 2 Kapović, Mate. 2011. Čiji je jezik?. Algoritam. Zagreb. str. 147. (NSK)
  181. 1 2 3 Jaroszewicz, Henryk. 2012. Recenzja książki Jezik i nacionalizam (PDF). Socjolingwistyka. 26: 1–8. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 2. prosinca 2013. Pristupljeno 14. veljače 2013.
  182. ↑ Budja, Jurica. 2010. Prikaz knjige Jezik i nacionalizam Snježane Kordić. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. 36 (2): 400. (NSK)
  183. 1 2 3 Hut Kono, Aleksandar. 27. veljače 2014. Jezik i nacionalizam: tri godine kasnije. Zarez. Zagreb. str. 6. ISSN 1331-7970. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. srpnja 2014. Pristupljeno 29. svibnja 2025.. bilo bi zgodno kad bi se Kapović u svojoj knjizi pridržavao općeprihvaćenog pravila da uz svaku tvrdnju navede tko ju je prije njega iznosio jer štošta je posudio iz Jezika i nacionalizma.
  184. ↑ Díaz, Juan Cristóbal. 10. veljače 2014. El nacionalismo lingüístico: una ideología pandémica (Entrevista con Snježana Kordić). Euphonía Ediciones. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 26. veljače 2014. Pristupljeno 24. travnja 2014.
  185. 1 2 Lasić, Igor. 13. siječnja 2017. Četiri naziva uzgajaju zabludu o četiri jezika. Novosti. Zagreb. str. 16–17. ISSN 1845-8955. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. ožujka 2017. Pristupljeno 9. prosinca 2018.
  186. ↑ Zbiljić, Dragoljub. 5. studenoga 2010. Odstrel srpskog jezika. NIN. str. 4. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 21. rujna 2012.
  187. ↑ Nikolić, Nenad. 31. ožujka 2011. Čiji je jezik srpski?. Pečat. str. 63–65. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 19. rujna 2012.
  188. ↑ Vujatović, Nenad. 12. svibnja 2011. Kako upokojiti vampira?. H-alter. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2021. Pristupljeno 7. kolovoza 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  189. ↑ Dežulović, Boris. 12. studenoga 2010. Hitrec prijavio Ruđera Boškovića Bajiću. Globus. str. 36–37. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  190. ↑ Rajić, Ljubiša. 7. kolovoza 2010. Lingvistički obračun s njima (PDF). Danas. str. 17. ISSN 1450-538X. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 14. ožujka 2012. Pristupljeno 31. svibnja 2013.
  191. ↑ Klajn, Ivan. 5. veljače 2015. Daleko je Skandinavija. Kulturni centar Novog Sada. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. veljače 2015. Pristupljeno 17. ožujka 2015.
  192. ↑ Pupovac, Milorad. 2022. Vernakulari država i diskursi nacija (PDF). Tragovi: časopis za srpske i hrvatske teme. Zagreb. 5 (2): 183–185. doi:10.52328/t. ISSN 2623-8926. OCLC 1233045817. (Hrčak). (NSK). Pristupljeno 14. studenoga 2022.
  193. ↑ Gerun, Bojana. 2016. Prikaz knjige Jezik i nacionalizam (PDF). Nasleđe – časopis za književnost, jezik, umetnost i kulturu. Kragujevac. 12 (34): 269–273. ISSN 1820-1768. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 7. rujna 2018. Pristupljeno 8. ožujka 2019.
  194. 1 2 Leto, Marija Rita. 2011. Recensione del libro Jezik i nacionalizam. Studi Slavistici. 8: 395–397. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2013. Pristupljeno 4. prosinca 2012.
  195. 1 2 Krejčí, Pavel. 2012. Knižní recenze Jezik i nacionalizam (PDF). Opera Slavica - slavistické rozhledy. 22 (4): 59–63. Pristupljeno 28. svibnja 2013.
  196. 1 2 Molas, Jerzy. 2010. Recenzja książki Jezik i nacionalizam (PDF). Studia z Filologii Polskiej i Słowiańskiej. 45: 209–216. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 4. listopada 2012. Pristupljeno 9. srpnja 2012.
  197. 1 2 Obst, Ulrich. 2013. Rezension des Buchs Jezik i nacionalizam. Zeitschrift für Balkanologie. 49 (1): 139–147. Pristupljeno 26. travnja 2014.
  198. ↑ Miljan, Goran. 22. veljače 2012. Review of S. Kordić’s Book "Jezik i nacionalizam". Arbeitskreis Historische Friedensforschung. Pristupljeno 25. rujna 2013.
  199. ↑ Review of the Book Jezik i nacionalizam, The Slavonic and East European Review, godina 89., broj 3, str. 520–524, 2011., en. [...] with this book Kordić offers an exemplary gesture of how linguistics can maintain its independence, dignity and high academic standards against political manipulation. – „[...] ovom knjigom Kordić nudi uzoritu gestu kako lingvistika može zadržati svoju neovisnost, dostojanstvo i visoke akademske standarde nasuprot političkim manipulacijama.”, pristupljeno 24. rujna 2013
  200. ↑ Review of the Book Jezik i nacionalizam, Eurasia Border Rewiew, godina 3., broj 1, str. 129–130, 2012., en. After sustained, in-depth discussion, the author rightly notes that there is no linguistic or sociolinguistic basis that would justify or necessitate the splitting of Serbo-Croatian into its (to date) four successor languages. – „Nakon temljite analize, autorica s pravom ističe da nema lingvističke ili sociolingvističke osnove koja opravdava ili zahtijeva podjelu srpskohrvatskog u četiri jezika nasljednika.”, pristupljeno 24. travnja 2014.
  201. ↑ Matijanić, Vladimir. 6. studenoga 2010. Podudaranje jezika i nacije samo je mit: intervju sa Snježanom Kordić. Slobodna Dalmacija. str. 9 u kulturnom prilogu Spektar. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2013. Pristupljeno 18. studenoga 2012.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  202. ↑ Prijava HKV-a protiv odgovornih osoba u Ministarstvu kulture RH zbog sufinanciranja knjige Jezik i nacionalizam. HKV. 28. listopada 2010. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  203. ↑ Večernji list (hr): Hitrec prijavio Biškupića zbog tvrdnje da hrvatskog jezika nema, 2. studenoga 2010.
  204. ↑ HKV Hrvoje Hitrec: Ministarstvo kulture RH protiv hrvatskoga jezika, objavljeno 3. rujna 2010.
  205. ↑ Piteša, Adriana. 2. studenoga 2010. Hitrec prijavio Božu Biškupića Bajiću i pustio Thompsona. Jutarnji list. str. 4. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  206. ↑ Pavelić, Boris. 30. listopada 2010. Hitrec tužio Biškupića: na sud zbog financiranja znanstvene knjige Snježane Kordić Jezik i nacionalizam. Novi list. ISSN 1334-1545. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  207. ↑ Šnajder, Slobodan. 13. studenoga 2010. Spalimo ministra!. Novi list. str. 6 u kulturnom prilogu Pogled. ISSN 1334-1545. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  208. ↑ Mandić, Igor. 12. studenoga 2010. Skočila močka na kvačku. Novosti. str. 3. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  209. ↑ Pavliša, Mija. 12. siječnja 2011. Odbačena Hitrecova prijava protiv Biškupića. T-portal. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  210. ↑ Općinsko državno odvjetništvo Republike Hrvatske u Zagrebu drži da osumnjičeni Čedomir Višnjić i Božo Biškupić nisu počinili kazneno djelo. HKV. 22. prosinca 2010. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  211. ↑ Bugarski, Ranko. 2019. "The Declaration on the Common Language": A View from the Inside ["Deklaracija o zajedničkom jeziku": pogled iznutra]. Aegean Working Papers in Ethnographic Linguistics (engleski). 2 (2): 23. doi:10.12681/awpel.22595. S2CID 216297674. Pristupljeno 17. srpnja 2022.. The Declaration came into being as a result of a year-long regional project called "Jezici i nacionalizmi" [Languages and nationalisms], originally inspired by an influential book by the well-known Croatian linguist Snježana Kordić (2010).
  212. ↑ Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci govore istim jezikom. emisija N1 na jedan. N1. 21. studenoga 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. prosinca 2017. Pristupljeno 3. prosinca 2018. 25. minuta
  213. 1 2 Bogavac, Milena Minja (moderatorica). 8. srpnja 2017. Exit festival: tribina "Čiji je naš jezik?". Novi optimizam. Novi Sad. Pristupljeno 3. listopada 2018., minuta 25
  214. ↑ U susret drugoj konferenciji Jezici i nacionalizmi, Split. Krokodil. 6. svibnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. prosinca 2018. Pristupljeno 24. prosinca 2018.
  215. ↑ Kordić, Snježana (moderatorica). 5. listopada 2016. Konferencija: Tko kome krade jezik?. CZKD. Beograd. Pristupljeno 7. prosinca 2018., 2:45 minuta
  216. ↑ Derk, Denis. 28. ožujka 2017. Donosi se Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca. Večernji list. Zagreb. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. svibnja 2017. Pristupljeno 7. prosinca 2018.
  217. ↑ Derk, Denis. 31. ožujka 2017. Lokalni političari iz zajedničkog stvorili četiri nova jezika. Večernji list. Zagreb. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. kolovoza 2017. Pristupljeno 4. prosinca 2017.
  218. ↑ Kovačević, Miloš. 30. ožujka 2017. Deklaracija napad na Srbe i srpski jezik. Faktor. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. svibnja 2017. Pristupljeno 14. prosinca 2018.
  219. ↑ Derk, Denis. 4. travnja 2017. Neki Srbi misle da Deklaracija favorizira Hrvate. Večernji list. Zagreb. str. 36–37. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2017. Pristupljeno 3. studenoga 2018.
  220. ↑ Kordić, Snježana; Kovačević, Miloš; Ibrahimović, Nedžad. 3. svibnja 2017. Jedan jezik. Emisija Globalno Borisa Malagurskog. Radio-televizija BN. 84:14. Pristupljeno 20. prosinca 2018.
  221. ↑ Piper, Predrag. 11. travnja 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku je namerno nedorečena provokacija. Blic. Beograd. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. prosinca 2018. Pristupljeno 24. prosinca 2018.
  222. ↑ Kostić-Žurić, Mileva (voditeljica). 1. rujna 2017. Boje jutra: gošće Snježana Kordić i Rajka Glušica. TV Vijesti. Tivat. Pristupljeno 23. prosinca 2018., minuta 1:20-1:40
  223. ↑ Peović-Vuković, Katarina (moderatorica). 19. svibnja 2017. 10. Subversive festival: okrugli stol "Jezik i nacionalizam". Skripta TV. Zagreb. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. rujna 2020. Pristupljeno 23. prosinca 2018.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  224. ↑ U Austriji održana konferencija o jeziku i nacionalizmu. Tačno.net. Mostar. 25. rujna 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. prosinca 2018. Pristupljeno 23. prosinca 2018.
  225. ↑ U Pragu konferencija o jeziku. Tačno.net. Mostar. 21. listopada 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. prosinca 2018. Pristupljeno 18. prosinca 2018.
  226. ↑ U Poznanju održana debata o jezicima i identitetima. Tačno.net. Mostar. 17. lipnja 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. prosinca 2018. Pristupljeno 16. prosinca 2018.
  227. ↑ Borba protiv nacionalizma: priznanje Snježani Kordić za osobu godine. N1. 30. prosinca 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. siječnja 2019. Pristupljeno 5. siječnja 2019.
  228. ↑ Plakat konferencije u Tokiju (PDF). sveučilište Vaseda. Tokio. 10. prosinca 2018. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 13. prosinca 2018. Pristupljeno 19. prosinca 2018.
  229. ↑ Plakat konferencije u Sapporu (PDF). sveučilište Hokkaido]. Sapporo. 13. prosinca 2018. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 13. prosinca 2018. Pristupljeno 20. prosinca 2018.
  230. ↑ Lengua y Nacionalismo (španjolski). Euphonía Ediciones. Madrid. 2021 [1. izdanje 2014]. str. 416. ASIN B09NNTBYYP. ISBN 978-84-936668-8-0. OL 16814702W. (CROSBI)
  231. ↑ Índice.
  232. ↑ Kordić, Snježana. 2002. Riječi na granici punoznačnosti (PDF). Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb. str. 227. doi:10.2139/ssrn.3467413. ISBN 953-169-073-1. OCLC 54680648. OL 2863537W. (CROSBI), (NSK), (Crolist), (KGZ)
  233. ↑ Prikazi knjige Riječi na granici punoznačnosti objavljeni u inozemnim stručnim časopisima (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 4. listopada 2012. Pristupljeno 30. ožujka 2013.
  234. ↑ Wörter im Grenzbereich von Lexikon und Grammatik im Serbokroatischen (njemački). Lincom Europa (= Lincom Studies in Slavic Linguistics, Vol. 18). München. 2001. str. 280. ISBN 3-89586-954-6. OCLC 47905097. OL 2863539W. (CROSBI), (NSK), (Crolist), (FFZG)
  235. ↑ Browne, Wayles. 2008. Review Article of the Book Wörter im Grenzbereich von Lexikon und Grammatik im Serbokroatischen (PDF). Canadian Slavonic Papers. 50 (1–2): 193–199. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. svibnja 2024. Pristupljeno 26. travnja 2014.
  236. ↑ Kordić, Snježana. 2004. [1. izdanje 1997] Kroatisch-Serbisch. Ein Lehrbuch für Fortgeschrittene mit Grammatik. Buske. Hamburg. str. 196. ISBN 3-87548-162-3. OCLC 40305383. OL 15270855W. (CROSBI), (NSK), (Crolist), (FFZG)
  237. ↑ Serbo-Croatian (engleski). Lincom Europa (= Languages of the World/Materials, Vol. 148). München & Newcastle. 2006 [1. izdanje 1997]. str. 71. ISBN 3-89586-161-8. OCLC 37959860. OL 2863538W. (CROSBI), (NSK), (Crolist), (FFZG)
  238. ↑ Contents.
  239. ↑ Kordić, Snježana. 1995. Relativna rečenica (PDF). Matica hrvatska & Hrvatsko filološko društvo (= Znanstvena biblioteka Hrvatskog filološkog društva, knj. 25). Zagreb. str. 366. doi:10.2139/ssrn.3460911. ISBN 953-6050-04-8. OCLC 37606491. OL 2863536W. (CROSBI), (NSK), (Crolist), (KGZ)
  240. ↑ Der Relativsatz im Serbokroatischen (njemački). Lincom Europa (= Lincom Studies in Slavic Linguistics, Vol. 10). München. 2005 [1. izdanje 1999., 2. izd. 2002.] str. 330. ISBN 3-89586-573-7. OCLC 42422661. OL 2863535W. (CROSBI), (NSK), (Crolist), (FFZG)
  241. ↑ Inhaltsverzeichnis.
  242. ↑ Prikazi knjige Relativna rečenica objavljeni u inozemnim stručnim časopisima (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 4. listopada 2012. Pristupljeno 30. ožujka 2013.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Snježana Kordić


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Snježana_Kordić&oldid=7323058"