Sovjetska invazija Mandžurije
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Sovjetska invazija Mandžurije | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
sukob: Drugi svjetski rat | |||||||
![]() Sovjetski mornari u Port Arturu. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
![]() ![]() |
![]() ![]() ![]() | ||||||
Postrojbe | |||||||
Sovjetski savez: 1.577.725 vojnika 5.556 tenkova 3.721 zrakoplova Mongolija: 16.000 vojnika |
Japan: 713.729 vojnika 1.155 tenkova 1.800 zrakoplova Mandžukuo: 170.000-200.000 vojnika Mengjiang: 44.000 vojnika | ||||||
Gubitci | |||||||
9.800 ubijenih, 24.000 ranjenih |
84.000 ubijenih, 800.000 ranjenih |
Sovjetska invazija Mandžurije ili na zapadu nekad nazivana Operacija kolovoška oluja je počela 9. kolovoza 1945. kada je Sovjetski Savez napao japansku marionetsku državu Mandžukuo i ovo je bila najveća kampanja sovjetsko-japanskog rata, kojim su obnovljena neprijateljstva između Sovjetskog Saveza i Japana nakon skoro 6 godina mira. Sovjeti su zauzeli Mandžuriju, Unutarnju Mongoliju i sjever Koreje. Za brzi poraz japanske armije se tvrdi da je značajan čimbenik u japanskoj odluci da se preda i okonča Drugi svjetski rat, s obzirom na to da su Japanci shvatili da su Sovjeti voljni i sposobni izvršiti invaziju na Japanski arhipelag, nakon brzog osvajanja Mandžurije i južnog Sahalina.[1][2][3][4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Butow, Robert Joseph Charles. 1954. Japan's Decision to Surrender. Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-0460-1CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Frank, Richard B. 2001. Downfall: The End of the Imperial Japanese Empire. Penguin Group (USA) Incorporated. ISBN 978-0-14-100146-3CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Hasegawa, Tsuyoshi. 2005. Racing the Enemy: Stalin, Truman, and the Surrender of Japan. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-03840-0CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Maddox, Robert J. 2007. Hiroshima in History: The Myths of Revisionism. University of Missouri Press. ISBN 978-0-8262-6587-6CS1 održavanje: ref=harv (link)
|