Spartanski kraljevi

Izvor: Wikipedija

Spartanski kraljevi[uredi | uredi kôd]

Od samih svojih početaka Sparta je imala oligarhijsko-aristokratsko uređenje kome su na vrhu bila paralelno dva kralja, jedan iz roda Agijada i drugi iz roda Euripontida. Spartanci su smatrali da oba roda potječu neposredno od Herakla, pa su ih nazivali Heraklidima. Prema mitu, Zeusov sin Lakedemon oženio je princezu Spartu, po kojoj je grad nazvan.

Svakog od kraljeva nasljeđivao je u pravilu najstariji sin rođen za vrijeme kraljevanja. Njihova uloga bila je apsolutna samo kad vojnih pohoda kada su preuzimali ulogu vrhovnog zapovjednika. Tada bi jedan kralj vodio vojsku, a drugi ostajao u Sparti brinući se za domaće prilike.

U preostalom vremenu vlast su dijelili s drugim državnim tijelima, uz njih su u vlasti učešće imali i efori, vijeće petorice izabirano na jednogodišnje razdoblje; gerusija, vijeće staraca od dvadeset i osam članova starijih od šezdeset godina biranih doživotno te apela - narodna skupština koju su činili svi Spartijati. Uloge i značaj pojedinih tijela kroz povijest su se mijenjale, no uvijek su imali određenu kontrolu nad kraljevima, a među njima posebice efori, koje je uveo spartanski zakonodavac Likurg, a oni su kraljevima mogli suditi te određivati im globe, progonstva pa i smrtne kazne.

Rod Agijada[uredi | uredi kôd]

Rod Euripontida[uredi | uredi kôd]

Kraljevi poslije bitke kod Selasije[uredi | uredi kôd]

Nakon što su makedonski kralj Antigon III. Doson i Ahajski savez porazili Kleomena III. u bici kod Selasije, otpočeo je slom spartanskog državnog i društvenog uređenja. Od 221. pr. Kr. do 219. pr. Kr. Sparta je bila republika.

Ahajski savez anektirao je Spartu 192. pr. Kr.