Srđan Srdić

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Translation arrow.svg
Ovaj članak ili dio članka je površno ili nedovoljno preveden sa srpskog jezika na hrvatski jezik. Obratite pozornost na zaostatke ekavice, dakavice, prefonetizirane oblike, srpski leksik i sintaksu.
Slobodno pomozite to prevesti i ispraviti vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.


Translation arrow.svg
Ovaj članak ili dio članka sadrži mnoštvo nepotrebnih anglizama i struktura koje postoje u engleskom jeziku, a ne postoje u hrvatskom jeziku.
Slobodno pomozite to prevesti i ispraviti vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.


Srđan Srdić
Srdjan Srdic, Belgrade, August 2013.jpg
Srđan Srdić u Beogradu, kolovoz 2013
Puno ime Srđan Srdić
Rođenje 3. studenoga 1977.
Književne vrste roman, pripovijetka

Srđan Srdić (Kikinda, 3. studenoga 1977.)[1] je srpski romanopisac, autor kratkih priča, esejist i predavač kreativnog pisanja. Objavio je dva romana, dvije zbirke priča i knjigu eseja, a kao autor ili urednik objavljivao je tekstove u nekoliko antologija kratkih priča i mnogobrojnim književnim časopisima.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Nakon završene srednje glazbene škole,[2] Srdić je diplomirao na katedri za opću književnost i teoriju književnosti na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, gdje se trenutno nalazi na doktorskim studijima i piše tezu o implementaciji teorija istine i teorija fikcionalnih svjetova na prozu Jonathana Swifta. [3]

Karijera[uredi VE | uredi]

2007. je godine dok je radio kao gimnazijski profesor osvojio prvu nagradu za kratku priču na natječaju časopisa Ulaznica. 2009. je godine osvojio nagradu Laza Lazarević. Sljedeće godine mu dodijeljena je stipendija Fondacije Borislav Pekić (Pekić je, sasvim slučajno, jedan od Srdićevih literarnih uzora[2]) za sinopsis zbirke priča.[3] Od 2008. do 2011. Srdić se nalazio na mjestu glavnog urednika međunarodnog festivala kratke priče Kikinda Short, a na to se mjesto vratio u rujnu 2015.[4]

Mrtvo polje[uredi VE | uredi]

Srdić je 2010. objavio svoju prvu knjigu, road horror roman [5] Mrtvo polje, koji dobija niz pozitivnih kritika, [6] i koji se našao u nekoliko užih izbora za prestižne literarne nagrade u Srbiji (NIN, Vital, Borisav Stanković) a nominiran je i za regionalnu nagradu Meša Selimović.[3] Roman je hvaljen zbog specifične upotrebe jezika i zbog iznalaženja stilističkih i formalnih sredstava neophodnih za bavljenje odabranom tematikom, upotrebom kako modernističkih (nerijetke su bile usporedbe s romanom Uliks Jamesa Joycea), tako i postmodernističkih tehnika, čestih izmjena perspektive i registra.[6]

Radnja romana smještena je u godinu 1993. i prati nekoliko isprepletenih linija priče, Pablo i Paolo putuju iz Beograda u Kikindu da bi izbjegli mobilizaciju, prvi pod utjecajem aktualnih nasilnih ideologija, dok ga drugi u tome besciljno slijedi. Stela se nalazi na istom putu, ali kreće iz suprotnog smjera, praćena kvazi-psihopatskim kapetanom, u čijoj se karakterizaciji može ustanoviti utjecaj Cormaca McCarthyja.[7] Po Srdićevim riječima roman je zasnovan na principima antičke tragedije, što je očigledno nakon raspleta koji obilježavaju neizbježna smrt i incest. Tragično se nalazi "unutar konteksta, a ne u likovima."[7]

Kao i svi Srdićevi tekstovi, roman se zasniva na obimnoj intertekstualnosti, uključujući, pored već spomenutih, veze sa autorima kao što su Jerzy Kosiński, William Faulkner, Georges Bataille i s bendovima kao što su Godflesh, Khanate itd. Također, roman sadrži izdvojenu diskografiju i videografiju.[7][8][8] -->

Espirando[uredi VE | uredi]

Knjiga Espirando: Pesme na smrt sastoji se od devet priča koje, svaka na svoj način, tretiraju temu smrti. (umiranje, posljedice smrti...) Tiskana 2011, knjiga je dobila nagradu Biljana Jovanović i međunarodnu nagradu Edo Budiša.[9] kao i izuzetno pozitivne kritike,[10][11][11] koje ističu eliptičan i formalno difuzan pristup jeziku, s paletom pripovjedačkih glasova koja se kreće od konvencionalnog prvog lica do razuzdane polifonije, i uspjele jezičke re-prezentacije graničnih situacija u kojima se likovi nalaze-oplakivanja, nasilja, bolesti, seksualne čežnje, samoubojstva, "zastrašujuće banalnosti".[12]

Zbirka sadrži brojne intertekstualne veze, snažan utjecaj Samuela Becketta u likovima "koji su u potpunosti suprotstavljeni svijetu",[12], pastiširanu Faulknerovu priču Ruža za Emiliju, citate Perryja Farrella, priču Zozobra čije ime Srdić preuzima od američkog avangardnog muzičkog sastava Old Man Gloom, priču Medicine inspirisanu pjesmom benda Jesu,[11] reference na djela Thomasa Manna, Henrija Michauxa, Michela Houellebecqa.[1]

Svih devet priča ranije je objavljeno u književnim časopisima u Srbiji i Hrvatskoj. Ukrajinski prijevod knjige objavljen je 2013.[13] Engleski prijevod priče Sivo, sumorno nešto objavljen je u časopisu The Ofi Press Magazine iz Mexico Cityja, dok su Komarci prevedeni na albanski i tiskani u antologiji kratke priče Iz Beograda, s ljubavlju (Nga Beogradi, me dashuri ). Srdićeve priče također su prevođene na rumunjski, mađarski i poljski jezik.[3]

Satori[uredi VE | uredi]

Srdićev drugi roman, Satori, tiskan je 2013. To je prva Srdićeva knjiga koju je objavila nakladnička kuća KrR (Književna radionica Rašić).[14] Srdić je završio tekst romana u siječnju 2013, tijekom rezidencijalnog boravka u Hrvatskoj, u Kući za pisce u Pazinu. Stipendijski boravak bio je dio nagrade Edo Budiša, koju je Srdić dobio za zbirku priča Espirando. [15] Kritika je radnju romana smjestila u post-svijet, uzimajući u obzir uvodne citate iz poststrukturalističkih tekstova Rolanda Barthesa, Jean-Françoisa Lyotarda, ali i škotskog post-rock benda Mogwai. [16] narator u romanu, Vozač, radio-voditelj koji nikada nije imao vozačku dozvolu, napušta sopstvenu obitelj i pješice kreće na putovanje svojstveno junacima bildungsromana. Vozač izlazi iz grada, prisjećajući se i susrećući s ljudima s društvenog ruba, pružajući iščašenu, naizgled neusklađenu pripovijest, obilježenu osjećanjem solipsističkog užasa koje je izloženo kroz jezik likova.[17] "Ovo nije knjiga ni o čemu, već knjiga o ničemu",[18] Roman se također bavi pitanjima banalnosti i strahom od slobode, uz fokus na Vozačev kontakt s vojskom, posredno ukazujući na posljedice ratnih zločina, (“postojanje PTSP sindroma kod onih koji nisu direktno sudjelovali u ratu”[16] .

U romanu se javljaju stranice citata iz Gončarovljevog romana Oblomov, Flaubertovog Sentimentalnog odgoja kao i intervju s liderom benda Kayo Dot, stihovi kompozicije The Dead Flag Blues kanadskog post-rock sastava Godspeed You! Black Emperor i navode iz animiranog filma Stripy. iako ima elemente bildungsromana i road romana, Srdić je o knjizi govorio kao o anti-bildungsromanu, s centralnim junakom koji ne saznaje ništa i ne stiže nigdje.[19]

Satori je hvaljen kao tekst Srdićevog daljnjeg napredovanja, posebno uočljivog u ironijskoj distanci nedovoljno izraženoj u njegovim ranijim djelima, kao i zbog pružanja novih mogućnosti čitanja kroz citate, kako Srdićevog teksta, tako i citiranih tekstova.[16] Nešto dvosmisleniji kritičari, i pored isticanja Srdićevih pripovjedačkih vrlina i značaja, iznosili su određenu skepsu prema namjernoj nehotičnosti i nedovoljnoj prisutnosti značenja.[20]

Roman Satori je 2015. objavljen u Ukrajini u prijevodu Alle Tatarenko.[21]

Sagorevanja[uredi VE | uredi]

Sagorevanja, druga zbirka Srdićevih priča, tiskana je u svibnju 2014. I ovu knjigu objavila je nakladnička kuća KrR (Književna radionica Rašić).[22] U knjizi se ponovo nalazi devet priča, koje na različite narativne načine tretiraju problem identiteta. Za sinopsis Sagorevanja Srdić je nagrađen stipendijom Fondacije Borislav Pekić.[23]

Književni kritičar Vladimir Arsenić, svrstavajući Srdića u red najznačajnijih postjugoslovenskih pisaca, naglašava jezičku brižljivost, kao i nove domete Srdićevog postupka, primetne u priči O vratima, koju smatra genijalnom. [24] Mirnes Sokolović se kritički odnosi prema knjizi, ne dovodeći u pitanje Srdićev značaj, on pojedine priče ocjenjuje kao neuvjerljive, dok priču Summertime smatra najboljim momentom zbirke. [25] Srđan Srdić opisuje Sagorevanja kao radikalnu i beskompromisnu knjigu namijenjenu kompetentnijim čitaocima, koja "predstavlja značajan doprinos srpskoj pripovjedačkoj umjetnosti".[26]

Pet priča iz Sagorevanja objavljeno je u američkim i škotskim[27] književnim časopisima u prijevodu Nataše Miljković.

Zapisi iz čitanja[uredi VE | uredi]

Prva Srdićeva zbirka eseja objavljena je 2014. pod nazivom Zapisi iz čitanja.[28] Srdićev urednik Ivan Radosavljević u pogovoru za ovu knjigu navodi kako će sedam u njoj štampanih eseja "s jedne strane, privući čitaoce koje zanimaju teme kojima se Srdić ovde bavi, a s druge strane, privući će one čitaoce koje ovaj autor zanima kao pripovjedač i romanopisac, zahvaljujući tome što pruža osobene uvide u njegov intelektualni i umjetnički habitus."[29]

Zapisi iz čitanja naišli su na odličnu recepciju."[30] U izrazito pozitivnom prikazu knjige Dragan Babić iznosi stav da je Srdić "više od poštovaoca" autora o kojima piše, te da je njihov "odličan tumač".[31]

Fotografiju za korice Zapisa iz čitanja namjenski je uradio američki avangardni muzičar Alan Dubin, čije je stihove Srdić navodio u Sagorevanjima i Mrtvom polju.

Ostali utjecaji[uredi VE | uredi]

Srdić također ističe kako su David Foster Wallace, Don DeLillo, Ivo Andrić, Yukio Mishima, roman Korekcije Jonathana Franzena, Roberto Bolaño, Louis-Ferdinand Céline, Thomas Bernhard, Milan Oklopdžić i Mihail Bulgakov izuzetno značajni za njegovo čitateljsko i spisateljsko iskustvo.

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Romani[uredi VE | uredi]

Zbirke priča[uredi VE | uredi]

Zbirke eseja[uredi VE | uredi]

Antologije[uredi VE | uredi]


Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Reference[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Srđan Srdić, Espirando, Stubovi kulture, 2011.
  2. 2,0 2,1 Ana Klanjac, Intervju: Srđan Srdić, Ziher, siječanj 2013.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 The European Short Story Network, theshortstory.eu
  4. Međunarodni festival kratke priče Kikinda Short, Kikinda Short
  5. Mića Vujičić, Road horor roman Yellow Cab, prosinac 2010.
  6. 6,0 6,1 Vladimir Arsenić, Mrtvo Polje e-novine, kolovoz 2010.
  7. 7,0 7,1 7,2 Srđan Srdić, Još uvek živimo u '93. e-novine, veljača 2011.
  8. 8,0 8,1 Srđan Srdić, Mrtvo polje, Stubovi kulture, 2010.
  9. Autorska stranica na sajtu nakladnika, krr.rs Književna radionica Rašić.
  10. Davor Beganović, Tko pripovijeda? ProLetter, prosinac 2010.
  11. 11,0 11,1 11,2 Leda Sutlović, Espirando Booksa, prosinac 2011.
  12. 12,0 12,1 Vladimir Arsenić, Trenutak pre kraja e-novine, rujan 2011.
  13. Ukrajinsko izdanje knjige Espirando, Espirando Litopys, 2013.
  14. Sajt nakladnika, krr.rs Književna radionica Rašić.
  15. Srđan Srdić, Satori, Književna radionica Rašić, 2013.
  16. 16,0 16,1 16,2 Vladimir Arsenić, Na razvalinama sveta e-novine, ožujak, 2013.
  17. Srđan Srdić, Interview - Vavilon RTS, lipanj 2013.
  18. Srđan Srdić, Interview - Gutenbergov odgovor Radio Beograd, svibanj 2013.
  19. Srđan Srdić, Interview - Vavilon RTS, lipanj 2013.
  20. Saša Ćirić, Zaumno prosvetljenje Novosti, lipanj 2013.
  21. Ukrajinsko izdanje romana Satori, Satori UMKA, 2015.
  22. Publisher's website, krr.rs Književna radionica Rašić.
  23. Agencija Tanjug, Aleksić i Srdić dobili stipendije Borislav Pekić Glas javnosti, 02. 07. 2010.
  24. Vladimir Arsenić, Gorka lepota e-novine, travanj, 2014.
  25. Mirnes Sokolović, Visoke peći neutralnosti elektrobeton, srpanj, 2014.
  26. Srđan Srdić, Na zgarištu priče Letopis Matice srpske, studeni 2015.
  27. Srđan Srdić, About a Door Gutter, 2015.
  28. Srđan Srdić, Zapisi iz čitanja Kulturni centar Novog Sada, 2014.
  29. Ivan Radosavljević, Odškrinuta vrata ateljea Kulturni centar Novog Sada, 2014.
  30. Branko Ćurčić, Pozdravi iz podzemlja Avangrad, broj 19, 2014.
  31. Dragan Babić, Ispovesti jednog uživaoca Nova misao, broj 29, rujan/listopad 2014.