Srebrenica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Srebrenica
BH municipality location Srebrenica.png
Entitet Republika Srpska
Sjedište Srebrenica
Načelnik  ?
Površina  ? km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

36.666 (1991.)
?/km²

Srebrenica je grad i općina u istočnoj Bosni (BiH).

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Srebrenica

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Srebrenica imala je 36.666 stanovnika, raspoređenih u 81 naselju.

Stanovništvo općine Srebrenica
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 27.572 (75,19%) 24.930 (68,69%) 20.968 (62,85%)
Srbi 8.315 (22,67%) 10.294 (28,36%) 11.918 (35,72%)
Hrvati 38 (0,10%) 80 (0,22%) 109 (0,32%)
Jugoslaveni 380 (1,03%) 602 (1,65%) 121 (0,36%)
ostali i nepoznato 361 (0,98%) 386 (1,06%) 241 (0,72%)
ukupno 36.666 36.292 33.357

Srebrenica (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Srebrenica
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 3.673 (63,92%) 2.473 (54,80%) 1.858 (60,16%)
Srbi 1.632 (28,40%) 1.406 (31,16%) 921 (29,82%)
Hrvati 34 (0,59%) 56 (1,24%) 78 (2,52%)
Jugoslaveni 328 (5,70%) 496 (10,99%) 89 (2,88%)
ostali i nepoznato 79 (1,37%) 81 (1,79%) 142 (4,59%)
ukupno 5.746 4.512 3.088

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Babuljice, Bajramovići, Beširevići, Blažijevići, Bostahovine, Božići, Brakovci, Brezovice, Brežani, Bučinovići, Bučje, Bujakovići, Crvica, Čičevci, Dimnići, Dobrak, Donji Potočari, Fojhar, Gaj, Gladovići, Gođevići, Gornji Potočari, Gostilj, Kalimanići, Karačići, Klotjevac, Kostolomci, Krnjići, Krušev Do, Kutuzero, Liješće, Likari, Lipovac, Luka, Ljeskovik, Mala Daljegošta, Međe, Miholjevine, Milačevići, Moćevići, Nogačevići, Obadi, Opetci, Orahovica, Osatica, Osmače, Osredak, Pale, Palež, Peći, Pećišta, Petriča, Podgaj, Podosoje, Podravno, Postolje, Poznanovići, Pribidoli, Pribojevići, Prohići, Pusmulići, Radoševići, Radovčići, Rađenovići, Ratkovići, Sase, Skelani, Skenderovići, Slatina, Srebrenica, Staroglavice, Sućeska, Sulice, Šubin, Tokoljak, Toplica, Urisići, Velika Daljegošta, Viogor, Žabokvica i Žedanjsko.

Uprava[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Srebrenica je grad u Bosni i Hercegovini, koji je tokom svoje povijesti promijenio nekoliko imena, kao što su Domavia, Argentarija, Argentum, Bosnia Argentaria itd. Na području Srebrenice postojali su tragovi života još od najranijih vremena, što je bilo uslovljeno povoljnim zemljopisnim položajem i bogatstvom srebrenom rudom. Deset dana jahanja udaljena od Dubrovnika, Srebrenica je u srednjovjekovnoj Bosni činila veoma važan prostor zbog vrijednih nalazišta plemenite rude, tako da su je posjećivali putnici iz svih krajeva svijeta, ostavljajući u ovom kraju tragove različitih kultura. Promatrano s vojnog aspekta, njena važnost bila je neprocjenjiva, zbog povoljnog zemljopisnog položaja. Dolazak franjevaca u Srebrenicu na neki način potvrdio je davno postavljenu granicu između istočne i zapadne civilizacije. Provincija Bosna Srebrena ili Bosna argentaria formirana kao najistočnija naseobina Franjevaca, pokazala je značaj ovog prostora i potvrdila Drinu kao granicu između različitih kultura.

Ratovi, promjene vladara, okupacije, rijetko i malo slobode i sigurnosti kroz stoljeća su sputavali duh bosanske kasabe, ali se on održavao i definirao kao specitikum utemeljen borbenim mentalitetom, težnjom za samoodržanjem. U Bosni, u kojoj je živjela Srebrenica u posljednja dva tisućljeća, ova borba je bila stalna. S istoka i zapada oduvijek su dolazili ratnici i željeli teritorij, vlast, srebro, ljekovite toplice Guber i poziciju na Drini. Srebrenica tu borbu nikada nije u potpunosti dobila. Povremeno je pokazivala da zanati, zemljoradnja, kultura i umjetnost nadasve imaju pogodno tlo za egzistiranje, ali su periodi u kojim je povijest dopuštala da ovaj grad pokuša živjeti, bili rijetki i kratki.

Osmansko doba[uredi VE | uredi]

Dolazak Turaka u 15. stoljeću odredit će potonje bitisanje ovoga grada smještenog na razmeđu orjentalnog-islamskog kulturno-civilizacijskog kruga i zapadno-europskog, kršćanskog, tako da će narednih nekoliko stoljeća povješću stvarani konglomerat vjera i kultura biti jedna od presudnih odrednica egzistiranja na ovom prostoru. Islam i kršćanstvo živjet će u Srebrenici, najposlije kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini u suodnosu kakav je na Balkanu, u većini država nepoznat ili čak nemoguće zamisliv. Nacionalni konglomerat, utemeljen i zajamčen multietničkim opredjeljenjima posebno je došao do izražaja posljednjih desetljeća, a naročito nakon Drugog svjetskog rata, kada su povijest Srebrenice, narodi, vjere i kulture esencirale u četrdesetak godina, postavši tako u postratnom dobu paradigma ukupnog postojanja Srebrenice, jedino održive u multietničkim okvirima.

Moderno doba[uredi VE | uredi]

Kraj osamdesetih godina prošlog stoljeća Srebrenicu je zatekao u pokušajima da gospodarskim razvojem uhvati korak sa svijetom. Stanovništvo ovoga grada, stisnutog planinskim obroncima u neposrednoj blizini rijeke Drine, i preostalih tridesetak tisuća koliko je živjelo u okolnim naseljima, život je zasnivalo na radu u moderniziranim tvornicama, te na poljoprivredi od koje je živjela jedna četvrtina stanovništva općine Srebrenica. Od sredine 1980-ih u Srebrenici je zabilježen nagli porast odlazaka na studiranje širom ex-Jugoslavija, tako da je početkom 1990-ih godina veliki broj obrazovanih mladih ljudi bio spreman da Srebrenicu povede u jednom drugačijem, prosperitetnom smjeru, kako bi uhvatila korak sa svijetom. Međutim, period 1990.-1991. donio je nesigurnost kod velikog broja mladih, obrazovanih ljudi, tako da su u te dvije godine zabilježeni primjetni odlasci iz Srebrenice upravo ove populacije.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu[uredi VE | uredi]

U drugoj polovici 1991. godine bilo je očigledno da su velikosrpski nacionalisti pripremili agresiju na Bosnu i Podrinje, s ciljem da, na velikodržavnom konceptu Srbije, zauzmu cijelu Bosnu i Hercegovinu i silom je pripoje Srbiji te biološki i duhovno istrijebe Bošnjake. U ljeto 1992. jedinice Jugoslovenske narodne armije, kojima je zapovijedano iz Beograda, zatim oružane jedinice Arkana, Mauzera i drugih zločinaca, zajedno sa srpskim kolaboracionistima iz Bosne i Hercegovine, okupirale su Srebrenicu. Tih dana iz ovog grada okolnih naselja protjerano je dvadeset tisuća Bošnjaka. Nakon što je Pokret otpora zaživio i u okolnim naseljima uspostavljena obrana, srpski okupator je prisiljen da se povuče iz Srebrenice. Do kraja godine srpske jedinice nastojale su u više navrata da ponovo zauzmu Srebrenicu, ali bezuspješno. Početkom 1993. teritorij između Zvornika i Srebrenice definitivno je pao u srpske ruke, a najveći broj stanovnika s tog prostora sklonio se u Srebrenicu. Tih dana kada je potpisana demilitarizacija Srebrenice i Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda prostor stavljen pod zaštitu međunarodnih snaga (UNPROFOR-a), u Srebrenici se zateklo preko 40.000 stanovnika, ili pet puta više nego je živjelo do početka agresije. Tada započinju neviđene patnje stanovništva. Iako su Ujedinjeni narodi formalno štitile Srebrenicu, u "zaštićenoj zoni" Bošnjaci su svakodnevno ubijani od granata koje su srpske jedinice upućivale na grad iz teškog oružja. Permanentna glad obilježila je život u Srebrenici sve do kraja lipnja 1995., kada su započeli iznenadni i žestoki napadi na Srebrenicu, "zaštićenu zonu" Ujedinjenih nacija.

Genocid[uredi VE | uredi]

Također pročitajte: Genocid u Srebrenici

Udružene srpske jedinice iz Srbije i s područja Bosne i Hercegovine, pod komandom generala Ratka Mladića uz direktnu podršku vojno-političkog rukovodstva Savezne Republike Jugoslavije, 11. srpnja 1995. u prisustvu nizozemskih jedinica u sastavu UNPROFOR-a, osvajaju Srebrenicu i u roku od tri dana čine stravičan genocid nad nevinim bošnjačkim civilnim stanovništvom. Lokalno stanovništvo nije imalo mogućnost da pruži obranu, jer je svo naoružanje, oduzeto 1993. godine, bilo uskladišteno kod UN snaga. Istog dana ubijeno je na stotine civila i započela golgota desetine tisuća ljudi. Deset tisuća njih zauvijek će ostati bez traga u šumama između Srebrenice i Tuzle, odnosno Srebrenice i Kladnja. Tamo su desetine masovnih grobnica i razbacane bošnjačke kosti, posebno razasute lubanje na kojima se vide tragovi ubojstva, kako su ljudi davljeni i klani. Nakon srebreničkog genocida ništa više nije kao što je bilo prije. Srebrenica će ostati krvavi pečat dvadesetog stoljeća. Ona je istinska bošnjačka i bosanska "Guernica". Na preliminarnom popisu ubijenih Srebreničana trenutno se nalaze 8372 imena, a 12000 ljudi se vodi kao nestalo. Nažalost svakodnevno se iskopavaju nove masovne grobnice, pa popis s ubijenim srebreničanima svakodnevno raste.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Kultura[uredi VE | uredi]

Sport[uredi VE | uredi]

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]