Sredozemna medvjedica
| Sredozemna medvjedica | |
|---|---|
 | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: osjetljivi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Carnivora |
| Podred: | Pinnipedia |
| Porodica: | Phocidae |
| Rod: | Monachus |
| Vrsta: | M. monachus |
| Dvojno ime | |
| Monachus monachus (Hermann, 1779.) | |
| Rasprostranjenost | |
 Staništa morske medvjedice | |
| Baze podataka | |
Sredozemna medvjedica (lat. Monachus monachus), vjerojatno najrjeđi perajar, ali i jedan od najugroženijih sisavaca na svijetu. Dio je porodice pravih tuljana (Phocidae). Rasprostranjena je ograničeno na Atlantiku, oko Madeire i Kanarskih otoka, a najviše uz obale i otoke Sredozemnog mora. U Jadranskom moru poznata je od najstarijih vremena pa su joj različiti narodi i autori nadjenuli različita imena kao dalmatinska medvjedica, jadranska medvjedica, morski fratar, morski čovjek i Adriana.[1]
Veličinom je vrlo slična običnom tuljanu. Masa im može biti sve do 320 kg,[nedostaje izvor] pri čemu su ženke nešto manje i lakše. Tijelo im je zbijeno i pokriveno kratkom dlakom, s gornje strane tamnosmeđom ili sivkastom, s donje znatno svjetlije, a može biti i potpuno bijela. Glava im je okrugla, na kratkom i debelom vratu. Vretenasto tijelo s debelim potkožnim slojem masti prilagođeno je životu u moru. Prednji udovi su prilagođeni za kretanje u more jer su prsti povezani plivaćom kožicom, a nokti su zakržljali. Stražnji udovi su potisnuti uz tijelo i služe pri plivanju kao repne peraje. Sredozemna medvjedica hrani se ribama, rakovima i mekušcima koje hvata oštrim zubima. Oko usta ima dugačke osjetilne dlake. Vid im je slabo razvijen, ali imaju dobro razvijen sluh i njuh. Pretežito je noćna životinja. Prilikom zarona zatvara nosne i ušne otvore, a pod vodom može izdržati nekoliko minuta. Na kopnu se kreće teško i nespretno, podupirući se prednjim udovima. Obitava u priobalnim vodama u području pustih i nenaseljenih otoka. Na kopno izlazi radi odmora i parenja.[1]
Ovaj rod životinja koti se s oko 80 cm dužine, a kad odrastu mogu doseći dužinu oko 2,40 metara. Mladunci se kote u jesen, a u more ulaze u dobi od dva tjedna. Majke ih doje do starosti od oko 18 tjedana. Kote se zelenog krzna, često s mjestimičnim bijelim mrljama. Šare, odnosno oblik i mjesto ovih bijelih mrlja mogu se koristiti za raspoznavanje pojedinih jedinki. Spolno zreli postaju u dobi od četiri godine, a očekivani životni vijek im je više od 20 godina. Skotna ženka sredozemne medvjedice za koćenje i podizanje mladunca traži nepristupačnu špilju s ulazom ispod morske razine, iako povijesni opisi govore, da su sve do 18. stoljeća u tu svrhu koristile i otvorene plaže.[nedostaje izvor]
U 19. stoljeću bila je rasprostranjena po cijelom Jadranu, dok je u 20. znatno prorijeđena.[1]
Sredozemna medvjedica nekad je nastanjivala obale Sredozemnog i Crnog mora i dijelove obala Atlantika na jugu do Zelenortskih otoka, a na zapadu do Madeire.
S vremenom, niz razloga doveo je do dramatičnog pada brojnosti populacije. To je ranije bio uglavnom komercijalni lov (naročito u vrijeme Rimskog Carstva i u srednjem vijeku. U 20. stoljeću ribari ih doživljavaju kao konkurenciju i smatraju da im oštećuju mreže, a velik problem morskim medvjedicama je i urbanizacija obala.
U Mramornom moru vrsta je izumrla zbog zagađenja i vrlo velikog brodskog prometa kroz Bospor i Dardanele. Pored toga, u Crnom moru je zadnji put viđena kasnih 1990-ih.
Procjenjuje se da ukupna populacija broji između 815 i 997 jedinki, od čega su između 443 i 599 spolno zrele. Jedinke su raspršene na vrlo velikom području u tri manje populacije, koje su međusobno izolirane. [2] Jedna je u istočnom Sredozemlju uz obale Grčke, Turske i Cipra, u Jonskom i Egejskom moru. Druga je na poluotoku Cabo Blanco na granici Mauritanije i Zapadne Sahare, a treća je na portugalskom otočju Madeire, oko otočja Desertas. Ove su lokacije udaljene, što onemogućuje razmjenu genetskog materijala između njih. To je dovelo do niske genetske raznolikosti i visoke razine parenja u srodstvu unutar svake od njih.[3] Vrsta je u lipnju 2023. klasificirana kao osjetljiva (engl. vulnerable) na Crvenom popisu IUCN-a, a do tada je imala status ugrožene (engl. endangered) vrste.[4]
Tijekom ljeta 1997. godine dvije trećine najveće populacije (one kod Zapadne Sahare) uginule su u roku od dva mjeseca, ugrozivši na taj način njenu vitalnost. Nije jasno što je izazvalo pomor. Pretpostavke su različite, no niti jedna nije dokazana. U međuvremenu, iako je još daleko od brojnosti koju je kolonija imala (procjena je 300 jedinki 1987.) prije ove epidemije, postupno se oporavlja i narasla je na oko 150 jedinki.
Iako je sredozemna medvjedica bila stanovnik Jadrana, zna se da je 1964. ubijen zadnji primjerak sredozemne medvjedice koji je živio u hrvatskom dijelu Jadrana. Od 2003. godina raste broj dojava o viđenju (od okolice Biševa, do okolice Opatije).[5][6] Potvrde li se ova izviješća, postoji mogućnost da je, usprkos uvriježenom mišljenju da je u Jadranu izumrla, nekoliko jedinki preživjelo i da se populacija donekle obnovi.
U Hrvatskoj je strogo zaštićena vrsta. Udomaćeno neznanstveno ime ove vrste u Hrvatskoj je "morski čovik", "morski medvid" ili "morski fratar".
Sredozemne medvjedice, kao i neke druge vrste morskih sisavaca, smatrane su štetočinama jer su ribarima činile štete na njihovom ribarskom priboru i smanjivali im ulov ribe. Stoga su ih mjesni ribari često iz osvete za pričinjenu štetu lovili i ubijali. Velike napore u zaštiti vrste od početka 1970-ih ulažu razne organizacije, fundacije i sveučilišta. Jedna od većih grupa za zaštitu je turska Grupa za istraživanje mediteranskih tuljana (turski: Akdeniz Foklarını Araştırma Grubu) koje djeluje u sklopu Zaklade za podvodna istraživanja (tr. Sualtı Araştırmaları Derneği). U Španjolskoj postoji Projekt za povratak sredozemne medvjedice u Španjolsku koji provode Sveučilište u Barceloni i Sveučilište u Las Palmas de Gran Canaria. Cilj studije je pokušati ponovno vratiti ovu vrstu u vode Kanarskih otoka. Također provode se kampanje za edukaciju građana u Maroku, Alžiru i Tunisu.
Gotovo je sigurno da u Jadranu danas više ne postoji autohtona populacija ovih životinja, nego povremeno pojedine jedinke u Jadran dolutaju iz Jonskog mora. Dana 14. kolovoza 2008. godine primjerak sredozemne medvjedice snimljen je u akvatoriju otoka Cresa na lokaciji Sveti Blaž.[5] Sredozemna medvjedica je u Hrvatskoj službeno zaštićena od godine 1935. Odlukom Pomorskog ravnateljstva u Splitu.[7] Tijekom 1990-ih godina provedena su istraživanja staništa u špiljama oko otočića Svetog Andrije, Biševa i Jabuke, u kojima je nekad obitavala sredozemna medvjedica, a u svrhu mogućeg ponovnog nastanjivanja u poluzatočeništvu.[8] Također u Hrvatskoj su bili tiskani plakati "SOS za sredozemnu medvjedicu".
O sredozemnoj medvjedici govori se u najranijoj hrvatskoj poeziji, u satiričnoj pjesmi dubrovačkog benediktinca Mavre Vetranovića Remeta. Sredozemnu medvjedicu u Velikom jezeru na Mljetu relativno potanko opisuje još jedan dubrovački benediktinac Mavro Orbini u djelu Il regno degli Slavi koje je objavio na talijanskom jeziku godine 1601.
- 1 2 3 "Pomorska enciklopedija" I. izdanje, 7. svezak, Zagreb, str. 294.
- ↑ Karamanlidis, A. A. 2024. Current status, biology, threats and conservation priorities of the vulnerable Mediterranean monk seal. Endangered Species Research 53: 341–361. (engl.)
- ↑ Salmona, J. i dr. 2022. The antique genetic plight of the Mediterranean monk seal (Monachus monachus). Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences 289. (engl.)
- ↑ Monachus monachus, The IUCN Red List of Threatened Species, pristupljeno 21. svibnja 2026. (engl.)
- 1 2 Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. kolovoza 2008. Pristupljeno 18. kolovoza 2008. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Video. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. rujna 2008. Pristupljeno 22. veljače 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Gomerčić:Zaštita morskih sisavaca – etičko i racionalno pitanje, HAZU, Zagreb, 1998.
- ↑ Sredozemna medvjedica bit će nastanjena oko Biševa i Jabuke?, Vjesnik, 3.8.1999.
- O morskoj medvjedici Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. srpnja 2008. (Wayback Machine) (hrv.)