Srpsko narodno vijeće
Ovo je članak o Srpskom narodnom vijeću. Za tijelo koje je vodilo osnivanju SAO Krajine pogledajte članak Srpsko nacionalno vijeće.
| Srpsko narodno vijeće
Српско народно вијеће
| |
|---|---|
 | |
| Skraćenica | SNV |
| Prethodnik | Savez srpskih organizacija |
| Utemeljena | 1997. |
| Tip | samouprava nacionalne manjine |
| Lokacija | Gajeva 7, Zagreb |
| Službena stranica | snv.hr |
Srpsko narodno vijeće (srpski: Српско народно вијеће, engleski: Serb National Council), skraćeno SNV, izabrano je političko, savjetodavno i koordinacijsko tijelo sa sjedištem u Zagrebu koje djeluje kao samouprava Srba u Republici Hrvatskoj.[1][2] Tijelo je posvećeno radu na zaštiti i afirmaciji ljudskih, građanskih i nacionalnih prava, politike očuvanja identiteta te na promociji aktivnog sudjelovanja i integracije Srba u hrvatsko društvo.[2] Temeljne vrijednosti SNV-a su demokracija, razvijeno civilno društvo, tolerancija i multikulturalnost.[3] SNV djeluje i kao nacionalna koordinacija lokalnih i regionalnih vijeća srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.[1]
Tijelo je osnovano 1997. godine na inicijativu Saveza srpskih organizacija (SKD Prosvjeta, Srpski demokratski forum, Zajednica Srba Rijeke i Istre, Zajedničko vijeće općina).[1] Zakonsko utemeljenje za osnivanje organizacije nastalo je činom potpisivanja Erdutskog sporazuma kojim je započeta mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja.[4] SNV aktivno sudjeluje u radu Savjeta za nacionalne manjine, krovnog autonomnog tijela svih nacionalnih manjina.
SNV organizira značajnu izdavačku djelatnost koja uz prepoznatljivi tjednik Novosti i znanstveni časopis Tragovi uključuje i brojne druge pojedinačne i serije publikacija. Tijelo je 9. travnja 2005. donijelo odluku o usvajanju zastave srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj kojom se ovaj nacionalni simbol počeo službeno koristiti i izvan istočne Slavonije (gdje se koristi od 1997.) u cijeloj Hrvatskoj.
Osnivanje i status[uredi | uredi kôd]
Temeljni dokument SNV-a, Statut, definira povijesno utemeljenje postojanja organizacije na pravnim izvorima koji su kroz prošlost potvrđivali pravo Srba na osobnu autonomiju pozivajući se posebice na A) odluke vladara iz 8 nabrojenih godina kao i dokument Rescriptum Declaratorium iz 1779. godine, B) zakonske članke iz 1790., 1848. i 1868. godine, C) carski ukaz od 10. kolovoza 1868. godine, D) Zakon od 14. svibnja 1887. godine i druge akte Sabora koji se odnose na prava Srba u Trojednoj Kraljevini, E) dokumente Narodnog vijeća SHS te D) dokumente Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske.[5] Statut kao pravne osnove za rad SNV-a navodi članke 3., 14., 15. i 43. Ustava Republike Hrvatske, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina kao i brojne nabrojene međunarodne instrumente za zaštitu ljudskih i manjinskih prava.[5]
Odluka Ustavnog suda o statusu krovne organizacije[uredi | uredi kôd]
Status SNV-a kao krovne organizacije srpske manjine u Hrvatskoj bio je predmet pravnog spora pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske koji su protiv SNV-a pokrenuli Srpski demokratski forum i Socijalistička partija Hrvatske koji su odbijali obvezu da im SNV bude krovna odganizacija.[6] Spor je bio motiviran promjenama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina iz 2010. godine koje su sadržavale odredbu „Srpsko narodno vijeće djeluje kao Koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine za područje Republike Hrvatske i ima pravnu osobnost”.[7] Tužitelji su osporili ovaj članak smatrajući da budući da ustavni zakon ne propisuje drugim manjinama nacionalne koordinacije već to ostavlja samoj zajednici, ova odredba dovodi Srbe u neravnopravan položaj prema drugim manjinama.[7]
Ustavni sud tom je prilikom odbio SNV-u svojstvo pravne osobe s određenim javnim ovlaštenjima te istakao kako je vijeće po svom pravnom karakteru jedna od udruga.[6] Prema tadašnjoj interpretaciji suda, priznanje pravne osobnosti javnog tijela dalo bi SNV-u dvostruki i međusobno suprotstavljeni subjektivitet od kojih status udruge jamči slobodu udruživanja dok za pravnu osobu javnog prava tog jamstva nema te ga se zakonom može čak i ograničavati.[7] Kako Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina ipak predviđa mogućnost postojanja krovnih udruga nacionalnih manjina Ustavni je sud donio zaključak kako zakon SNV doživljava kao posebno istaknutu i glavnu udrugu građana srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj ali da mu to svojstvo ne dolazi na temelju propisa, nego samo na temelju slobodnog izraza demokratske volje ostalih pripadnika srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.[6]
Povijest[uredi | uredi kôd]
1997. do 2000. godine[uredi | uredi kôd]
1999. godine SNV je započeo s objavljivanjem tjednika Novosti koji je kroz godine postao medij sa prepoznatljivim identitetom dostupan i u komercijalnoj prodaji na brojnim kioscima diljem zemlje.
Od 2000. do ulaska Hrvatske u EU 2013. godine[uredi | uredi kôd]
5. siječnja 2004. godine hrvatski premijer Ivo Sanader bio je prvi premijer koji je bio gost na SNV-ovom prijemu pred proslavu pravoslavnog Božića po julijanskom kalendaru.[8] Dolazak premijera, njegov proeuropski govor naklonjen integriranju srpske zajednice i korištenje pozdrava Mir Božji, Hristos se rodi doživljeni su tada kao pozitivan šok za cijelu zemlju.[8]
2006. godine SNV je osnovalo Arhiv Srba u Hrvatskoj kao tijelo koje prikuplja gradivo koje se odnosi na povijest Srba u Republici Hrvatskoj.[9] U zajedničkoj organizaciji s kustoskim kolektivom WHW i uz podršku Zagrebačkog gradskog ureda za kulturu, Ministarstva kulture i Rosa Luxemburg fondacije, 2012. godine organizirana je izložba Spomenici u tranziciji. Rušenje spomenika NOB-e u Hrvatskoj.[10]
Povijest organizacije nakon ulaska Hrvatske u EU[uredi | uredi kôd]
Od travnja 2016. godine, zajedno sa židovskom zajednicom i organizacijama antifašista, SNV je zbog relativizacije i revitalizacije ustaštva u hrvatskom društvu započeo bojkot službene državne komemoracije u koncentracijskom logoru Jasenovac te su organizirane odvojene komemoracije predstavnika naroda žrtava i antifašističkih organizacija.[11] Odvojenim komemoracijama prisustvovali su veleposlanici ili predstavnici veleposlanstava Izraela, SAD-a, Francuske, Norveške, Kanade, Njemačke, Austrije, Rusije, Ujedinjenog Kraljevstva, Australije i Srbije u Hrvatskoj što je protumačeno kao jasna poruka diplomatskog zbora.[12][13][14] Udruge i pojedinci na političkoj radikalnoj desnici prosvjedovali su u prosincu 2016. pred zgradom SNV-a protiv odluke saborskog odbora za Ustav o uklanjanju ploče sa natpisom "Za dom spremni" iz Jasenovca uzvikujući ustaški pozdrav.[15] SNV i druge organizacije prihvatile su ponovno sudjelovanje na službenoj državnoj komemoraciji tek 2020. godine uz ogradu da je povratak znak dobre volje prema vlastima i da povratak ne znači da će tamo biti i dogodine ako se odnos prema žrtvama Jasenovca ne popravi.[16]
Treća Velika skupština SNV-a koja je 13. veljače 2018. godine održana u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog zatražila je da se Zajedničkom vijeću općina i SNV-u formalno prizna status manjinske samouprave, u skladu s posebnim osnivačkim izvorištima, a koji bi bio pravno usporediv bar sa statusom bolnice ili fakulteti, a ne neformalnog udruženja općina.[17] Vlada Republike Hrvatske odgovorila je na zahtjev kako vlada promiče uvažavanje i suradnju s nacionalnim manjinama ali i da Operativni programi za nacionalne manjine za razdoblje 2017.–2020. ne predviđaju promjenu pravnog statusa tijela srpske zajednice dok je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović istakla kako „svatko ima pravo postaviti zahtjev za ispunjenjem prava koja smatra važnima, tako i Srpsko narodno vijeće, a isto tako svatko ih ima pravo podržavati ili ne podržavati”.[18]
Krajem ožujka 2018. u prostorijama SNV-a osnovano je i Sportsko rekreativno društvo Srba u Hrvatskoj usmjereno na promoviranje sportskih interesa srpske zajednice, organiziranu participaciju u radu Hrvatskog nogometnog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora te početak korištenja sredstava namijenjenih nacionalnim manjinama koja HNS dobiva od FIFA-e i UEFA-e.[19]
Razdoblje od početka 2020.[uredi | uredi kôd]
Dan nakon potresa kod Petrinje krajem prosinca 2020. godine SNV je pokrenuo akciju Banija je naša kuća vrijednu 6.812.414,39 kuna kojom je do ožujka 2021. godine pružena pomoć osobama i obiteljima na području Sisačko-moslavačke županije.[20] Od ukupnog iznosa u novcu je prikupljeno 2.142.688,99 kuna kojima je osigurano 39 kontejnera za smještaj i 1300 paketa kao i pružanje pomoći udrugama kao što su pučka kuhinja Merhameta, Udruga slijepih SMŽ i Crveni križ SMŽ.[20] Materijalne donacije u vrijednosti od 4.744.751,12 kuna uključivale su 86 kontejnera koje je donirala Srpska pravoslavna crkva, a 25 kontejnera Veleposlanstvo Srbije kao i građevinski materijal u vrijednosti od 688.801,44 kuna.[20] Akcija je po okončanju prvog ciklusa od prosinca 2020. do kraja ožujka 2021. ponovno započela u kolovozu 2021.[21]
U prosincu 2021. godine gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević bio je prvi gradonačelnik na komemoraciji ubijenoj obitelji Zec koju su 30 godina nakon zločina organizirali SNV i Antifašistička liga Hrvatske.[22]
Dodjela nagrada i priznanja[uredi | uredi kôd]
Svake godine SNV na Božićnom prijemu dodjeljuje sljedeće nagrade (povelja i medalja):
- Nagrada Svetozar Pribićević - za doprinos unapređenju odnosa između Hrvata i Srba.
- Nagrada Nikola Tesla - za doprinos razvoju srpske zajednice u Republici Hrvatskoj.
- Nagrada Gojko Nikoliš - za afirmaciju antifašizma.
- Nagrada Dijana Budisavljević - za predanost humanosti.
Popis dobitnika nagrade[uredi | uredi kôd]
| Godina | Dobitnici Nagrade Svetozar Pribićević | |
|---|---|---|
| Godina | Dobitnici Nagrade Nikola Tesla | |
|---|---|---|
| Godina | Dobitnici Nagrade Gojko Nikoliš | |
|---|---|---|
| Godina | Dobitnici Nagrade Dijana Budisavljević | |
|---|---|---|
1 Nagrade su dobili postumno.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c O vijeću. Srpsko narodno vijeće. Pristupljeno 29. prosinca 2021.
- ↑ a b Srpsko narodno vijeće. UNHCR Hrvatska. Pristupljeno 29. prosinca 2021.
- ↑ Srbi. Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Pristupljeno 29. prosinca 2021.
- ↑ Serb National Council. Federal Union of European Nationalities (FUEN). Pristupljeno 29. prosinca 2021.
- ↑ a b Statut SNV-a – nacionalna koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine u RH (PDF). Srpsko narodno vijeće. Pristupljeno 30. prosinca 2021. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b c Aldo Radolović. Status Srpskog narodnog vijeća: osvrt na čl. 4 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (NN 89/2010). 2 (8). Političke analize: tromjesečnik za hrvatsku i međunarodnu politiku: 70–71. Pristupljeno 29. prosinca 2021. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b c Antonija Petričušić. 2012. Vijeća nacionalnih manjina (17). Revus: 91–104. Pristupljeno 6. siječnja 2022. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b Davor Gjenero. 19. veljače 2018. Srbi u Hrvatskoj – zatočenici neodgovornih političara. Al Jazeera Balkans. Pristupljeno 31. prosinca 2021.
- ↑ Arhiv Srba u Hrvatskoj. ARHiNET. Pristupljeno 30. prosinca 2021.
- ↑ Spomenici u tranziciji. Kulturpunkt. 14. veljače 2012. Pristupljeno 30. prosinca 2021.
- ↑ Enis Zebić. 12. travnja 2016. Komemoracija u Jasenovcu u sjeni bojkota. Radio Slobodna Europa. Pristupljeno 30. prosinca 2021.
- ↑ Ines Šaškor. 18. travnja 2018. Šaškor: U Jasenovcu opet odvojeni. Radio Slobodna Europa. Pristupljeno 30. prosinca 2021.
- ↑ NA KOMEMORACIJU SNV-a I ANTIFAŠISTA U JASENOVCU DOŠLI BROJNI STRANI AMBASADORI Pred spornom pločom snimljeni HOS-ovci, vikali 'Za dom spremni'. Jutarnji list. 22. travnja 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2021.
- ↑ Jasna poruka diplomata odlaskom u Jasenovac. Express.hr. 15. travnja 2018. Pristupljeno 30. prosinca 2021.
- ↑ РАДИКАЛНА ДЕСНИЦА ОДРЖАЛА МИТИНГ У ЦЕНТРУ ЗАГРЕБА Пред Српско народно вијеће дошли праваши,узвикивало се За дом спремни. Buka magazin. 17. prosinca 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. prosinca 2021. Pristupljeno 30. prosinca 2021.
- ↑ Srpsko narodno vijeće u pozivu za zajedničku komemoraciju u Jasenovcu vidi važnu gestu. Dnevnik.hr. 21. travnja 2020. Pristupljeno 30. prosinca 2021.
- ↑ SRBI VLADI POSLALI ZAHTJEV KOJI BI MOGAO IZAZVATI POLITIČKE NAPETOSTI Žele osnivanje vijeća općina čime bi Hrvatska dobila novu teritorijalnu jedinicu. Jutarnji list. 18. veljače 2018. Pristupljeno 30. prosinca 2021.
- ↑ Grabar-Kitarović: Zahtjev Srpskog narodnog vijeća za autonomiju legitiman. Al Jazeera Balkans. 19. veljače 2018. Pristupljeno 31. prosinca 2021.
- ↑ Osnovano Sportsko rekreativno društvo Srba u Hrvatskoj. Sportsko rekreativno društvo Srba u Hrvatskoj. 31. ožujka 2018. Pristupljeno 30. prosinca 2021.
- ↑ a b c Humanitarna akcija SNV-a 'Banija je naša kuća' kreće ponovo od kolovoza. Tportal. 16. srpnja 2021. Pristupljeno 30. prosinca 2021.
- ↑ Humanitarna akcija SNV-a "Banija je naša kuća" kreće ponovo od kolovoza. Glas Istre. 16. srpnja 2021. Pristupljeno 30. prosinca 2021.
- ↑ Градоначелник Загреба на комеморацији српској породици Зец. Politika (novine). 7. prosinca 2021. Pristupljeno 30. prosinca 2021.
- ↑ a b c d Enis Zebić. 6. siječnja 2015. Božićne poruke: Za toleranciju, protiv govora mržnje. Radio Slobodna Europa. Pristupljeno 18. siječnja 2022.
- ↑ a b c Slavica Šarović. 7. siječnja 2016. Božićni domjenak SNV-a. Portal za nacionalne manjine hr. Pristupljeno 18. siječnja 2022.
- ↑ Objavljena knjiga kolumni Hrvoja Klasića "Crveno na crno". Glas Istre. 20. listopada 2021. Pristupljeno 18. siječnja 2022.
- ↑ Hrvoju Klasiću nagrada "Svetozar Pribičević". Sisak info. 9. siječnja 2017. Pristupljeno 18. siječnja 2022.
- ↑ a b c Na primanju SNV-a Plenković dao obećanje: "Ta pitanja možda djeluju malo neobično, strano...". Dnevnik.hr. 6. siječnja 2018. Pristupljeno 18. siječnja 2022.
- ↑ Predsjedniku HSS-a Kreši Beljaku dodijeljena nagrada Svetozar Pribičević za unaprijeđenje hrvatsko – srpskih odnosa. Hrvatska seljačka stranka. Pristupljeno 18. siječnja 2022.
- ↑ a b c d SNV: Svečani prijam u povodu Božića po julijanskom kalendaru. Hrvatska radiotelevizija. 6. siječnja 2020. Pristupljeno 18. siječnja 2022.
- ↑ a b c d Božićni prijem SNV-a uz poruke mira i tolerancije; Plenković: Smanjimo nervozu i polarizaciju. Glas Istre. 6. siječnja 2022. Pristupljeno 18. siječnja 2022.
- ↑ a b c Nenad Jovanović. 14. siječnja 2017. Doprinos boljem društvu. Novosti (samostalni srpski tjednik). Pristupljeno 18. siječnja 2022.
- ↑ a b c Davorka Blažević. 8. siječnja 2019. Zoran Restović, dobitnik nagrade SNV-a "Gojko Nikoliš": Žalosti me da u državi koja u Ustavu ima antifašizam i dalje ruše antifašističke spomenike, i to u kontinuitetu…. TRIS portal. Pristupljeno 18. siječnja 2022.