Stanični ciklus

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Shematski prikaz staničnog ciklusa. Vanjski prsten: I = interfaza, M = mitoza; unutarnji prsten: M = mitoza, G1 = G1, G2 = G 2, S = sinteza; izvan prstena: G0 = G0/mirovanje.[1]
Stanice luka (Allium) u različitim fazama staničnog ciklusa. Rast organizma se pažljivo kontrolira reguliranjem staničnog ciklusa.

Stanični ciklus ili ciklus stanične diobe je niz događaja u stanici koji vode do diobe odnosno udvostručenja (replikacije) čime nastaju dvije stanice kćeri. Kod organizama koji nemaju jezgru (prokariota), stanični se ciklus odvija procesom binarne diobe. U stanicama koje imaju jezgru (eukariotima), stanični ciklus se sastoji od interfaze (I) i mitozne faze (M).[2] Nakon što se završi dioba jezgre, slijedi dioba cijele stanice, citokineza.[2] Staničnu diobu čine mitoza i citokineza.[3] Interfaza se sastoji od tri podfaze, G1, S i G2 (eng. G = gap).[2][3] Za vrijeme interfaze stanica raste, nakuplja hranjive tvari koje su joj potrebne za staničnu diobu i udvostručenje DNK. Mitoza se sastoji od pet podfaza: profaze, prometafaze, metafaze, anafaze i telofaze[2][3], a kod biljnih stanica profazi prethodi još jedna faza, preprofaza. U mitoznoj fazi stanica se dijeli u dvije zasebne stanice kćeri. U završnoj fazi nova stanica potpuno se podijelila. Ciklus dijeljenja stanice životni je proces u kojem se jednostanično oplođeno jajašce razvije u zreli organizam. Istim procesom raste kosa, koža, krvne stanice i obnavljaju se neki organi.

Referencije[uredi VE | uredi]

  1. Cooper GM (2000). “Chapter 14: The Eukaryotic Cell Cycle”, The cell: a molecular approach, 2nd, Washington, D.C: ASM Press. ISBN 0-87893-106-6
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Krsnik-Rasol, M. Praktikum iz biologije stanice, Biološki odsjek PMF-a Zagreb
  3. 3,0 3,1 3,2 Stanični ciklus eukariota, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku