Staromakedonski jezik

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
područje staromakedonskoga jezika

Staromakedonski jezik upotrebljavali su antički Makedonci, a bio je ili dijalekt grčkoga ili poseban helenski jezik. Rabio se u Kraljevini Makedoniji tijekom prvog tisućljeća prije Krista. Postepeno je izašao iz upotrebe tijekom 4. st. pr. Kr. jer ga je iz makedonske aristokracije izbacilo atičko narječje.[1]

Iako je glavnina preživjelih natpisa pisana atičkim (i kasnije koinom),[2][3] djelomična dokumentacija svakodnevnoga lokalnog jezika potječe iz onomastike, antičkih rječnika i novootkrivenih epigrafa u Grčkoj Makedoniji.[4][5][6]

Klasifikacija[uredi | uredi kôd]

Zbog slabe posvjedočenosti moguće su razne interpretacije.[7][8] Predložene klasifikacije uključuju:[9][10]

  • dijalekt grčkoga, dio sjeverozapadne dorske skupine, prvi je postavio Freidrich Wilhelm Sturz (1808.),[11] a kasnije Olivier Masson,[12] Michael Meier-Brügger,[13] Johannes Engels,[14] J. Méndez Dosuna,[15] Joachim Matzinger, Emilio Crespo,[5] Claude Brixhe[16] i M. B. Hacopulos[11]
  • dijalekt grčkoga povezan s eolskim grčkim ili njegov dio, pretpostavili su August Flick,[12] Otto Hoffmann,[12] N. G. L. Hammond[17] i Ian Worthington[18]
  • sestrinski jezik grčkomu, grčki i makedonski bili bi dvije grane grčko-makedonske podgrupe,[7] postavio je Georgjev,[19] potom Joseph[7] i Hamp.[20]

Obilježja[uredi | uredi kôd]

Fonologija[uredi | uredi kôd]

Zbog nedostatka izvora staromakedonskoga, specifičnosti njegove fonologije teško je rekonstruirati. Vrlo je zanimljiv zakon kojim praindoeuropski zvučni aspiranti (/bʰ/, /dʰ/, /gʰ/) ponekad u staromakedonskome daju zvučne plozive (/b/, /d/, /g/, zapisuju se β, δ, γ) iako su u ostatku starogrčkoga bezvučni aspiranti (/pʰ/, /tʰ/, /kʰ/, zapisuju se φ, θ, χ). Primjerice:

  • makedonski δάνος dánοs, atički θάνατος thánatos, 'smrt'
  • makedonski ἀβροῦτες abroûtes ili ἀβροῦϝες abroûwes, atički ὀφρῦς ophrûs, 'obrve'
  • makedonski Βερενίκη Bereníkē, atički Φερενίκη Phereníkē, 'pobjedonosac' (osobno ime)
  • makedonski ἄδραια adraia, atički αἰθρία aithría, 'vedro vrijeme'
  • makedonski βάσκιοι báskioi ('svežnjevi'), atički φάσκωλος pháskōlos ('kožnata vreće')
  • prema Herodotu 7.73, Makedonjani su smatrali da su se Frigi zvali Brigi prije nego što su migrirali iz Tracije u Anatoliju
  • prema Plutarhu, moralski Makedonci rabili su 'b' umjesto 'ph', a delfski 'b' umjesto 'p'
  • makedonsko μάγειρος mágeiros ('mesar') bila je posuđenica iz dorskog u atički, Vittore Pisani predložio je da je riječ originalno došla iz makedonskoga, pa bi po tome bila srodna riječi μάχαιρα mákhaira, 'nož'[21]

Ako je γοτάν gotán ('svinja') povezano s PIE *gwou ('govedo'), to bi značilo da su labiovelari bili netaknuti ili su se stopili s velarima za razliku od uobičajenog grčkog tretmana (atički βοῦς boûs). Ovakva odstupanja nisu nepoznata u grčkim narječjima, primjerice lakonski dorski (Sparta) γλεπ- glep- za uobičajeni grčki βλεπ- blep- kao i dorski γλάχων gláchōn te jonski γλήχων glēchōn za uobičajeni grčki βλήχων blēchōn.[22]

Mnogi primjeri pokazuju da je /g/ postalo /k/, posebno na kraju riječi: κάναδοι kánadoi, 'čeljusti' (< PIE *genu-); κόμβους kómbous, 'kutnjaci' (< PIE *gombh-), u sredini riječi: ἀρκόν arkón (atički ἀργός argós); makedonski toponim Akesamenai, od pijerijskog imena Akesamenos (ako je Akesa- povezano s grčkim agassomai, agamai, 'začuditi'; usp. trački Agassamenos).

U Aristofanovim Pticama može se pronaći oblik κεβλήπυρις keblēpyris ('crvena glava', ime ptice, češljugar ili zeba)[23] koji pokazuje makedonski zvučni ploziv umjesto standardnog bezvučnog aspiranta: κεβ(α)λή keb(a)lē umjesto κεφαλή kephalē ('glava').

E. Crespo napisao je da se ispostavlja da su ozvučenje bezvučnih ploziva i razvoj aspiranata u zvučne frikative rezultat unutarnjeg razvoja makedonskog kao dijalekta grčkog bez isključivanja prisutnosti primjesa iz drugih jezika ili jezičnih supstrata ili adstrata, s time se slaže i M. Hacopulos.[24]

Puno je makedonskih riječi osporovano (to jest, ne smatraju se pravim makedonskim riječima), a neke su možda korumpirane u prijenosu. Tako je abroutes također poznato kao abrouwes (αβρουϝες), sa slovom tau umjesto digame.[25] Međutim, drugi (npr. A. Meillet) dental smatraju autentičnim i smatraju da bi ova specifična riječ možda pripadala nekom indoeuropskom jeziku različitom od grčkog.

Panajotu sažima obilježja koja se često pronalaze u antičkim tekstovima i na epigrafima:

  • ponekad se zvučni aspiranti (/bʰ/, /dʰ/, /gʰ/) razvijaju u zvučne plozive (/b/, /d/, /g/))
  • zadržano je /*a:/, također prisutno u epirskom[26]
  • [a:] nastaje stezanjem [a:] i [ɔ:]
  • apokopa kratkih samoglasnika u prijedlozima u sintezi (samoglasnici nestaju kada prijedlog doda kao prefiks glagolu (παρκαττίθεμαι, Attic παρακατατίθεμαι)
  • sinkopa i diftongizacija rabe se kako bi se izbjegao zijev (primjerice, Θετίμα, atički Θεοτίμη; slično epirski Λαγέτα, dorski Λαογἐτα)[26]
  • ponekad se zadrži izgovor glasa /u(:)/ kao [u] u lokalnim kultskim epitetima ili nadimcima (Κουναγίδας = Κυναγίδας)
  • glas /ɔ:/ zatvara se u /u:/ blizu nazala (primjerice, Κάνουν, atički Κανών)
  • skup /ign/ pojednostavljuje se u /i:n/ (γίνομαι, atički γίγνομαι)
  • gubitak aspiracije u skupovima suglasnika /sth/ (> /st/) (γενέσται, atički γενέσθαι).[27]

Morfologija[uredi | uredi kôd]

Staromakedonska je morfologija ista onoj antičkoga Epira uključujući i neke od najstarijih natpisa iz Dodone.[28] Morfologiju imenica prve deklinacije na -ας također dijele s tesalskim.[29]

  • imenice prve deklinacije muškoga i ženskoga roda na -ας i -α (Πεύκεστας, Λαομάγα)
  • genitiv jednine muškog roda prve deklinacije na -α (Μαχάτα)
  • genitiv množine prve deklinacije na -ᾶν
  • zamjenica prvog lica jednine u dativu glasi ἐμίν
  • prilog ὁπόκα
  • moguće i nesigmatski nominativ jednine imenica prve deklinacije muškoga roda (ἱππότα, atički ἱππότης)

Rječnik[uredi | uredi kôd]

Antroponimi[uredi | uredi kôd]

M. Hacopulos sažima makedonsku antroponimiju (imena ljudi iz Makedonije prije širenja dalje od Vardara ili onih ljudi koji nedvojbeno potječu iz ovog područja nakon ekspanzije) ovako:

  • epigrafska (lokalna) grčka imena koja se razlikuju po glasovima od uvezenih atičkih ili koja su bila gotovo ograničena na Makedonce tijekom antike
  • panhelenska (uobičajena) grčka imena
  • identificirana negrčka imena (tračka ili ilirska)
  • imena bez jasne grčke etimologije koja se ne mogu pripisati nekome poznatom negrčkome jeziku[30]

Uobičajena je upotreba sufiksa -έστης i -εστός u tvorbi etnika, posebno kada potječu od sigmatskih imenica (ὄρος > Ὀρέστης, ali i Δῖον > Διασταί).[27]

Toponimi[uredi | uredi kôd]

Makedonski su toponimi uglavnom grčki iako neki pokazuju posebne fonološke crte, a neki su negrčki.

Kalendar[uredi | uredi kôd]

Makedonski kalendar potječe još iz grčke prapovijesti. Imena mjeseci, poput onih grčkih, potječu od proslava povezanih sa slavljenjem grčkih bogova.[31] Većina ih miješa makedonski dijalektalni oblik s jasnom grčkom etimologijom (primjerice, Δῐός od Zeusa; Περίτιος od Herakla Perita ('Zaštitnik'); Ξανδικός/Ξανθικός od Ksantosa, 'plavokos' (vjerojatno referenca na Herakla); Άρτεμίσιος od Artemide i dr.)[31] Prema Martinu Nilssonu, makedonski kalendar nastao je od pravilnog grčkog i imena mjeseci potvrđuju grčku nacionalnost Makedonaca.[31]

Epigrafija[uredi | uredi kôd]

Makedonska onomastika: najraniji epigrafski dokumenti koji imaju znatan broj makedonskih imena jesu: drugi atenski dekret saveza s Perdikasom II. (~417. – 413. pr. Kr.), dekret Kalindoje (~335. – 300. pr. Kr.) i sedam ploča prokletstva iz 4. st. pr. Kr.[32][33]

Otprilike 99 % 6300 zapisa iz makedonskog razdoblja koje su otkrili arheolozi napisani su grčkim jezikom na grčkome alfabetu.[34] Ploča s prokletstvima Pella pisana je posebnim dorskim dijalektom, a pronađena je 1986. i smatra se da potječe iz sredine ili ranog 4. sr. pr. Kr. Taj je zapis bitan argument da je staromakedonski sjeverozapadni dijalekt Grčke, dio dorskog narječja.[35]

U klasičnim izvorima[uredi | uredi kôd]

Među referencama za koje se raspravljalo da bi mogle svjedočiti o jezičnoj situaciji u Makedoniji postoji rečenica iz djelomično očuvana dijaloga, očito između Atenjanina i Makedonca, u fragmentu komedije Makedonci iz 5. stoljeća pr. Kr. Atenjanina Stratisa (fr. 28.) gdje je stranac prikazan kako govori ruralnim grčkim dijalektom. Njegov jezik sadrži izraze kao što je ὕμμες ὡττικοί za ὑμεὶς ἀττικοί 'vi, Atenjani', ὕμμες je također posvjedočen kod Homera, Sapfe (Lezbos) i Teokrita (dorski), a ὡττικοί se pojavljuje samo u smiješnim seoskim kontekstima atičke komedije.[37]

Drugi tekst koji se citira kao dokaz jest odlomak iz djela Livija (59. pr. Kr. – 14. po Kr.), Ab urbe condita (31.29). Opisujući političke pregovore između Makedonaca i Etolaca u kasnom 3. stoljeću prije Krista, Livije je naveo da makedonski veleposlanik tvrdi da su Etolci, Akarnanci i Makedonci ljudi istog jezika.[38] Ovu se rečenicu interpretiralo kao referencu na zajednički govor sjeverozapada Grčke (za razliku od atičke koine).[39] U drugome odlomku Livije kaže da je objava bila prevedena s latinskog na grčki kako bi je Makedonci razumjeli.[40]

Kvint Kurcije Ruf, Filotasovo suđenje[41] i izjava da su Didimljani, koji su govorili grčkim, imali zajednički jezik s Makedoncima.[42]

S vremenom je makedonski (μακεδονικός), kada se odnosilo na jezik, dobio značenje koine.[43]

U koini[uredi | uredi kôd]

Zbog velike uloge Makedonaca u nastajanju koine, staromakedonski je također pridonio nekim svojim elementima, primjerice vojnom terminologijom (διμοιρίτης, ταξίαρχος, ὑπασπισταί itd.). Potom, opća upotreba prve deklinacije za muške i ženske imenice koje završavaju na -as, posvjedočeno genitivom na makedonskome kovanom novcaAmintasa III. iz ranog 4. st. pr. Kr. (nominativ ΑΜΥΝΤΑΣ, genitiv ΑΜΥΝΤΑ, a atički je ΑΜΥΝΤΟΥ). Dogodile su se i neke promjene u konjugacijama glagola, primjerice imperativ δέξα posvjedočen na makedonskome kamenu za praćku pronađenu na azijatskome bojnom polju. Spirantizacija zvučnih ploziva (/b/, /d/ i /g/) također se smatra makedonskim utjecajem.[44]

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. ^ The Oxford English Dictionary (1989), Macedonian, Simpson J. A. & Weiner E. S. C. (eds), Oxford: Oxford University Press, Vol. IX, ISBN 0-19-861186-2 (set) ISBN 0-19-861221-4 (vol. IX) p. 153
  2. ^ Webster's Third New International Dictionary of the English Language Unabridged (1976), Macedonian, USA:Merriam-Webster, G. & C. Merriam Co., vol. II (H–R) ISBN 0-87779-101-5

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Eugene N. Borza (1992) In the Shadow of Olympus: The Emergence of Macedon, p. 94 (citing Hammond); G. Horrocks, Greek: A History of the Language and its Speakers (1993), ch.4.1.
  2. Joseph Roisman; Ian Worthington. 7. srpnja 2011. A Companion to Ancient Macedonia. John Wiley & Sons. str. 94. ISBN 978-1-4443-5163-7. Many surviving public and private inscriptions indicate that in the Macedonian kingdom there was no dominant written language but standard Attic and later on koine Greek.
  3. Lewis, D. M.; Boardman, John. 2000. The Cambridge ancient history, 3rd edition, Volume VI. Cambridge University Press. str. 730. ISBN 978-0-521-23348-4
  4. Sarah B. Pomeroy, Stanley M. Burstein, Walter Donlan, Jennifer Tolbert Roberts, A Brief History of Ancient Greece: Politics, Society, and Culture, Oxford University Press, 2008, p.289
  5. a b Crespo, Emilio. 2017. The Softening of Obstruent Consonants in the Macedonian Dialect. Giannakis, Georgios K.; Crespo, Emilio; Filos, Panagiotis (ur.). Studies in Ancient Greek Dialects: From Central Greece to the Black Sea. Walter de Gruyter. str. 329. ISBN 978-3-11-053081-0
  6. Hornblower, Simon. 2002. Macedon, Thessaly and Boiotia. The Greek World, 479-323 BC Third izdanje. Routledge. str. 90. ISBN 0-415-16326-9
  7. a b c Joseph, Brian D. 2001. Ancient Greek. Garry, Jane; Rubino, Carl; Bodomo, Adams B.; Faber, Alice; French, Robert (ur.). Facts about the World's Languages: An Encyclopedia of the World's Major Languages, Past and Present (engleski). H. W. Wilson Company. str. 256. ISBN 9780824209704. Family: Ancient Greek is generally taken to be the only representative (though note the existence of different dialects) of the Greek or Hellenic branch of Indo-European. There is some dispute as to whether Ancient Macedonian (the native language of Philip and Alexander), if it has any special affinity to Greek at all, is a dialect within Greek (...) or a sibling language to all of the known Ancient Greek dialects. If the latter view is correct, then Macedonian and Greek would be the two subbranches of a group within Indo-European which could more properly be called Hellenic. Related Languages: As noted above, Ancient Macedonian might be the language most closely related to Greek, perhaps even a dialect of Greek. The slender evidence is open to different interpretations, so that no definitive answer is really possible; but most likely, Ancient Macedonian was not simply an Ancient Greek dialect on a par with Attic or Aeolic (...).
  8. J. P. Mallory & D.Q Adams – Encyclopedia of Indo-European culture, Chicago-London: Fitzroy Dearborn. pp. 361. ISBN 1-884964-98-2
  9. Mallory, J.P. 1997. Mallory, J.P.; Adams, D.Q. (ur.). Encyclopedia of Indo-European Culture. Fitzroy Dearborn. Chicago-London. str. 361. ISBN 1-884964-98-2
  10. Hatzopoulos, Miltiades B. 2017. Recent Research in the Ancient Macedonian Dialect: Consolidation and New Perspectives. Giannakis, Georgios K.; Crespo, Emilio; Filos, Panagiotis (ur.). Studies in Ancient Greek Dialects: From Central Greece to the Black Sea. Walter de Gruyter. str. 299. ISBN 978-3-11-053081-0
  11. a b Hatzopoulos, Miltiades B. 2020. The speech of the ancient Macedonians. Ancient Macedonia (engleski). De Gruyter. str. 64, 77. ISBN 978-3-11-071876-8
  12. a b c Masson, Olivier. 2003. [Ancient] Macedonian language. Hornblower, Simon; Spawforth, Antony (ur.). The Oxford Classical Dictionary (engleski) revised 3rd izdanje. Oxford University Press. str. 905–906. ISBN 978-0-19-860641-3
  13. Michael Meier-Brügger, Indo-European linguistics, Walter de Gruyter, 2003, p.28,on Google books
  14. Roisman, Worthington, 2010, "A Companion to Ancient Macedonia", Chapter 5: Johannes Engels, "Macedonians and Greeks", p. 95:"This (i.e. Pella curse tablet) has been judged to be the most important ancient testimony to substantiate that Macedonian was a north-western Greek and mainly a Doric dialect".
  15. Dosuna, J. Méndez. 2012. Ancient Macedonian as a Greek dialect: A critical survey on recent work (Greek, English, French, German text). Giannakis, Georgios K. (ur.). Ancient Macedonia: Language, History, Culture. Centre for Greek Language. str. 145. ISBN 978-960-7779-52-6
  16. Brixhe, Claude. 2018. Macedonian. Klein, Jared; Joseph, Brian; Fritz, Matthias (ur.). Handbook of Comparative and Historical Indo-European Linguistics (engleski). 3. De Gruyter. str. 1862–1867. ISBN 978-3-11-054243-1
  17. Hammond, N.G.L. 1997. Collected Studies: Further studies on various topics (engleski). A.M. Hakkert. str. 79
  18. Worthington, Ian. 2012. Alexander the Great: A Reader (engleski). Routledge. str. 71. ISBN 978-1-136-64003-2
  19. Vladimir Georgjev, "The Genesis of the Balkan Peoples", The Slavonic and East European Review 44:103:285-297 (July 1966)
    "Ancient Macedonian is closely related to Greek, and Macedonian and Greek are descended from a common Greek-Macedonian idiom that was spoken till about the second half of the 3rd millennium BC. From the 4th century BC on began the Hellenization of ancient Macedonian."
  20. Eric Hamp & Douglas Adams (2013) "The Expansion of the Indo-European Languages", Sino-Platonic Papers, vol 239.
  21. Česko-jihoslovenská revue, Volume 4, 1934, p. 187.
  22. Albrecht von Blumenthal, Hesychstudien, Stuttgart, 1930, 21.
  23. Henry George Liddell, Robert Scott, An Intermediate Greek-English Lexicon, κεβλήπυρις. Perseus.tufts.edu. Retrieved on 2013-07-21.
  24. Crespo, Emilio. 2017. The Softening of Obstruent Consonants in the Macedonian Dialect. Giannakis, Georgios K.; Crespo, Emilio; Filos, Panagiotis (ur.). Studies in Ancient Greek Dialects: From Central Greece to the Black Sea. Walter de Gruyter. str. 344. ISBN 978-3-11-053081-0
  25. Olivier Masson, "Sur la notation occasionnelle du digamma grec par d'autres consonnes et la glose macédonienne abroutes", Bulletin de la Société de linguistique de Paris, 90 (1995) 231–239. Also proposed by O. Hoffmann and J. Kalleris.
  26. a b Packard Institute epigraphic database http://epigraphy.packhum.org/inscriptions//mainInačica izvorne stranice arhivirana 21. studenoga 2007.
  27. a b A history of ancient Greek: from the beginnings to late antiquity, Maria Chritē, Maria Arapopoulou, Cambridge University Press (2007), p. 439–441
  28. Eric Lhote (2006) Les lamelles Oraculaires de Dodone. Droz, Geneve.
  29. Roberts, E.S., An Introduction to Greek Epigraphy vol. 1 no. 237
  30. Greek Personal Names: Their Value as Evidence, Elaine Matthews, Simon Hornblower, Peter Marshall Fraser, British Academy, Oxford University Press (2000), p. 103
  31. a b c Hatzopoulos, Miltiades B. 2020. Ancient Macedonia (engleski). Walter de Gruyter GmbH & Co KG. str. 78. ISBN 978-3-11-071876-8
  32. Athens, bottom-IG I³ 89 – Kalindoia-Meletemata 11 K31 – Pydna-SEG 52:617,I (6) till SEG 52:617,VI – Mygdonia-SEG 49:750
  33. Greek Personal Names: Their Value as Evidence [1] by Simon Hornblower, Elaine Matthews
  34. Anson, Edward M. 2010. Why Study Ancient Macedonia and What This Companion is About. Roisman, Joseph; Worthington, Ian (ur.). A Companion to Ancient Macedonia. Wiley-Blackwell. Oxford, Chichester, & Malden. str. 17, n. 57, n. 58. ISBN 978-1-4051-7936-2
  35. "...but we may tentatively conclude that Macedonian is a dialect related to North-West Greek.", Olivier Masson, French linguist, “Oxford Classical Dictionary: Macedonian Language”, 1996.
  36. SEG 49-750. Oraiokastro. Defixio, Classical period – Brill Reference
  37. Steven Colvin, Dialect in Aristophanes and the politics of language in Ancient Greek, Oxford: Oxford University Press, 1999, p. 279.
  38. Livy, The History of Rome, 31.29.15, on Perseus
  39. A. Panayotou: The position of the Macedonian dialect. In: Maria Arapopoulou, Maria Chritē, Anastasios-Phoivos Christides (eds.), A History of Ancient Greek: From the Beginnings to Late Antiquity, Cambridge: Cambridge University Press, 2007, pp. 433–458 (Google Books).
  40. Livy, The History of Rome, 45.29, on Perseus
  41. E. Kapetanopoulos. "Alexander’s Patrius Sermo in the Philotas Affair", The Ancient World 30 (1999), pp. 117–128. (PDF or HTM)
  42. Quintus Curtius Rufus, Historiae Alexandri Magni, VII.5.33, (Loeb edition, Latin), (John C. Rolfe, English translation)
  43. C. Brixhe, A. Panayotou, 1994, «Le Macédonien» in Langues indo-européennes, p. 208
  44. George Babiniotis (1992) The question of mediae in ancient Macedonian Greek reconsidered. In: Historical Philology: Greek, Latin, and Romance, Bela Brogyanyi, Reiner Lipp, 1992 John Benjamins Publishing)