Staronorveški jezik

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Staronorveški jezik (ISO 639: non; staronordijski), povijesni zapadnoskandinavski jezik indoeuropske porodice, koji se između 8 stoljeća ili ranije i 14 stoljeća govorio na području zapadne Skandinavije i suvugdje gdje su se naseljavali Vikinzi, na Islandu, ferojskom otočju, Grenlandu i dijelovima Rusije, Francuske i drugdje.

Najraniji poznati natpisi u Skandinaviji datiraju iz 2 stoljeća a pisani su runama na kamenu ili na osobnim stvarima, kao što su mačevi i slično. Većina staronorveške literature napisana je na Islandu, ukljkučujući edde (pjesme o bogovimna i mitskom porijeklu), skaldska poezija i priče poznate kao sage.


Iz staronordijskog se se između 800. i 1950 počeli razlikovati istočnonordijski iz kojega su se razvili švedski i danski i zapadnonordijski iz kojeg su nastali norveški, ferojski (farski), islandski i nornski, izumrli jezik koji se govorio na otočju Shetland, Orkney, i sjevernom dijelu Škotske[1].

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]