Stevo Žigon
Štefan "Stevo" Žigon (Ljubljana, 8. prosinca 1926. – Beograd, 28. prosinca 2005.) je bio poznati slovensko-srbijanski kazališni i filmski glumac i pisac.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Kao mlad čovjek dvije godine je proveo u zloglasnom koncentracijskom logoru Dachau, gdje je i naučio njemački jezik. Zbog znanja jezika i poznavanja mentaliteta vrlo često je kasnije igrao uloge, ciničnih i hladnih, njemačkih oficira.
Studirao glumu u Ljubljani i Lenjingradu. Diplomirao je 1952. u izvanrednoj klasi Akademije za pozorišnu umjetnost u Beogradu. Na Fakultetu dramskih umjetnosti je bio jedan od prvih asistenata, prilikom njegovog osnivanja 1949. Prijelomni trenuci njegove umjetničke karijere vezani su za Bojana Stupicu, koji je doprinio njegovom angažmanu na filmu i režiji. Tokom godina, sve manje glumi u Jugoslovenskom dramskom pozorištu i Ateljeu 212, a sve više se okreće režiji. Na filmu debitira 1950. dvijema malim ulogama. Kao svoje najbolje dvije uloge izdvaja onu novinara u filmu Oksigen (M. Klopčić, 1970.) za koju je na festivalu u Puli nagrađen Zlatnom arenom, kao i onu u filmu Rondo (Z. Berković, 1966.). Zapaženo glumi i na televiziji (npr. TV-serije Otpisani i Povratak otpisanih), te u kratkim igranim filmovima (npr. N.Stojanovića).
1968. za vrijeme lipanjskih studentskih demonstracija u Beogradu, njegova pojava u dvorištu filozofskog fakulteta i njegov nastup s insertom iz pozorišnog komada Dantonova smrt gdje je igrao poštenog, beskompromisnog i surovog Robespierra s njegovim govorom na suđenju Dantonu, izazvala je eksploziju oduševljenja studenata koji su ga slušali i gledali: "...kada gledamo kako se ovi markizi i grofovi Revolucije kockaju, kada njih gledamo s pravom se možemo upitati jesu li oni opljačkali narod...! Nema sporazuma, nema primirja sa ljudima za koje je Republika špekulacija, a Revolucija zanat!!.."
Po ideološkom opredeljenju se izjašnjavao kao komunist. Kategorično je branio ideje ateizma.
Oženjen, i supruga Jelena i kćerka Ivana (rođ.2.2.1968), su također poznate glumice. Njegovo prvo dijete je bio sin Nikola Žigon (rođ. 13.7.58). Preminuo je 28. prosinca 2005. g. u Beogradu.
Filmografija[uredi | uredi kôd]
Filmske uloge[uredi | uredi kôd]
- "Novinar" kao Tomac (1979.)
- "Okupacija u 26 slika" kao Hubicka (1978.)
- "Valter brani Sarajevo" kao dr. Sreten Mišković (1972.)
- "Putovanje na mjesto nesreće" kao doktor Nikola "Nino" Sandić (1971.)
- "Rondo" kao Mladen Bakran (1966.)
