Stjepan III. Pavlović Lučić

Izvor: Wikipedija

Stjepan III. Pavlović Lučić[1] (Makarska, 7. kolovoza 1790.Kotor, 2. ožujka 1853.),[2] hrvatski katolički svećenik i visoki crkveni dužnosnik.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se je 1790. godine u Makarskoj u plemenitaškoj obitelji Pavlović Lučić. Za svećenika se zaredio sredinom kolovoza 1814. godine.[2] Studirao u Padovi. Potom je postao kapelan, ravnatelj splitskog nadbiskupskog sjemeništa,[3] docent u Splitu od 1823. do 1825. godine. Bio na institutu u Beču. Od 1824. je za račun austrijske vlade bio duhovni pomoćnik osuđenicima na smrt zatočenima u Špilberku, gdje su bili zatvoreni talijanski risogrimentisti Silvio Pellico i Piero Maroncelli.[4]

Obnašao je dužnost biskupa Kotorske biskupije. Za biskupa je određen krajem lipnja 1827., potvrđen za biskupa 28. siječnja 1828. te posvećen 4. svibnja 1828. godine. Za biskupa ga je posvetio sanktpöltenski biskup Jakob Frint.[2] Dužnost je obnašao sve do smrti 2. ožujka 1853. godine.[5] U izvorima na talijanskom jeziku spominje se kao Stefano Paulowich-Lucich.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Kronotaksa biskupa, Kotorska biskupija , pristupljeno 26. travnja 2016.
  2. a b c Bishop Stefano Pavlovic-Lucic, Catholic-Hierarchy, pristupljeno 26. travnja 2016.
  3. Aldo Alessandro Mola, Silvio Pellico: carbonaro, cristiano e profeta della nuova Europa, Tascabili Bompiani, Milano 2005., str. 129.
  4. Silvio Pellico, Le mie prigioni, cap. LXXX
  5. Annuario Pontificio per l'anno 1862, Rim 1862., str. 89. (tal.)

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • U. R. Montini, I confessori dello Spielberg attraverso le memorie e i giudizi dei nostri martiri e i docc. ufficiali austriaci, in Atti del XXXIII Congresso di storia del Risorg. ital., Rim 1958.