Stjepan Krešić (ustanički vođa)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Stjepan Krešić
Rođenje Livno, 20. studenoga 1850.
Smrt Donja Rama, 2. listopada 1938.
Nacionalnost Hrvat
Poznat(a) po vođa i organizator ustanka u livanjskom kraju 1875.-1878.
Zanimanje rimokatolički svećenik
Portal o životopisima

Fra Stjepan Krešić (Livno, 20. studenoga 1850. - Donja Rama, 2. listopada 1938.),[1] hrvatski katolički svećenik i ustanički vođa[2]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se je u Livnu. Na krštenju je dobio ime Anto. U Fojnici je ušao u novicijat i obukao franjevački habit 1866. godine. 1867. dao je jednostavne zavjete. U Gorici kod Livna učio je prve nauke. U Fojnici i Đakovu pohađao je i završio više škole.[2] Svečane zavjete dao je 1873. na Gorici – Livno. Zaredio se je za svećenika 4. listopada 1874. i isti dan je rekao mladu misu. Kapelan u Čukliću.[1]

Namješten je za kapelana fra Lovri Karauli u Ljubunčić. [2]

Jednom je s još četvoricom klerika medu kojima bijaše i fra Bono Šarić iz Drežnice došao fra Anti Kneževiću i zamolili su ga neka ih pusti u domovinu i da pripravljaju ustanak. "Đakovački pokret" je toj skupini franjevaca usadio klicu i bili su oni koji su poveli ili sudjelovali u ustanku u Bosni 1875. i 1876. godine.[2] Zato što je ubijen fra Lovro Karaula, planuo je ustanak katolika u livanjskom kraju 20. srpnja 1875. koji su organizirali fra Stjepan Krešić i fra Bonaventura Šarić-Drženjak i organizirali su livanjsko-prološku ustaničku četu koja je tri godine kontrolirala planinske predjele Livna, Glamoča, Grahova i Kupresa. Kad je došla Austro-Ugarska tri godine poslije, ustanici su položili oružje,[1] a fra Stipo vratio se s austrijskom vojskom u rodni grad,[2] u samostan na Gorici.[1] Ta vremena zabilježio je u svojim Uspomenama.[2]

Župnikovao je dvije godine u Grahovu (1885.–1887.), bio je svetkovinski propovjednik na Gorici, nedjeljni propovjednik u Jajcu, župnik u Vrbanjcima (1893.–1894.), župnik u Otinovcima (1894. –1896.), u Suhom Polju (1896.–1899.), u Lištanima od (1899.– 1901.), pa nedjeljni propovjednik u Rami i ravnatelj Trećeg reda. U dva je mandata bio na župi Uzdolu. Prvo je ondje bio kao svećenik franjevac (1903.–1904.), nakon čega je otišao na službu u Jajce. Tih godina reformiran je franjevački red, a fra Stjepan nije bio spreman prihvatiti promjene, zbog čega je zatražio sekularizaciju. Odobrena mu je dobio 6. svibnja 1905. i postao je svećenik banjolučke biskupije. Bio je župnik u Bosanskim Uništima. Uskoro je prešao u kler vrhbosanske nadbiskupije. Kao svećenik vrhbosanske nadbiskupije opet je župnik na Uzdolu (1907.–1916.) sve do odlaska u mirovinu. Za tog župnikovanja, Stjepan Hadrović pomogao mu je pokrpati oštećenu crkvu i sagraditi novi velebni stan nazvan kapela. Novi župni stan sagrađen je za biti odmorištem i lječilištem bolesnih svećenika vrhbosanske nadbiskupije. Kao umirovljeni svećenik živio je u Donjoj Rami u svojoj kući. Umro je 1938. godine na 2. listopada. Dva dana poslije pokopan je u vlastitoj grobnici koju je sam podigao.

Posmrtni ostatci nisu mu imali mira. Gradnja jablaničke hidrocentrale zahtijevala je preseljenje, pa su mu posmrtni ostaci preneseni na gračačko groblje Vladiće.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 (): Župnici župe Uzdol 1856.–2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. listopada 2017., Uzdol.com, 19. listopada 2009. Pristupljeno 18. srpnja 2017.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Fondacija Ruđer Bošković Donja HercegovinaInačica izvorne stranice arhivirana 21. listopada 2019. Vrela 1875. godina - izvadak iz knjige prof. dr. fra Andrije Nikića "Ustanak u Livanjskom kraju 1875. - 1878. godina i fra Bono Šarić" , 4. kolovoza 2004. (pristupljeno 17. srpnja 2017.)