Stjepan Miletić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Stjepan Miletić
Stjepan Miletić
Vlaho Bukovac, Portret Stjepana Miletića (1894.)
Rođenje Zagreb, 24. ožujka 1868.
Smrt München, 8. rujna 1908.
Zanimanje kazališni intendant, redatelj, kazališni kritičar i književnik
Portal o životopisima
Grobnica obitelji Miletić na zagrebačkom Mirogoju.

Stjepan Miletić (Zagreb, 24. ožujka 1868.München, 8. rujna 1908.), bio je hrvatski kazališni intendant, redatelj, kazališni kritičar i književnik.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Stjepan Miletić mlađi rodio se u Zagrebu 1868. godine u plemićkoj obitelji Stjepana Miletića.[1] Studirao je filozofiju u Beču a tu je i doktorirao. Od mladih dana piše kazališne i književne prikaze te kazališne komade koji su izvođeni na zagrebačkoj pozornici. Preuzevši upravu HNK u Zagrebu, 11. veljače 1894. godine, proveo je niz administrativnih, tehničkih i umjetničkih reformi: uveo funkciju intendanta, uveo električnu rasvjetu, obnovio Operu, osnovao prvu glumačku školu u Hrvatskoj. U svojoj drugoj sezoni intendanta HNK preselio je, 14. listopada 1895. godine, kazalište u novu zgradu.[2] Vodio je HNK samo četiri sezone ali je ostavio neizbrisiv trag u životu kazališta.[3] Bio je imućan i na kazalište je potrošio velike svote novca, ali mu je to isto omogućilo samostalnost u provođenju kazališne politike te nije bio ovisan o državnim dotacijama.[3] Svoj rad na usavršavanju jezika te modernizaciji stila i poboljšanju repertoara zagrebačkog teatra prikazao je u memoarskoj ali i analitočkoj knjizi Hrvatsko glumište iz 1904. godine.[4] Autor je nekoliko drama i libreta. S pravom nosi titulu utemeljitelja hrvatskog glumišta. Bio je starješina Saveza hrvatskih sokolskih društava. Zagrebu je poklonio Preradovićev spomenik.[5][6] Njegov sin Oktavijan Miletić bio je pionir i doajen hrvatske (i jugoslavenske) kinematografije te vrsni snimatelj[7] koji je režirao prvi hrvatski zvučni film Lisinski.[8]

Umro je u Münchenu 8. rujna 1908. godine a tijelo mu je preneseno i pokopano na Mirogoju 13. rujna 1908. godine.[5]

Književno stvaralaštvo[uredi | uredi kôd]

Pisao je kazališne komade različitih žanrova i utjecaja kao što su: komedije, tragedije, lakrdije. Također pisao je i refleksivnu liriku i drame. Sveukupno je napiasao četiri drame: Grof Paližna i Boleslav te samo dvije iz zamišljene pentologije o hrvatskim kraljevima, Tomislav i Pribina.[3]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Iz raznih novina: probrani sastavci o kazalištu, umjetnosti i književnosti, knj. I., Zagreb, 1887., knj. II., Zagreb, 1909.
  • Diletanti: lakrdija u jednom činu, Zagreb, 1887.
  • Zaboravljeni ljudi: dramatična pjesan. Spjevao Stj. pl. Miletić, Zagreb, 1891.
  • Grof Paližna: drama u pet činova, Zagreb, 1892., (češko izd. Hrabě Paližna: drama o pěti jednáních. Z charvátského jazyka přeložil a upravil Josef Záruba, Prag, 1907.)
  • Die Ästhetische Form des abschliessenden ausgleiches in den Shakespeare'schen Dramen / von Stephan von Miletich, Zagreb, 1892.
  • Boleslav: tragedija u pet činova, Zagreb, 1894.
  • Slava umjetnosti: scenski prolog u 3 slike, Zagreb, 1895.
  • Grobne pjesme. Spjevao Stjepan pl. Miletić, Zagreb, 1889.
  • Kraljev hir: komična opera u 1 činu. Napisali August Harambašić i Stjepan Miletić [glasbu skladao Ivan pl. Zajc], Zagreb, 1889. (elektronička inačica)
  • Hrvatski kraljevi (924. – 1102.). Pentologija, Zagreb, 1901.
  • Hrvatsko glumište: (1894-1899): dramaturški zapisci, I-II, Zagreb, 1904. (elektronička inačica)
  • Stjepan Miletić, Preporod hrvatske književnosti - Opis Bukovčevog zastora u hrv. zemalj. kazalištu, Zagreb, 1904.

Posmrtno[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatsko glumište/ Stjepan Miletić, (priredio Nikola Batušić), Zagreb, 1978.
  • Stjepan Miletić, Preporod hrvatske književnosti - Opis Bukovčevog zastora u hrv. zemalj. kazalištu, (pretisak izdanja iz 1904.), Zagreb, 1990.
  • Marijan Derenčin: Ladanjska opozicija, Stjepan Miletić: Izabrana djela, Julije Rorauer: Izabrana djela, (izabrana djela u sklopu biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti, priredili Nikola Batušić i Nedjeljko Fabrio), Zagreb, 2010.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Enver Ljubović: Plemićka obitelji Miletić i njihovi grbovi, preuzeto 14. siječnja 2012.
  2. HNK: Povijest: O kazalištuInačica izvorne stranice arhivirana 23. prosinca 2016., preuzeto 30. siječnja 2017.
  3. a b c Dubravko Jelčić: Povijest hrvatske književnosti, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2004., 2. izd., ISBN 953-6308-56-8, str. 312.
  4. Proleksis enciklopedija: Miletić, Stjepan[neaktivna poveznica], preuzeto 14. siječnja 2012.
  5. a b Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925, Odbor za izdavanje knjige "Zaslužni i znameniti Hrvati 925-1925.", ur. Emilij Laszowski, Zagreb, 1925., str. 191.
  6. Grad Zagreb: Idemo u kazalište, preuzeto 14. siječnja 2012.
  7. Filmski programi: Miletić Oktavijan, preuzeto 14. siječnja 2012
  8. Tportal.hr: Digitalno restauriran prvi hrvatski zvučni film - 'Lisinski', preuzeto 14. siječnja 2012.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta