Prijeđi na sadržaj

Stjepan Radić (pijanist)

Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o pijanistu i glazbenom pedagogu. Za druge osobe istoga imena i prezimena pogledajte Stjepan Radić (razdvojba).
Stjepan Radić
Stjepan Radić (pijanist)
Stjepan Radić
Rođenje 9. studenoga 1928.
Smrt 22. ožujka 2010.
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje pijanist i političar
Portal o životopisima

Stjepan Radić (Zagreb, 9. studenoga 1928. – Zagreb, 22. ožujka 2010.), bio je hrvatski pijanist i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, političar i počasni predsjednik Hrvatske seljačke stranke.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Stjepan Radić rodio se u Zagrebu 1928. godine, tri mjeseca nakon smrti njegovog djeda, hrvatskog političara Stjepana Radića, preminulog od posljedica ranjavanja u atentatu u beogradskoj Narodnoj skupštini. Sin je Vladimira i Marije Radić (rođ. Devčić).[1]

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je anglistiku i filozofiju a paralelno i studij glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.[2] Godine 1955. završio je studij glasovira kod Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a zatim se 1958. i 1959. godine usavršavao kod Carla Zecchija na Akademiji Santa Cecilia u Rimu gdje je stekao naslov magistra. Od 1956. do 1961. godine komorni je pratilac na RTV Zagreb, od 1961. godine do umirovljenja profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Svirao je u zemlji i inozemstvu te je dobitnik brojnih domaćih i stranih nagrada i priznanja.

Nositelj je visokih nacionalnih priznanja, među kojima je istaknuta Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, jedan je od istinski velikih glazbenika hrvatske suvremene kulture.[3]

Umro je u Zagrebu, 22. ožujka 2010. godine a pokopan je 25. ožujka 2010. godine na zagrebačkom groblju Mirogoju.[4]

Politička djelatnost

[uredi | uredi kôd]

Zbog svoga političkog angažmana 1945. godine pretučen je te je izbačen sa svih dužnosti ondašnje Jugoslavije a nakon emigracije izručen je i osuđen na godinu dana zatvora.[4] Osuđen je 30. kolovoza 1946. godine a kazna mu je, nakon molbe odvjetnika Ive Politea, pretvorena u uvjetnu.[1]

U politiku po drugi put ulazi, nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj, 1991. godine, učlanjenjem u Hrvatsku seljačku stranku gdje je bio zamjenik predsjednika i počasni predsjednik. Za vrijeme svoga političkog djelovanja bio je HSS-ov zastupnik u trećem sazivu Hrvatskog sabora, a jedno vrijeme bio je i njegov potpredsjednik (1995. – 2000.).[5][6]

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Branka Boban, Sudski progoni prvaka Hrvatske seljačke stranke (1945.-1948.), str. 252., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 8. kolovoza 2014.), preuzeto 16. siječnja 2017.
  2. Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, fusnota 482, str. 480.
  3. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske: Ministar Biškupić uputio brzojav sućuti obitelji Radić, 26. ožujka 2010., preuzeto 18. prosinca 2012.
  4. a b metro-portal.hr: Umro pijanist i bivši potpredsjednik Sabora Stjepan Radić, 23. ožujka 2010., preuzeto 18. prosinca 2012.
  5. I. Kri.: U Zagrebu umro unuk narodnog tribuna Stjepana Radića, 23. ožujka 2010.
  6. Potpredsjednici Sabora u 3. sazivu. Hrvatski sabor. Pristupljeno 2. svibnja 2025.
  7. DHGU: dobitnici nagrade Milka TrninaArhivirana inačica izvorne stranice od 18. siječnja 2010. (Wayback Machine), 26. ožujka 2010., preuzeto 18. prosinca 2012.
  8. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske: Dobitnici "Nagrade Vladimir Nazor" od 1959. do 2005., preuzeto 18. prosinca 2012.
  9. metro-portal.hr: Nagrada Stjepanu Radiću, 17. veljače 2008., preuzeto 18. prosinca 2012.
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (https://min-kulture.gov.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]