Stjepan Steiner (liječnik)

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Stjepan Steiner (Gornja Stubica, 1915.), hrvatski liječnik. Suprug Zore Goldschmidt-Steiner, hrvatske kirurgice, osnivačice sanitetske službu X. korpusa.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Donjoj Stubici 1915. godine u obitelji kotarskog veterinara i HSS-ovskih simpatizera. Otac je bio vrlo omiljen u svom kraju. Kad su ga vlasti odlučile smijeniti s dužnosti, seljaci su organizirali prosvjede u njegovu obranu i vlasti su popustile. U Velikoj Gorici Stjepan je pohađao osnovnu školu, a na Sušaku prva tri razreda gimnazije. S obitelji je odselio u Zagreb kad je imao 14 godina. Studirao je medicinu na zagrebačkom Medicinskom fakultetu koju je diplomirao 1939. godine. Bio je kao i mnogi drugi Židovi odveden u prihvatni centar na Zavrtnici. Zaslugom kolega hrvatskih liječnika spašen je od odvođenja u logore. Vlastima NDH prikazani su kao nužno osoblje koje će ići u Bosnu suzbijati epidemiju endemskog sifilisa.[1] Hrvatski liječnici nisu se javljali za odlazak u te krajeve niti uz obećavane velike povlastice. Prigoda za spašavanje barem dijela Židova ukazala se kad ih se moglo pokazati vlastima da su potrebni. Stoga su njemačke i ustaške vlasti (vjerojatno uz osobno poglavnikovo znanje) poštedjele deportacije (mnogi iz Zavrtnice završili su u logorima) najmanje 81 židovskog liječnika (Samuel Deutsch, Stjepan Steiner i dr.) iz Zagreba. Poslani su jeseni 1941. godine u najzabačenije bosanske krajeve radi suzbijanja epidemije. Židovski izvori navode da su se hrvatski liječnici Ante Vuletić (koji je osmislio akciju u sporazumu s prijateljem liječnikom Miroslavom Schlesingerom), Mile Budak, ministar Ivan Petrić, Stanko Sielski, Ivan Raguž i Berislav Borčić angažirali radi pomoći svojim židovskim kolegama. u u formiranju židovske liječničke ekipe. Predstavili su državnom vrhu NDH da su ti Židovi potrebni za suzbijanje te opake bolesti.[2] Za boravka na terenu u Podhumu iznad pruge Sarajevo - Mostar uspio je sa suprugom prići partizanima 1942. godine. S Prvom proleterskom brigadom i Vrhovnim štabom sudjelovao u bitkama na Neretvi, Sutjesci i desantu na Drvar. 1943. je godine postao osobni liječnik Josipa Broza Tita. Od tad je i član KPJ. Ratni raspored mu je bio prateći bataljun koji je štitio Tita, pripadnike Vrhovnog štaba i članove AVNOJ-a. Ratni je put Steinera razdvojio od supruge. Obišao je s Titom sva ratišta. Poslije je s njime odletio u Bari. Odandje su se vratili vratili u oslobođeni Beograd. U Beogradu je bio živio do 1947. kad je odlučio otići kući u Zagreb. Te 1947. godine, vratio se je u Zagreb. Premda je bio uz Tita, oca to nije spasilo od izbacivanja iz stana u "osloboditeljskoj" vlasti. Steinerova oca, kojeg je od deportacije i logora spasilo prijateljstvo s Mačkom koji ga je dvaput izvukao iz logora, nije spasilo oslobođenje. Nakon partizanskog ulaska u Zagreb, prošao je kao i drugi Židovi čija se imovina svidila nekom od "osloboditeljskih" zapovjednika. Steinerova je oca izbacio iz stana na ulicu i uselio se unutra. Stari Steiner imao je sreću što je dobio zamjenski stan (u Preradovićevoj) i što nije bio izgubio glavu uz oksimoronske optužbe (pojedine Židove nove su vlasti optužile za suradnju s ustaškim režimom i smaknule još tijekom žalbenog roka na te besmislene optužnice[3]). Dr Steiner našao je oca u tom zamjenskom stanu. Nastavio je specijalizirati internu medicinu s kolegama iz Interne klinike. Boravili su na Rebru. Do mirovine radio u Vojnoj bolnici u Zagrebu na Šalati gdje je bio šef. Uveo je nove metode i doveo stručnjake. Uvidjevši skučenost postojećeg prostora, založio se da se presele na drugu lokaciju. To se i učinilo i u Dubravi je s kolegama osnovao suvremenu bolnicu. Godine 1976. umirovljen je u činu general-majora saniteta.[1]

Stjepan Steiner je u razgovoru s Esther Gitman posvjedočio kako su u onim teškim ratnim vremenima živjela dva velika Hrvata: nadbiskup Alojzije Stepinac koji je spasio više od 400 osoba, a drugi je dr Ante Vuletić, koji je poslije proglašen Pravednikom među narodima.[4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Robert Bajruši: Stjepan Steiner - Titov ratni liječnik i svjedok najvećih partizanskih bitki, Nacional br. 485, 31. ožujka 2005. Pristupljeno 20. kolovoza 2016.
  2. Josip Pečarić: Dr Stanko Sielski - Pravednik među narodima, Hrvatsko žrtvoslovno društvo, 22. travnja 2015. Pristupljeno 20. kolovoza 2016.
  3. Jutarnji list Intervju: Ivan Turudić za Jutarnji: 'Objavio bih registar suradnika Udbe'. Razgovor vodila Jelena Lovrić, 15. kolovoza 2016.
    Nedavno smo poništili presudu protiv jednog zagrebačkog Židova koji je jedva spasio glavu u vrijeme ustaškog režima, ali je nekom partizanu zapeo za oko njegov stan pa je čovjek ni kriv, ni dužan osuđen na smrt zbog suradnje s NDH. Njegova je supruga pokušavala doći do Tita i spasiti mu život, ali nije uspjela, strijeljan je tijekom žalbenog roka. Naravno, u njegov su stan ušli osloboditelji, a zahtjev za reviziju podnijela je nakon 70 godina nasljednica iz Kanade, osoba poodmakle životne dobi."
  4. »Svojim djelima pokazao je hrabrost i pronicavost«, Razgovor s Esther Gitman, židovskom povjesničarkom iz New Yorka. Razgovarao Tomislav Vuković. Glas Koncila, 12. listopada 2008. Pristupljeno 20. kolovoza 2016.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]