Stjepan Tomaš Kotromanić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg "Stjepan Tomaš" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Stjepan Tomaš (razdvojba).
Stjepan Tomaš
Stjepan tomas.jpg
Stjepan Tomaš, kralj Bosne
Kralj Bosne
Vladavina 1443.1461.
Prethodnik Stjepan Tvrtko II.
Nasljednik Stjepan Tomašević
Supruge Vojača
Katarina Kosača-Kotromanić
Djeca
Stjepan Tomašević
Žigmund Tomašević
Katarina Tomašević
Dinastija Kotromanići
Otac Stjepan Ostoja
Rođen oko 1412.
Preminuo 10. srpnja 1461.
Pokop Bobovačka kapela
Vjera krstjanin, a od 1445. katolik

Stjepan Tomaš Kotromanić, poznat i kao Stefan Tomaš Ostojić (? – Orihovac, 10. srpnja 1461.), bio je kralj i ban Bosne (1444. – 1461.) te član dinastije Kotromanića.

Životopis[uredi VE | uredi]

Stjepan Tomaš je nezakoniti sin kralja i bana Stjepana Ostoje, a na prijestolje dolazi 1443. godine, nakon smrti kralja i bana Tvrtka II. (1421. – 1443.). U povelji od 3. rujna 1444. god. zove se Stipan Tomaš, božjom milošću kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Homsci zemlji, Dalmaciji, Hervatom, Donjim krajem, Zapadnim stranam k tomu.

U mladosti je bio krstjanin, kao i dio lokalnog plemstva, dok je kasnije – navodno na nagovor hvarskog biskupa Tome – prihvatio katoličku vjeru. S dozvolom pape Eugena IV. (1431. – 1447.) od 29. svibnja 1445. godine, razveo se od svoje prve žene Vojače, koja nije bila plemenitoga roda i nije bila po volji ostalim plemićima. Iste godine papinom ispravom dobio je legalizaciju rođenja, što mu je bilo prijeko potrebno zbog sukoba s vojvodom Stjepanom Vukčićem, koji mu je osporavao pravo na prijestolje i podržavao njegova brata Radivoja, inače osmanskog kandidata.

Godine 1446. izmirio se s vojvodom Kosačom i oženio njegovu kći, Katarinu, koja je u to vrijeme imala 22 godine. Vjenčanje je obavljeno po katoličkom obredu na dan Uzašašća 26. svibnja 1446. godine u Milodražu kod Fojnice. Ovim brakom kralj i ban Stjepan Tomaš dobio je svog vjernog pratioca, a u svom puncu Stjepanu Vukčiću Kosači moćnog saveznika u ratu protiv Osmanlija. Za vjerski odgoj kraljice brinuli su se franjevci. Sam papa Eugen IV. poslije vjenčanja iste godine dao je dozvolu da sama po svojoj želji izabere dva kapelana među bosanskim franjevcima. Katarina, zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem, po Bosni je gradila crkve: crkvu Presvetog Trojstva u Vrlima, crkvu Sv. Katarine u Jajcu, crkvu Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine. U braku s kraljem i banom Stjepanom Tomašom, kraljica Katarina je rodila troje djece: Žigmunda, kćer Katarinu i još jednog po imenu nepoznatog sina, dok je kralj i ban s bivšom suprugom Vojačom imao i starijeg sina Stjepana Tomaševića.

Već 1447. opet je u sukobu sa Stjepanom Vukčićem koji je 1448. uzeo titulu hercega od svetog Save, čime je želio naglasiti svoju nezavisnost od bosanskog kralja i bana.

Tomaš se 1449. godine, pred osmanskim nadiranjem u Bosnu, veže uz hrvatsko-ugarskog kralja i pristaje na odlučniji progon Crkve bosanske.[1] Stjepan Tomaš umire početkom srpnja 1461. godine pod nerazjašnjenim okolnostima (navodno je ubijen 10. srpnja 1461. kod Orahovice, na izvoru rijeke Une u sukobu s hrvatskim banom Pavlom Špirančićem[2], a zatim pokopan u Jajcu). Nakon njegove smrti, na bosansko prijestolje dolazi Stjepan Tomašević (1461. – 1463.), Tomašev sin iz prvog braka s Vojačom, koji naslijeđuje teško stanje u zemlji i već u prvom mjesecu svoje vladavine priznaje Katarinu kraljicom i majkom i ona i dalje sa svojom djecom živi na kraljevskom dvoru u Kraljevoj Sutjesci te na Bobovcu.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. XVIII, str. 318.
  2. Povijest Hrvata, srednji vijek, str. 383.

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]