Stjepan Vladimir Letinić

Izvor: Wikipedija

Stjepan Vladimir Letinić (Savar, Dugi otok, 19. rujna 1935.23. travnja 2018.), hrvatski agronom, književnik (pjesnik) i novinar.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se u Savru na Dugom otoku 19. rujna 1935. g.

Od 1944. do 1946. godine bio je sudionikom zbjega u El Shattu. Nakon toga s roditeljima seli u Vinkovce. Završio je studij agronomije u Osijeku. Kao člana Matice hrvatske i sudionika Hrvatskoga proljeća progonio ga je jugokomunistički režim, što je potrajalo sve do 90-ih godina prošloga stoljeća. Godine 1991. postaje dragovoljcem Domovinskoga rata. Nekoliko puta ranjen.

.[1]

Djela[uredi | uredi kôd]

Objavio je zbirke poezije:[1]

  • Mirte i maestrali (1967.)
  • Zaljubljeni vidici (1968.)
  • Čempresi u rodnom selu (1968.)
  • Naga snoviđenja (1969.)
  • Gravitacije (1974.)
  • Peludi (1975.)
  • Rastrožbe (1982.)
  • Bojovnički psalmi (1995.)

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Dobio je 1997. Plaketu sv. Kvirina za inicijativu pokretanja Kvirinovih poetskih susretâ. Zastupljen u antologiji hrvatske ratne lirike U ovom strašnom času.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c (): Preminuo Stjepan Vladimir Letinić, Društvo hrvatskih književnika. 23. travnja 2018. Pristupljeno 28. travnja 2018.