Prijeđi na sadržaj

Strukturna izomerija

Izvor: Wikipedija

U kemiji, strukturni izomer (ili konstitucionalni izomer u IUPAC nomenklaturi[1]) spoja je drugi spoj čija molekula ima isti broj atoma svakog elementa, ali s različitim slijedom vezivanja atoma odnosno različitom konektivnošću.[2][3] Ranije se za isti koncept koristio izraz metamer.[4]

Na primjer, butanol H3C−(CH2)3−OH, metil-propil-eter H3C−(CH2)2−O−CH3 i dietil-eter (H3CCH2)2O imaju istu molekulsku formulu C4H10O, ali su tri različita strukturna izomera.

Koncept se također primjenjuje na poliatomske ione s istim ukupnim nabojem. Klasičan primjer je cijanatni ion (O=C=N−) i fulminatni ion (C≡N+−O−). Također je proširen na ionske spojeve, tako da se (na primjer) amonijev cijanat [NH4]+[O=C=N] i urea (H2N)2C=O smatraju strukturnim izomerima, [4] kao i metilamonijev format [H3CNH3]+[HCO2] i amonijev acetat [NH4]+[H3CCO2].

Strukturna izomerija je najradikalniji tip izomerije. Suprotstavlja se stereoizomeriji, u kojoj su atomi i shema vezivanja isti, ali je samo relativni prostorni raspored atoma drugačiji.[5][6] Primjeri potonjih su enantiomeri, čije su molekule zrcalne slike jedna druge, te cis- i trans- inačice but-2-ena.

Među strukturnim izomerima, može se razlikovati nekoliko klasa uključujući skeletne izomere, položajne izomere (ili regioizomere), funkcionalne izomere, tautomere[7] i strukturne izotopomere.[8]

Skeletni izomeri

[uredi | uredi kôd]
Skeletni izomeri pentana: n-pentan, izopentan te neopentan

Skeletni izomer spoja je strukturni izomer koji se od njega razlikuje po atomima i vezama za koje se smatra da čine "kostur" molekule. Za organske spojeve, kao što su alkani, to obično znači ugljikove atome i veze između njih.

Na primjer, postoje tri skeletna izomera pentana: n-pentan (često nazivan jednostavno "pentan"), izopentan (2-metilbutan) i neopentan (2,2-dimetilpropan).[9]

Ako je kostur aciklički, kao u gornjem primjeru, može se koristiti termin lančana izomerija.

Položajni izomeri (regioizomeri)

[uredi | uredi kôd]

Položajni izomeri (također regioizomeri) su strukturni izomeri za koje se može smatrati da se razlikuju samo po položaju funkcijske skupine, supstituenta ili neke druge značajke na istoj "roditeljskoj" strukturi.[10]

Na primjer, zamjena jednog od 12 atoma vodika –H hidroksilnom skupinom –OH na matičnoj molekuli n-pentana može dati bilo koji od tri različita položajna izomera:

Drugi primjer regioizomera su α-linolenska i γ-linolenska kiselina, obje oktadekatrienske kiseline, od kojih svaka ima tri dvostruke veze, ali na različitim položajima duž lanca.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. "Constitutional isomerism". IUPAC Gold Book. IUPAC. 2014. doi:10.1351/goldbook.C01285. Retrieved 19 July 2018.
  2. Frederick A. Bettelheim, William H. Brown, Mary K. Campbell, Shawn O. Farrell (2009): Introduction to Organic and Biochemistry. 752 pages. ISBN 9780495391166
  3. Peter P. Mumba (2018): Useful Principles in Chemistry for Agriculture and Nursing Students, 2nd Edition. 281 pages. ISBN 9781618965288
  4. a b William F. Bynum, E. Janet Browne, Roy Porter (2014): Dictionary of the History of Science. page 218. ISBN 9781400853410
  5. Jim Clark (2000). "Structural isomerism" in Chemguide, n.l.
  6. Poppe, Laszlo; Nagy, Jozsef; Hornyanszky, Gabor; Boros, Zoltan; Mihaly, Nogradi (2016). Stereochemistry and Stereoselective Synthesis: An Introduction. Weinheim, Germany: Wiley-VCH. pp. 26–27. ISBN 978-3-527-33901-3.
  7. D. Brynn Hibbert, A.M. James (1987): Macmillan Dictionary of Chemistry. page 263. ISBN 9781349188178
  8. "Isotopomer". IUPAC Compendium of Chemical Terminology (3rd ed.). 2006. doi:10.1351/goldbook.I03352
  9. Zdenek Slanina (1986): Contemporary Theory of Chemical Isomerism. 254 pages. ISBN 9789027717078
  10. H. Stephen Stoker (2015): General, Organic, and Biological Chemistry, 7th edition. 1232 pages. ISBN 9781305686182