Sudski proces Roe protiv Wade

Izvor: Wikipedija

Sudski proces Roe protiv Wadea je sudski proces iz 1973. godine pred američkim Vrhovnim sudom, nakon kojeg je u SAD-u legaliziran pobačaj na zahtjev iz bilo kojeg razloga do vremena trudnoće kada fetus može preživjeti bez majke (obično do 7. mjeseca). Nakon 7. mjeseca pobačaj se dozvoljava, ako je ugrožen život majke. Ovaj sudski proces jedan je od najraspravljanijih u povijesti američkog Vrhovnog suda. I danas se vodi debata o njemu, a Vrhovni sud je koincidentno pred 50. obljetnicu presude na traženje više saveznih država zakazao njeno pretresanje.

Norma L. McCorvey (pseudonim "Jane Roe") ostala je trudna 1969. godine. Prijatelji su je savjetovali da izjavi da je silovana, jer bi u tom slučaju mogla pobaciti. To je otpalo, jer nije bilo policijskog očevida. Obratila se odvjetnicama Sarah Weddington i Lindi Coffee,[1] koje su malo prije toga diplomirale pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Texasu (University of Texas Law School). Zahtijevale su, da sud dopusti Normi McCorvey da pobaci, te je podignuta tužba protiv dallaskog okružnog tužitelja Henryja Wadea na osnovu tvrdnje da je teksaški zakon o pobačaju protuustavan. Naime, kao i u drugim američkim saveznim državama pobačaj je zbog smrtonosnih infekcija u Teksasu bio zakonski zabranjen, 1854. ga donijevši u jednom od najkonzervativnijih oblika među federalnim državama. Kako je nakon teksaške presude o neustavnosti zakona tužitelj najavio da će ga primjenjivati i dalje, slučaj je žurno došao do američkog Vrhovnog suda, koji je u reprezentativnom slučaju dozvolio Normi McCorvey da pobaci donijevši odluku 22. siječnja 1973. zajedno sa sudskim procesom Doe protiv Boltona. Suci su glasovali 7:2.[2]

Tri su godine prošle od početka slučaja do pravomoćne presude i ukidanja zabrane pobačaja, pa Norma McCorvey ipak nije imala priliku pobaciti, nego je rodila živo dijete koje je dano na usvajanje, ali je zakon ostao na snazi do današnjih dana. 1995. McCorvey je izjavila da u vrijeme sudskog procesa nije bila dovoljno informirana o pojedinostima postupka od strane odvjetnika i da nije bila upućena što stvarno pobačaj jest, te da ne bi sudjelovala u tome, da je znala punu istinu.[3] U to vrijeme se pridružila protupobačajnim kampanjama propovjednika Flipa Benhama pa Franka Pavonea, tijekom javnih nastupa prikupljajući sredstva za njihove inicijative a na koncu osnovavši i vlastitu vjersku sljedbu. Od vremena prve Reaganove nominacije za sastav Vrhovnog suda SAD je u više navrata mijenjala izjave da bi 1987. na novinarsko pitanje odgovorila kako je ta njena trudnoća bila "neplanirani rezultat slučajne veze".[4]

Protivnici prava na izbor pobačaja kontinuirano traže ukidanje ove sudske presude. Na godišnjicu 22. siječnja svake godine ispred zgrade Vrhovnog suda u Washingtonu održavaju miroljubivi hod na kojem se o 40. obljetnici presude okupilo pola milijuna ljudi.[5]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. " McCorvey, Norma and Meisler, Andy. I Am Roe: My Life, Roe V. Wade, and Freedom of Choice (Harpercollins, May, 1994) (Copyright © 2009 Farlex, Inc. Retrieved (2009-08-20).
  2. FindLaw's United States Supreme Court case and opinions. Findlaw (engleski). Pristupljeno 28. travnja 2022.
  3. Cliff Zarsky: Roe of court-legalized abortion seeks reversal- and justice demande reversal, Celebrate Life, March-April 2004, Stafford, VA, USA
  4. Sarah Weddington: A Question of Choice. New York: The Feminist Press, 2013., str. 271-273.
  5. Over 500 000 at March for Life Catholic News World, 27. siječnja 2013. (pristupljeno 20. svibnja 2018.)