Drugi rat u Gorskom Karabahu (2020.)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sukobi u Gorskom Karabahu 2020.
Dio Sukoba u Gorskom Karabahu
2020 Nagorno-Karabakh war.svg

██ Teritorij koji je zauzeo Azerbajdžan 2020.

██ Teritorij vraćen Azerbajdžanu prema sporazumu o primirju 2020.

██ Teritorij pod kontrolom Gorskog Karabaha i Armenije

██ Lačinski koridor i manastir Dadivank, patroliraju Ruski mirotvorci

Vrijeme 27. rujna 2020. – 10. studenog 2020.
Lokacija Gorski Karabah
Ishod Pobjeda Azerbajdžana[1]


  • Primirje potpisano 10 studenog 2020.
  • Azerbajdžan zadržava kontrolu nad područjima zauzetim tijekom ratniih operacija. Armeniji omogućen pristup do Gorskog Karabaha kroz Lačinski koridor.
  • Azerbajdžan osigurao direktnu teritorijalnu poveznicu sa svojom eksklavom Nahičevan kroz koridor preko Armenije.
  • Raspoređivanje ruskih mirovnih snaga u regiji
  • Demonstracije u Armeniji
Sukobljeni
Flag of Azerbaijan.svg Azerbajdžan
Opskrbljavači oružja:
Flag of Artsakh.svg Gorski Karabah
Flag of Armenia.svg Armenija
Opskrbljavači oružja:
Vođe
Flag of Azerbaijan.svg Ilham Alijev
(predsjednik Azerbajdžana, vrhovni vojni zapovjednik)
Flag of Azerbaijan.svg Zakir Hasanov
(ministar obrane Azerbajdžana)
Flag of Azerbaijan.svg Najmeddin Sadikov
(načelnik glavnog stožera Oružanih snaga Republike Azerbajdžan)
Flag of Armenia.svg Nikol Pašinjan
(premijer Armenije, vrhovni vojni zapovjednik)
Flag of Armenia.svg David Tonojan
(ministar obrane Armenije)
Flag of Artsakh.svg Arajik Aratjunjan
(predsjednik Gorskog Karabaha, vrhovni vojni zapovjednik)
Flag of Artsakh.svg Džalal Aratjunjan
(ministar obrane Gorskog Karabaha)
Vojne snage
Flag of Syria 2011, observed.svg 500 boraca[7] (prema SORH-u, Azerbajdžan negira tu tvrdnju) Nepoznato
Posljedice
Prema Azerbajdžanu:
  • Nepoznato (službeno)[8]
  • 11 ubijenih (Khazar Research Center)[8]
  • 1 oštećen helikopter[9]

Prema Armeniji:[10]

  • 400+ žrtava[11]
  • 80 srušena helikoptera
  • 82 uništena druga vozila
  • 11 zarobljenih BVP-a/oklopnih vozila[12]
  • 50+ srušenih dronova
Prema Armeniji:[10]
  • 84 poginula vojnika
  • 120+ ozlijeđenih vojnika

Prema Azerbajdžanu:

  • 560+ poginulih ili ranjenih vojnika[13]
  • 33 uništenih tenkova/BVP-a
  • 1 uništeni višecijevni bacač raketa
  • 18 srušenih dronova
  • 8 uništenih komada artiljerije
  • 3 uništena skladišta municije
  • 15 uništenih protuzračnih sustava[14][15]
10 poginulih azerbajdžanskih i 4 armenska civila[16][10] 33 ozlijeđenih azerbajdžanskih[17] i 30+ armenskih civila[10]

Sukobi u Gorskom Karabahu 2020. bili su oružani sukobi između azerbajdžanskih i armenskih vojnih snaga u Gorskom Karabahu. Sukobi su započeli tijekom jutra 27. rujna 2020. godine duž linije kontakta Gorskog Karabaha. Obje strane izvijestile su o postojanju vojnih i civilnih žrtava.[18] Kao odgovor na sukobe, Armenija i Gorski Karabah uveli su ratno stanje i potpunu mobilizaciju,[19][20] dok je Azerbajdžan uveo ratno stanje i policijski sat,[21] s Vilajetom Ejvazovom kao zapovjednikom.[22] Dana 28. rujna u Azerbajdžanu je proglašena djelomična mobilizacija.[23]

Korijeni sukoba[uredi | uredi kôd]

Sukobi Armenije i Azerbajdžana oko regije Gorski Karabah sežu skoro sto godina unazad kada su sovjetske vlasti odlučile da se Gorskokarabaška autonomna oblast priključi tadašnjoj Azerbajdžanskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici. Međutim, kako se bližio raspad Sovjetskog Saveza, ponovno se postavilo pitanje statusa Gorskog Karabaha.

Tijekom prosinca 1991. godine, na održanom referendumu u Gorskom Karabahu, Armenci su se odlučili za stvaranje nezavisne države. Ubrzo su započeli oružani sukobi između Azerbajdžana i zajedničkih snaga Gorskog Karabaha i Armenije. Primirje je postignuto 12. svibnja 1994. godine; Gorski Karabah de jure je ostao dio Azerbajdžana, ali de facto kontrolu nad teritorijem ima nepriznata država Gorski Karabah.

Zbivanja iz 2020. godine[uredi | uredi kôd]

Usprkos primirju zabilježeni su brojni oružani incidenti između armenskih i azerbajdžanskih snaga među kojima su najžešći sukobi bili 2016. godine i u srpnju 2020. godine.

Od srpnja 2020. počele su pogranične čarke na granici Armenije i Azerbajdžana što je kao posljedicu imalo pro-ratne demonstracije u Azerbajdžanu. Propagandnu podršku Azerbajdžanu tada je pružila i Turska.

Turska također garantira postojanje azerbajdžanske eksklave Nakhchivan.[24] Azerbajdžan i Tursku vežu zajedničke povijesne i kulturne veze te često jedni drugima tepaju kako su: "jedna nacija - dvije države".[25] Na drugoj strani granice, Armenci gledaju na tursku podršku Azerbajdžanu kao na "nastavak armenskog genocida".[26]

Rat[uredi | uredi kôd]

Rat je počeo ujutro 27. rujna, ofenzivom azerskih oklopnih snaga kojima je pružalo potporu topništvo i naoružani dronovi. Armenski branitelji su pomoću topništva i navođenih protuoklopnih sustava uspjeli nanjeti izvijesne gubitke nadirućem azerskom oklopništvu, ali su u konačnici bili odbačeni sa svojih početnih položaja na jugoistoku i sjeveru Gorskog Karabaha. Azerbajdžan se pak uspješno koristio naoružanim dronovima za uništavanje armenskih PZO sustava kratkog dometa kojih su uništili trinaestak. U prva tri dana borbenih djelovanja, Azerbajdžan je uspio staviti pod kontrolu dijelove teritorija na jugu Gorskog Karabaha, da bi zatim njihova ofenziva posustala. Idućih nekoliko dana obje su strane izmjenjivale vatru sa statičnih položaja, da bi u protunapadu kojeg su poduzele armenske snage na sjeveru, Armenci su opet uspjeli povratiti dio teritorija. Najozbiljniji protunapad Armenci su poduzeli su četvrtog dana, no isti je završio taktičkim neuspjehom kad su im topništvo i oklop postali izloženi djelovanju neprijateljskih naoružanih dronova i dronova samoubojica.[27]

Istaknutim oružjem tijekom Rata u Gorskom Karabahu, pokazale su se naoružane bespilotne letjelice turske prozvodnje Bayraktar TB2, čija je korist osim u borbenim djelovanjima bila vidljiva i na polju propagandnog rata.[28]

Šestoga dana počela je razmjena topničke i raketne vatre kojom je gađana suparnička infrastruktura. U jutro sedmoga dana Azerbajdžan je krenuo u nova napadna djelovanja, čiji su nositelji bili Prvi, Drugi i Treći korpus Vojske Azerbajdžana na sjeveru samoprozvanog Arcaha, u čemu su polučili određeni uspjeh, ali je napad uskoro zaustavljen.[27]

U nastavku se većina borbi odvijala na jugu koji je gledajući konfiguraciju terena relativno ravan i manje naseljen u usporedbi sa sjeverom gdje dominira planinski teren. Azeri su zatim krenuli u nova napadna djelovanja usmjerena ka gradovima Džebaril i Fizuli u kojima su uspjeli probiti nekoliko slojeva armenskih obrambenih linija koje su činile zonu razdvajanja prema njima. Na koncu je i to napredovanje zaustavljeno.[27]

Dana 10. listopada, Rusija je uspjela isposlovati primirje između dviju zaraćenih strana, ali je ono brzo propalo i nekoliko dana kasnije, azerbajdžanska je strana izvještavala o novim ostvarenim uspjesima na južnoj bojišnici.[29] Drugi pokušaj primirja iz 17. listopada je također brzo propao.[30] Dne 19 listopada azerbajdžanski izvori tvrdili su da je zauzet grad Fizuli, dok su grad Džebaril navodno zauzeli još 10. listopada. Do 22. listopada Azerbajdžan je objavio da je granica s Iranom u potpunosti pod njihovom kontrolom.[31]

Napadna djelovanja oružanih sila Azerbajdžana na južnoj bojišnici zatim su se usmjerena prema sjeverozapadu gdje se nalazi Lačinski koridor, koji čini jedinstvenu komunikaciju i žilu kucavicu iz Armenije prema Gorskom Karabahu. Uslijed daljnjeg napredovanja Azera, ova je važna komunikacija došla unutar dometa azerbajdžanskog topništva. Armenska je strana potom objavila da je njihov protunapad zaustavio napredovanje azerbajdžanskih snaga i to na 25 kilometara od Lačinskog koridora. Do 26. listopada dijelovi armenskih snaga, koji su se povukli u planine, krenuli su s malenim gerilskim prepadima na izloženo pješaštvo i oklop Vojske Azerbajdžana.[32]

Dana 29. listopada iz tzv. Republike Arcah su objavili da su azerbajdžanske snage stigle na 5 kilometra od grada Šuše - drugog po veličini grada u Gorskom Karabahu.[33] Dana 8. studenog snage Azerbajdžana uspostavile su kontrolu nad gradom Šušom.[34] Time su ujedno došle na petnaestak kilometra od Stepankerta, glavnog grada samoprozvane Republike Arcah.[35]

Primirje[uredi | uredi kôd]

Situacija u Gorskom Karabahu nakon potpisanog primirja 10. studenog 2020. Na jugu je zelenom linijom označena trasa novog koridora koji bi trebao povezati eksklavu Nahičevan s maticom Azerbajdžanom. [36]

Nakon pada Šuše 9. studenog azerski predsjednik Ilham Alijev i armenski premijer Nikol Pašinjan uz posredstvo predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina potpisali su mirovni sporazum čime su stale borbe na svim bojišnicama s početkom od 10. studenog 2020. u ponoć.[37] Sa potpisanim se također usuglasio i predsjednik Republike Arcah - Araik Arutunjan.[38]

Epilog[uredi | uredi kôd]

Ubrzo nakon potpisivanja primirja u Armeniji su izbile nasilne demonstracije usmjerene protiv premijera Nikola Pašinijana kojeg su prosvjednici proglasili izdajnikom.[39] Prosvjednici su također provalili u zgradu parlamenta gdje su izbatinali predsjednika parlamenta Ararata Mirzojana.[40] Dana 12. studenog glasnogovornik armenskog ministarstva obrane podnio je ostavku.[41]

U suprotnosti sa situacijom u Armeniji, vijesti o potpisanom primirju u Azerbajdžanu izazvale su slavlja na ulicama, gdje su gomile mahale azerbajdžanskim zastavama.[42] Na dodirna područja između dviju zaraćenih strana, raspoređene su ruske mirovne snage.[43]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

1  Prema Sirijskom opservatoriju za ljudska prava,[44][45] borcima SNA-e[46][47] i vođama,[48] novinarima[49] i Armeniji.[50] Azerbajdžan[51] i drugi vođe SNA-e odbili su tu tvrdnju.[48]

2  Prema Armeniji, [52][53] tu tvrdnju odbili su Azerbajdžan[54] i Turska.[55]

3  Prema Azerbajdžanu[56][57] i Sirijskom opservatoriju za ljudska prava.[58]

4  Prema Turskoj.[59]

5  Navodna izvješća,[60][61][62] te tvrdnje odbio je Iran.[63][64]

6  Sirijski opservatorij za ljudska prava izvijestio je da je poginulo 28 boraca te da je 62 ozlijeđeno ili nestalo,[65] dok su neidentificirani vođa SNA-e & Jesr Press izvjestili da je 30 boraca poginulo.[66][67] The Guardian je također potvrdio da su 6 sirijskih boraca poginulo.[68]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Azerbaijan Celebrates 'Victory,' Armenia In Crisis After Nagorno-Karabakh Deal. Radio Free Erope. 14. studenoga 2020.
  2. Ravid, Barak. 30. rujna 2020. Azerbaijan using Israeli "kamikaze drones" in Nagorno-Karabakh clashes. Axios. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. rujna 2020.
  3. Azerbaijani official says military using Israeli-made drones in war with Armenia. i24 News. 30. rujna 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. rujna 2020.
  4. 4,0 4,1 The Armenia-Azerbaijan Fighting Could Spiral Into A Larger Regional Conflict Ian Bremmer, Time, October 1, 2020
  5. 5,0 5,1 Nagorno-Karabakh: Russia urges Turkey to back ceasefire effort Al Jazeera, September 29, 2020
  6. 6,0 6,1 Turkey backs Azerbaijan in war with Armenia as Russia stands by Amberin Zaman, Al Monitor, September 30, 2020
  7. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor SOHR1
  8. 8,0 8,1 Outbreak of fighting in Karabakh, updated. News and reports. Video/photo
  9. Tərtərdə zədələnən döyüş helikopteri peşəkarlıqla öz ərazimizə endirilib. report.az (azerbajdžanski). Report Information Agency. 27. rujna 2020. Pristupljeno 29. rujna 2020.
  10. 10,0 10,1 10,2 10,3 9-year old child, elderly mother of fallen war veteran among 4 civilian casualties in Artsakh. armenpress.am (engleski). Armenpress. 29. rujna 2020. Pristupljeno 29. rujna 2020.
  11. Azerbaijan has suffered over 400 manpower losses. armenpress.am (engleski). Armenpress. 28. rujna 2020. Pristupljeno 28. rujna 2020.
  12. Azeri-Armenian Clashes: Nagorno-Karabakh Army Seizes 11 Azerbaijani Armoured Vehicles. 28. rujna 2020.
  13. Müdafiə Nazirliyi cəbhədəki son vəziyyəti açıqlayıb. report.az (azerbajdžanski). Report Information Agency. 28. rujna 2020. Pristupljeno 28. rujna 2020.
  14. Müdafiə Nazirliyi Ermənistanın itkilərini açıqladı (azerbajdžanski). 28. rujna 2020. Pristupljeno 28. rujna 2020.
  15. MN: Düşmənin 3 silah-sursat anbarı, onlarla texnikası məhv edilib, 550-dən artıq canlı qüvvə itkisi var (azerbajdžanski). 28. rujna 2020. Pristupljeno 28. rujna 2020.
  16. Armenian shelling kills ten civilians — Azerbaijan’s president
  17. Two more civilians killed in Armenian attack. azernews.az. Azernews. 29. rujna 2020. Pristupljeno 29. rujna 2020.
  18. Fighting erupts between Armenia, Azerbaijan over disputed region. Al Jazeera. 27. rujna 2020. Pristupljeno 27. rujna 2020.
  19. Armenia and Azerbaijan erupt into fighting over disputed Nagorno-Karabakh. BBC News (engleski). 27. rujna 2020. Pristupljeno 27. rujna 2020.
  20. Nagorno-Karabakh announces martial law and total mobilization. Reuters. 27. rujna 2020. Pristupljeno 27. rujna 2020.
  21. Azerbaijan's parliament approves martial law, curfews – president's aide. Reuters. 27. rujna 2020. Pristupljeno 27. rujna 2020.
  22. Azerbaijan's parliament approves martial law, curfews – president's aide. Reuters. 27. rujna 2020. Pristupljeno 27. rujna 2020.
  23. Partial mobilization announced in Azerbaijan. Azeri Press Agency. 28. rujna 2020. Pristupljeno 28. rujna 2020.
  24. Azerbaijan Building Up Forces in Nakhchivan | Eurasianet (engleski). Pristupljeno 15. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  25. AP Explains: What lies behind Turkish support for Azerbaijan. 2. listopada 2020. Pristupljeno 15. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  26. Reuters Staff. 7. listopada 2020. Armenia says Turkey seeks to continue genocide in Nagorno-Karabakh. Reuters (engleski). Pristupljeno 15. studenoga 2020.
  27. 27,0 27,1 27,2 The Second Nagorno-Karabakh War, Two Weeks In (engleski). 14. listopada 2020. Pristupljeno 15. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  28. Važno je imati borbene dronove: Počela je nova utrka u naoružanju. Ovako na startu stvari stoje. Jutarnji list. 31. siječnja 2020. Pristupljeno 1. veljače 2020. |first= nedostaje |last= (pomoć)
  29. Azerbaijan Makes Strategic Advances Along Karabakh's Northern, Southern Flanks (engleski). Pristupljeno 15. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  30. Война в Карабахе. Хроника событий: 26 октября - 10 ноября - Новости на русском языке (ruski). Pristupljeno 15. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  31. Azerbaijan claims 'full control' of border with Iran (engleski). Pristupljeno 15. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  32. Richard Giragosian. 26. listopada 2020. Azerbaijan's next move will make or break Karabakh war (engleski). Pristupljeno 15. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  33. Война в Карабахе. Хроника событий: 26 октября - 10 ноября - Новости на русском языке (ruski). Pristupljeno 15. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  34. Subscribe to read | Financial Times. Pristupljeno 15. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć); Referenca upotrebljava generalan naslov (pomoć)
  35. Nvard Hovhannisyan, Nailia Bagirova. 10. studenoga 2020. Armenia, Azerbaijan, Russia say sign deal to end Nagorno-Karabakh conflict. Reuters (engleski). Pristupljeno 15. studenoga 2020.
  36. Facing Military Debacle, Armenia Accepts a Deal in Nagorno-Karabakh War. New York Times (engleski). Pristupljeno 1. veljače 2020. |first= nedostaje |last= (pomoć)
  37. Nagorno-Karabakh: Russia deploys peacekeeping troops to region. BBC News (engleski). 10. studenoga 2020. Pristupljeno 15. studenoga 2020.
  38. Президент непризнанной НКР дал согласие закончить войну (ruski). 20201110T0143. Pristupljeno 2020-11-15 journal zahtijeva |journal= (pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  39. Andrew E. Kramer. 10. studenoga 2020. Facing Military Debacle, Armenia Accepts a Deal in Nagorno-Karabakh War. The New York Times (engleski). 0362-4331. Pristupljeno 15. studenoga 2020.
  40. Протестующие в Ереване избили спикера парламента Армении (ruski). 20201110T0317. Pristupljeno 2020-11-15 journal zahtijeva |journal= (pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  41. www mrsadiq info | Sadiq Məmmədov, www mrsadiq info | Sadiq Məmmədov. Official representative of Armenia's Defense Ministry resigns (engleski). Pristupljeno 15. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  42. Armenia, Azerbaijan and Russia sign Nagorno-Karabakh peace deal. BBC News (engleski). 10. studenoga 2020. Pristupljeno 15. studenoga 2020.
  43. Nagorno-Karabakh: Russia deploys peacekeeping troops to region (engleski). BBC. Pristupljeno 1. veljače 2020.
  44. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor bbc-karabakh
  45. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor auto3
  46. Turkey deploying Syrian fighters to help ally Azerbaijan, two fighters say. Reuters
  47. Armenia-Azerbaijan conflict: Azerbaijan president vows to fight on. 30. rujna 2020. – preko www.bbc.com
  48. 48,0 48,1 Carley, Patricia. 29. rujna 2020. Turkey recruiting Syrians to guard troops and facilities in Azerbaijan. Middle East Eye
  49. Turkey deploys Syrian fighters to Azerbaijan – Greek City Times. Ahval
  50. Staff, Reuters. 27. rujna 2020. Armenia says it is checking report of Syrian fighters in Azerbaijan – preko www.reuters.com
  51. Azerbaijan denies Turkey sent it fighters from Syria. 28. rujna 2020.
  52. Armenian Foreign Ministry: Turkish Military Experts are Fighting Alongside Azerbaijan. Hetq. 28. rujna 2020. Pristupljeno 28. rujna 2020.. The Turkish military experts are fighting side by side with Azerbaijan, who are using Turkish weapons, including UAVs and warplanes.
  53. While there is no confirmation of the many Armenian allegations of material support from Turkey, the vigorous rhetorical support from Azerbaijan's ally has been undeniable. eurasianet. 28. rujna 2020. Pristupljeno 28. rujna 2020.
  54. Hikmet Hajiyev: "Reports that an Armenian Su-25 was shot down by an F-16 are nonsense". APA.az. 29. rujna 2020. Pristupljeno 29. rujna 2020.
  55. İletişim Başkanı Fahrettin Altun: Türkiye Ermeni uçağını vurmadı (turski). 29. rujna 2020.
  56. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor Syrianmercs
  57. Azerbaijan: Armenian-Syrian mercenaries helping Armenia
  58. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor SyrianArmenian
  59. Armenia transports hundreds of PKK militants to fight Azerbaijan. middleeastmonitor.com (engleski). Middle East Monitor. 30. rujna 2020. Pristupljeno 30. rujna 2020.
  60. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor bneIranArmeniaarmsshipment
  61. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor AzerbaijanclaimsIRARMarmstrade1
  62. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor AzerbaijanclaimsIRARMarmstrade2
  63. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor Irandeniesarmstrade1
  64. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor Irandeniesarmstrade2
  65. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor SOHR01
  66. Carley, Patricia. 29. rujna 2020. Turkey recruiting Syrians to guard troops and facilities in Azerbaijan. Middle East Eye. “These situations are dangerous and this is not our battle, the Shia have been our number one enemy supporting the Syrian regime for 10 years,” he said, adding that they will not just be used as guards and 30 Syrians have already been killed in fighting on the front.
  67. Press jesr: Number of killed Syrian mercenaries in Nagorno Karabakh grows to 30
  68. Nagorno-Karabakh: at least three Syrian fighters killed

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Drugi rat u Gorskom Karabahu (2020.)