Prijeđi na sadržaj

Sunčev medvjed

Izvor: Wikipedija
Sunčev medvjed
Status zaštite

Status zaštite: Osjetljivi
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Mammalia
Red:Carnivora
Porodica:Ursidae
Rod:Helarctos
Horsfield 1825.
Vrsta:H. malayanus
Dvojno ime
Helarctos malayanus
(Raffles, 1825.)
Rasprostranjenost

Rasprostranjenost sunčeva medvjeda
(smeđa – sada, crna - prije, tamno-siva - prisutnost nije potvrđena)
Sinonimi
Ursus malayanus Raffles, 1821.

Helarctos euryspilus Horsfield, 1825.

Helarctos anmamiticus Heude, 1901.
Baze podataka

Sunčev medvjed (lat. Helarctos malayanus) je vrsta zvijeri iz porodice medvjeda koji živi u tropskim kišnim šumama jugoistočne Azije.

Izgled

[uredi | uredi kôd]
Sunčev medvjed

Za razliku od drugih članova svoje porodice, sunčev medvjed ima kratko i glatko krzno, koje je tamnosmeđe ili potpuno crne boje. Na prsima se nalazi žuto-narančasta mrlja u obliku polumjeseca. Područja oko očiju i njuške također su žuto-narančasta. Ima srpaste kandže. Šape su velike i imaju gole tabane, što mu pomaže u penjanju. Uši su male i okrugle, a njuška je crna. Rep je dug 3-7 centimetara.[1] Unatoč tome što je malih dimenzija, sunčev medvjed ima vrlo dug jezik (20-25 centimetara), koji mu služi za uzimanje meda iz košnica.[2]

Sunčev medvjed dug je 120-150 centimetara, a to ga čini najmanjim članom porodice medvjeda.[3] Mužjaci su 10-45% veći od ženki.[1] Težina varira između 30 i 70 kilograma,[4] dok je visina ramena 60-78 centimetara.[5]

Ishrana

[uredi | uredi kôd]

Ishranu sunčeva medvjeda uglavnom čine beskralježnjaci i plodovi biljaka. Ipak, on je svežder, pa mu je izbor hrane raznovrstan. Jede male kralježnjake, kao što su gušteri, ptice i jaja kornjača. Hrani se također i mladim vrhovima palmi, gnijezdima pčela, bobicama, korijenjem, itd. Ustvari, ovaj medvjed voli jesti preko 100 vrsta kukaca i preko 50 biljnih vrsta.[6] Moćnim kandžama razbija orašaste plodove. Njih koristi i za traženje hrane u drvećima, npr. med, ličinke i termiti. Ima slabo razvijen vid, te hranu otkriva osjetilom njuha.

Način života i razmnožavanje

[uredi | uredi kôd]

Ne hibernira, pa može dobivati potomke tijekom cijele godine. Spolno zrel postaje s 3-4 godine i u zatočeništvu može doživjeti 30 godina. Ženka okoti jednog ili dva mala medvjeda godišnje. Gestacija traje 96 dana. Mladi medvjed nakon rođenja je težak 300-400 grama, slijepi je i nema krzna. Majka o njemu brine oko godinu i pol. Nakon 1-3 mjeseca može trčati i tragati za hranom u blizini majke.

Noćna je životinja. Danju vrijeme provodi odmarajući na drvećima oko 2-9 metara iznad zemlje. Upravo zato što previše vremena provodi na njima, može uzrokovati ozbiljnu štetu. Poznat je po uništavanju stabala kokosa i kakaovca.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Sunčev medvjed
Logotip Wikivrsta
Logotip Wikivrsta
Wikivrste imaju podatke o taksonu Helarctos malayanus


Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Brown, Gary. 1996. Great Bear Almanac. str. 340. ISBN 1-55821-474-7
  2. http://arktofile.net/pages/bear_sun.html
  3. http://animals.nationalgeographic.com/animals/mammals/sun-bear/
  4. Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 11. kolovoza 2007. Pristupljeno 14. lipnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  5. http://animaldiversity.ummz.umich.edu/site/accounts/information/Helarctos_malayanus.html
  6. Frediksson Gabriella, 2001; "Beruang madu." "Sahabat Alam, LORIES. Jan 2001:3–6."