Sunčev medvjed
| Sunčev medvjed | |
|---|---|
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Carnivora |
| Porodica: | Ursidae |
| Rod: | Helarctos Horsfield 1825. |
| Vrsta: | H. malayanus |
| Dvojno ime | |
| Helarctos malayanus (Raffles, 1825.) | |
| Raspon | |
 Rasprostranjenost sunčeva medvjeda (smeđa – sada, crna - prije, tamno-siva - prisutnost nije potvrđena) | |
| Sinonimi | |
| Ursus malayanus Raffles, 1821.
Helarctos euryspilus Horsfield, 1825. | |
Sunčev medvjed (lat. Helarctos malayanus) je vrsta zvijeri iz porodice medvjeda koji živi u tropskim kišnim šumama jugoistočne Azije.
Izgled[uredi | uredi kôd]
Za razliku od drugih članova svoje porodice, sunčev medvjed ima kratko i glatko krzno, koje je tamnosmeđe ili potpuno crne boje. Na prsima se nalazi žuto-narančasta mrlja u obliku polumjeseca. Područja oko očiju i njuške također su žuto-narančasta. Ima srpaste kandže. Šape su velike i imaju gole tabane, što mu pomaže u penjanju. Uši su male i okrugle, a njuška je crna. Rep je dug 3-7 centimetara.[1] Unatoč tome što je malih dimenzija, sunčev medvjed ima vrlo dug jezik (20-25 centimetara), koji mu služi za uzimanje meda iz košnica.[2]
Sunčev medvjed dug je 120-150 centimetara, a to ga čini najmanjim članom porodice medvjeda.[3] Mužjaci su 10-45% veći od ženki.[1] Težina varira između 30 i 70 kilograma,[4] dok je visina ramena 60-78 centimetara.[5]
Ishrana[uredi | uredi kôd]
Ishranu sunčeva medvjeda uglavnom čine beskralježnjaci i plodovi biljaka. Ipak, on je svežder, pa mu je izbor hrane raznovrstan. Jede male kralježnjake, kao što su gušteri, ptice i jaja kornjača. Hrani se također i mladim vrhovima palmi, gnijezdima pčela, bobicama, korijenjem, itd. Ustvari, ovaj medvjed voli jesti preko 100 vrsta kukaca i preko 50 biljnih vrsta.[6] Moćnim kandžama razbija orašaste plodove. Njih koristi i za traženje hrane u drvećima, npr. med, ličinke i termiti. Ima slabo razvijen vid, te hranu otkriva osjetilom njuha.
Način života i razmnožavanje[uredi | uredi kôd]
Ne hibernira, pa može dobivati potomke tijekom cijele godine. Spolno zrel postaje s 3-4 godine i u zatočeništvu može doživjeti 30 godina. Ženka okoti jednog ili dva mala medvjeda godišnje. Gestacija traje 96 dana. Mladi medvjed nakon rođenja je težak 300-400 grama, slijepi je i nema krzna. Majka o njemu brine oko godinu i pol. Nakon 1-3 mjeseca može trčati i tragati za hranom u blizini majke.
Noćna je životinja. Danju vrijeme provodi odmarajući na drvećima oko 2-9 metara iznad zemlje. Upravo zato što previše vremena provodi na njima, može uzrokovati ozbiljnu štetu. Poznat je po uništavanju stabala kokosa i kakaovca.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- ARKive – Slike i videozapisi Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. svibnja 2006. (Wayback Machine)
- sunbears.wildlifedirect.org Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. veljače 2014. (Wayback Machine)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Brown, Gary. 1996. Great Bear Almanac. str. 340. ISBN 1-55821-474-7
- ↑ http://arktofile.net/pages/bear_sun.html
- ↑ http://animals.nationalgeographic.com/animals/mammals/sun-bear/
- ↑ Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 11. kolovoza 2007. Pristupljeno 14. lipnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ http://animaldiversity.ummz.umich.edu/site/accounts/information/Helarctos_malayanus.html
- ↑ Frediksson Gabriella, 2001; "Beruang madu." "Sahabat Alam, LORIES. Jan 2001:3–6."