Sunizam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dio serije članaka vezanih uz

Islam

Islam

Povijest Islama

Vjerovanja i običaji

Jedinstvo Boga
Ispovijedanje vjere
MolitvaPost
DobročinstvoHodočašće

Važne ličnosti

Muhamed
Abu BakrOmar
Osman ibn AffanAlija ibn Abu Talib
Kuća Muhamedova
Muhamedovi drugovi
Islamski proroci

Tekstovi & zakoni

KuranHadis
PravoTeologija
Životopisi Muhameda
Šerijat

Grane islama

SunitiŠijitiHaridžitiIbadi

Društveni aspekti

ŠkoleTeologija
FilozofijaNauka
UmjetnostArhitekturaGradovi
KalendarPraznici
Ženeu Kuranu
VođePolitika
IslamizamLiberalizamSufizam

Vidi također

Islamski rječnikHidžraIslamski kalendar

Karta rasprostranjenosti islama po svijetu (u zemljama gdje muslimana ima više od 10 %). Zeleno: sunitske zemlje, Ljubičasto: šijitske zemlje, Crno: Ibaditi (Oman)

Sunizam (od arapske riječi: سنة, Sunnah što znači riječi i djela[1]; sunitstvo) je najveći ogranak islama, oni čine najmanje 85% od 1,5 milijarde svih muslimana na svijetu. [2]Sunite se također naziva i Ahl as-Sunnet wa'l-Jamā'ah ( arapski: أهل السنة والجماعة što znači "ljudi Muhamedanske tradicije i zajednice") ili skraćeno samo Ahl as-Sunnet. Suniti su ogranak otodoksnih muslimana koji sebe drže za jedine pravovjerne muslimane.

Škole šerijatskog prava (mezheba)[uredi VE | uredi]

Islamsko pravo je znano kao Šerijat, ono se temelji na Kur'anu i Sunnetu. Mezheba (Madh'hab) se prevodi kao "put", različite mezhebe odražavaju različita mišljenja o nekim pravima i obvezama Šerijata, tako na primjer jedna mezheba vidi nešto kao obvezu, dok druga ne. Postoje četiri šerijatske škole mezheba:

Hanefijska škola[uredi VE | uredi]

Osnivač ove škole bio je Abu Hanifah (702 .-† 767.), koji je rođen u Kufi, Irak.[3] Slijedbenici ove škole su muslimani: Bangladeša, Pakistana, Indije, Afganistana, velikog dijela Srednje Azije, južne Rusije, Kavkaza, te Balkana, Turske te dijela Iraka. Ova škola ima slijedbenike i u muslimanima Velike Britanije i Njemačke.

Malikijska škola[uredi VE | uredi]

Utemeljitelj ove škole bio je Malik ibn Anas (-† 795.) on je razvio svoje ideje u Medini, gdje je bio jedan od posljednjih preživjelih drugova Muhameda, i njegove uže porodice. Njegov nauk je zabilježen u knjizi Muwatta koja je zakon za većinu muslimana Afrike, osim onih u Donjem Egiptu, Zanzibaru i Južnoj Africi. Malikijska škola je popularna i kod muslimana Francuske. Malik ibn Anas bio je osobni učitelj Hanafija i Idrisa ash-Shafi`ija.

Ša'fijska škola[uredi VE | uredi]

Prvi čovjek ove škole bio je Muhammad ibn Idris ash-Shafi`i (-† 820.) učenik Malika ibn Anasa. On je djelovao Iraku te potom u Egiptu. Do učenja ove škole drže muslimani; Indonezije, Donjeg Egipta, Malezije, Bruneja, Singapura, Somalije, Jordana, Libanona, Sirije, Kerale u Indiji , Šri Lanke, Maldiva , Palestine, Jemena i Kurdistana. Al-Shafi'i je posebno naglašavao Muhamedov Sunnet (sve ono što je radio, govorio ili šutnjom odobrio) to je po njemu bio hadis (ono što je Muhamed rekao) i izvor Šerijata.

Hambelijska škola[uredi VE | uredi]

Rodonačelnik ove škole bio je Ahmad bin Hanbali († 855.), koji je rođen je u Bagdadu. On je vrlo detaljno prostudirao nauk al-Shafi'ija. Unatoč zabranama i progonima, on je čvrsto ostao u stavu da sveta knjiga Kur'an nije stvorena. Ova škola ima najviše slijedbenika po Arapskom poluotoku.

Teologija četiri škola[uredi VE | uredi]

Sljedbenici svih četiri škola slijede isti osnovni sustav vjerovanja, ali se razlikuju jedni od drugih u praktičnom izvođenjenju vjerskih rituala, te u pravničkim interpretacijama "božanskih principa" (šerijat) odnosno u interpretaciji Kur'ana i Hadisa (riječi). Sunitski muslimani drže da su oba dva izvora jednakovrijedna.

Postoje i druge sunitske šerijatske škole. Međutim, one imaju vrlo malo slijedbenika i relativno su nepoznate u odnosu na popularnost četiri glavne škole, također, mnogi od ovih škola su izumrle jer nisu imale dovoljno sljedbenike da opstanu.

Povijesne sunitske države[uredi VE | uredi]

Pogledajte i ovo[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Sunna - Definitions from Dictionary.com
  2. Oxford Islamic Studies Online
  3. Hisham M. Ramadan: Understanding Islamic Law: From Classical to Contemporary, (AltaMira Press: 2006), str.26

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]