Suradnik:Imbehind/Vjerodostojni izvori

Članci na Wikipediji bi trebali biti zasnovani na vjerodostojnim objavljenim izvorima za koje smo sigurni da pokrivaju sva većinska i značajna manjinska gledišta (vidi WP:NPOV). Ako se za neku temu o kojoj želimo pisati ne mogu naći vjerodostojni izvori, Wikipedija ne bi trebala imati članak o toj temi.

Ova smjernica govori o vjerodostojnosti različitih tipova izvora. Wikipedijino pravilo o navođenju izvora je Wikipedija:Provjerljivost, koje nalaže linijsko pripisivanje ([1]) tj. umetanje citata ili referenci odmah nakon rečenice ili odlomka za bilo koji sadržaj koji je osporavan ili će vjerojatno biti osporavan, kao i za svako citiranje tuđih izjava. Pravilo provjerljivosti se striktno primjenjuje za sav sadržaj u glavnom imenskom prostoru - članke, liste i poglavlja u člancima - bez iznimke, a pogotovo u slučaju pisanja životopisa živućih osoba gdje se kaže:

"Sporan sadržaj o živim osobama (ili u nekim slučajevima o nedavno preminulim osobama) koji ne navodi izvore ili su izvori nevjerodostojni - bez obzira na to da li je sadržaj negativan, pozitivan, neutralan u odnosu na osobu, pa čak i samo sumnjiv - treba biti odmah uklonjen, bez bilo kakve odgode i rasprave."

U slučaju proturječja između ovog vodiča i naših pravila koja se tiču korištenja i pripisivanja izvora (attribution), pravila imaju prioritet i suradnici wikipedisti trebaju nastojati (pa i zahtijevati) da se dvosmislenost razriješi. Druga pravila koja se odnose na korištenje izvora su Wikipedia:Bez vlastitog istraživanja i Wikipedia:Biographies of living persons. Za pitanja oko vjerodostojnosti točno određenih izvora posjetite Wikipedia:Reliable sources/Noticeboard.

Sažetak

Članci bi trebali biti zasnovani na vjerodostojnim, neovisnim, objavljenim izvorima koji imaju dobru reputaciju što se tiče točnosti i prakse provjeravanja istinitosti sadržaja kojeg objavljuju (fact-checking). Ovo znači da na Wikipediji objavljujemo samo mišljenja pouzdanih i vjerodostojnih autora, a ne mišljenja wikipedista koji su pročitali i sami reinterpretirali sadržaj primarnog izvora. Sljedeći primjeri pokrivaju samo neke od mogućih tipova izvora i problema sa vjerodostojnošću takvih izvora, bez namjere da prikaz bude sveobuhvatan. Ispravno korištenje izvora uvijek ovisi o kontekstu, a zdrav razum i dobra procjena uređivača su nezamjenjiv dio procesa.

Definicija izvora

Riječ "izvor", kad se radi o citiranju izvora unutar Wikipedije, ima tri različita značenja:

• Cjelokupno djelo, samo po sebi (članak, knjiga)
• Autor djela (pisac, novinar)
• Izdavač djela (novinka kuća, izdavač knjiga)

Bilo koje od tri značenja može utjecati na vjerodostojnost. Vjerodostojni izvori mogu biti ili (1) objavljeni sadržaji čiji je postupak objave pouzdan ili (2) autori koji se smatraju autoritetima u odnosu na subjekt, ili oboje. Navedene osobine sadržaja moraju se moći obrazložiti drugim osobama koje vjerodostojnost dovode u pitanje.

Definicija objavljenosti

Riječ "objavljen" najčešće se povezuje sa tekstualnim sadržajem dostupnim ili u tradicionalnom tiskanom formatu ili na internetu. Međutim, zvukovni, slikovni, filmski i multimedijalni sadržaji koji su zapisani ili snimljeni pa onda emitirani, distribuirani ili arhivirani posredstvom respektabilne strane također mogu udovoljiti potrebnim kriterijima da bi ih mogli smatrati vjerodostojnim izvorima. Baš kao i u slučaju tesktualnog sadržaja, multimedija mora biti proizvedena od strane vjerodostojnog izvora i pripisana sukladno pravilima. Dodatno, kod korištenja multimedijalnih izvora, potrebno je osigurati arhiviranu kopiju multimedijskog sadržaja. Posebno je pogodno, ali nipošto obavezno, da multimedijalni sadržaj bude dostupan putem interneta.

Kontekst je bitan

Vjerodostojnost izvora ovisi i o kontekstu. Svaki izvor mora biti pažljivo odvagnut kako bi procijenili da li je vjerodostojan u kontekstu sadržaja/rečenice/izjave koju postavljamo na članak na Wikipediji te da je primjeren/prikladan izvor za taj sadržaj. Uglavnom, što je više ljudi uključeno u provjeru činjenica, analiziranje pravnih učinaka te pomno pregledavanje napisanog sadržaja, to je objavljeni sadržaj vjerodostojniji. Usputne informacije koje nisu vezane za zadanu temu sadržaja, a koje možemo naći kod izvora koje inače smatramo vjerodostojnima, ne moraju biti vjerodostojne. Wikipedisti bi trebali, kad je god to moguće, citirati izvore koji su fokusirani na temu članka. Izvori bi trebali direktno podržavati sadržaj onako kako je prezentiran u članku na Wikipediji.

Starost je bitna

Posebno u znanstvenom i akademskom djelokrugu stariji izvori mogu biti netočni zbog novih informacija koje su postale dostupne, novih teorija koje su predložene ili je naprosto došlo do promjene korištenog riječnika. Na temama kao što su politika ili moda, zakoni ili modni trendovi mogu prethodno iznesene točne zaključke pretvoriti u zastarjele i netočne. Svakako provjerite da stari izvori nisu nadomješteni novima, posebno ako je izvjesno da je u zadnjih nekoliko godina došlo do novih otkrića ili pomaka u polju o kojem pišemo. U slučaju medicine treba posebno voditi računa o tome da su noviji izvori općenito bolje prihvaćeni od starih.

Ponekad su izvori isuviše novi da bi ih koristili, kao što je slučaj sa prijelomnim vijestima (kada kasniji izvještaji obično budu točniji) ili sa primarnim izvorima koji tvrde da su pobili dugovječni konsenzus o nekoj temi ili objavli novo otkriće (u kojem slučaju je možda dobra ideja pričekati rezultate studija koje pokušavaju replicirati otkriće ili potvrditi validnost korištene metodologije).

Što se tiče povijesnih događaja, stariji izvještaji (kronološki bliže samom događaju, ali ne toliko blizu da bi bili skloni greškama koje nalazimo u prijelomnim vijestima) obično imaju najviše detalja i najmanju vjerojatnost grešaka do kojih dolazi uslijed uzastopnog kopiranja i sažimanja. Međutim, noviji sekundarni i tercijarni izvori možda su već odradili posao prikupljanja višestrukih primarnih izvora i otklanjanja proturječnosti u istima uz primjenu modernih spoznaja koje nisu bile na raspolaganju starim izvorima, sve sa ciljem da iznesena informacija bude točnija i lišena predrasuda (objektivnija). Originalnom izvoru tako nešto možda i nije bilo moguće postići u uvjetima kada su događaji koje se opisuje još bili aktivni i snažno doživljeni.

Izvori svake starosti mogu biti zahvaćeni recentizmom, pojavom na Wikipediji kad članak ima napuhan ili neuravnotežen fokus na nedavne događaje, što se mora balansirati pažljivim uređivanjem.

Neki tipovi izvora

Puno članaka na wikipediji oslanja se na sadržaje koje donosi znanost. Kada su dostupni, znanstveni radovi i članci koji su prošli proces recenzije, znanstvene monografije i udžbenici su obično najbolji i najvjerodostojniji izvori. Ipak, neki znanstveni sadržaji mogu biti zastarjeli, osporavani od strane alternativnih teorija ili pak kontroverzni unutar relevatnog polja proučavanja. Pokušajte citirati trenutni znanstveni konsenzus kad god je dostupan, što je praksa koja često nedostataje u člancima. Pouzdani, ne-akademski izvori također mogu biti korišteni u člancima o znanstvenim temama, posebno sadržaji napravljeni od strane popularnih nekontroverznih izvora visoke kvalitete. Odluka o tome koji je izvor prikladan ovisi o kontekstu. Sadržaj bi trebalo potkrijepiti linijskim pripisivanjem nakon rečenice ili odlomka svuda gdje se izvori ne slažu.

Znanstveni izvori

• Članci bi se trebali pozivati na sekundarne izvore gdje god je to moguće. Na primjer, znanstveni rad koji je recenzija postojećeg rada, članak sa recenzijom, monografija ili udžbenik koji referencira određeni znanstveni rad su često bolji izvori od primarnog izvora - originalnog znanstvenog rada. Kada se oslanjamo na primarne izvore preporučuje se izniman oprez. Wikipedisti nikad ne bi trebali samostalno interpretirati sadržaj primarnih izvora. (vidi Wikipedija:Bez vlastitog istraživanja i Wikipedija:Neutralno gledište).
• Materijali kao što su članci, knjige, monografije ili znanstveni radovi koji su već provjereni od strane znanstvene zajednice se smatraju pouzdanima u slučajevima kad je materijal već objavljen od strane respektabilnih izvora koji materijal prije objave podvrgavaju procesu recenzije od strane relevantnih stručnjaka ili ako je izdan od strane akademskog izdavača koji je na dobrom glasu.
• Diplomski radovi, disertacije ili doktorati koji su napisani u svhu dodjele akademskih titula i koji su javno dostupni mogu se koristiti, ali treba biti oprezan pošto su takvi radovi često, barem djelomično, primarni izvori. Neki od njih su prošli proces akademske recenzije koja nije uvijek ujednačena, a neki uopće nisu. Ukoliko je moguće, koristite samo one diplomske ili doktorske radove ili disertacije koji su citirani u stručnoj literaturi, nadzirane od strane priznatih stručnjaka u polju ili za koje postoje recenzije od strane neovisnih izvora. Disertacije koje su u procesu pisanja još nisu neovisno provjerene i u pravilu nisu vjerodostojan izvor. Poneki diplomski rad bude kasnije objavljen u formatu znanstvenih monografija ili recenziranih članaka i kad je god moguće treba koristiti takve materijale kao izvor umjesto originalnog rada. Magistarske disertacije i diplomski radovi se smatraju vjerodostojnima samo ako se može pokazati da su imali značajan znanstveni odjek i utjecaj.
• Svatko bi trebao moći jednostavno potvrditi da je provedena znanstvena rasprava o izvoru od strane znanstvene zajednice na način da provjeri broj citata na originalni izvor koriteći indekse i liste citata koji su javno dostupni. Radovi koji su objavljeni u znanstvenim časopisima, a koji nisu navedeni u pripadajućim bazama podataka, pogotovo u poljima koja su dobro pokrivena istima, možda su izolirani od kritike znanstvene zajednice, a da li su primjereni kao izvor ovisiti će o kontekstu.
• Pojedinačne studije koje odudaraju od uspostavljenog konsenzusa se često smatraju špekulacijama što se može i promijeniti u svjetlu daljnjeg akademskog istraživanja. Ako je takva pojedinačna studija primarni izvor, obično se ne bi trebala koristiti ako postoje sekundarni izvori koji pokrivaju isti sadržaj. Pouzdanost jedne takve pojedinačne studije ovisi o znanstvenom polju. Izbjegavajte pridavanje osobitog značaja takvoj pojedinačnoj studiji u poljima u kojima takve studije nisu česta praksa. Takve studije koje se tiču kompleksnih polja znanosti, kao što je medicina, manje su utjecajne i treba ih izbjegavati. U takvim slučajevima, kada su dostupni, treba primjenjivati sekundarne izvore poput meta analiza, udžbenika i znanstvenih recenzija kako bi prezentirali ispravan kontekst.
• Poseban oprez treba imati u slučaju stručnih časopisa koji postoje samo kako bi promovirali određene stavove (POV). Tvrdnje kako su svi članci prije objave provjereni od strane relevantnih stručnjaka ne mora biti potvrda tome da je časopis respektabilan ili da se bilo kakva provjera članaka stvarno i obavlja. Stručne časopise koje ignorira šira znanstvena zajednica ne bi trebali smatrati vjerodostojnim izvorima, osim ako u članku kojeg pišemo na Wikipediji ne obrađujemo stavove grupe koje taj časopis predstavlja ili pišemo članak o tom časopisu.
• U zadnje vrijeme, unatrag nekoliko godina, dogodila se eksplozija broja novih stručnih časopisa vrlo loše kvalitete koji samo letimično, ako i uopće, provjeravaju članke. Takvi časopisi objaviti će bilo što samo ako autor pristane platiti naknadu za objavu. Neki takvi časopisi idu tako daleko da čak i imitiraju imena poznatijih, etabliranih časopisa. Nedostatak pouzdane provjere članaka u takvim časopisima dovodi do toga da se prema člancima u takvim časopisima moramo odnositi kao prema radovima koji su objavljeni samostalno. Ako niste sigurni u kvalitetu pojedinog stručnog časopisa, provjerite da li je uredništvo smješteno u sklopu kakvog dobro poznatog sveučilišta ili druge renomirane znanstvene institucije i da li je časopis uključen u relevantne indekse i liste citata visoke kvalitete - držite se podalje od liste i indeksa citata koji izlistavaju citate iz gotovo svih stručnih časopisa jer takve liste i indeksi obićno uopće ni ne provjeravaju kvalitetu časopisa iz kojih listaju članke. Za medicinske sadržaje više uputa možete naći na Wikipedija:Vjerodostojni izvori (medicina).

Novinski izvori

Novinski izvori često uključuju sadržaje koje navode kao činjenice kao i sadržaje koji su poredstavljaju isključivo nečije mišljenje ili stav. Novinsko izvještavanje od strane dobro poznatih novinskih kuća općenito se smatra pouzdanim samo kad se iznose ili prenose činjenice (iako i novinske kuće sa najvećom reputacijom ponekad sadrže greške). Izvještavanje od strane manje poznatih novinskih kuća općenito se smatra manje pouzdanim. Većina novinskih kuća preuzima vijesti od novinskih agencija kao što su Reuters, Interfax, Agence France-Presse, United Press International ili Associated Press koje su odgovorne za točnost informacija. Takva agencija bi trebala biti citirana u članku novisnke kuće koja je vijest preuzela.

Urednički komentar, analize i kolumne, bilo da su napisane od strane urednika publikacije ili od strane gostujućih autora su vjerodostojni primarni izvori samo za izjave koje se pripisuju tim urednicima i autorima, a rijetko su vjerodostojne izjave u činjeničnom smislu. Iznošenje emotivnih priča o osobama, skupinama ljudi, tvrtkama, hrani pa čak i o kućnim ljubimcima ili divlim životinjama uglavnom nije vjerodostojno kao što je vjerodostojno prenošenje vijesti i takvi članci često nisu podvrgnuti istom rigoroznom standardu provjere činjenica i točnosti.

• Kada informaciju preuzimamo iz sadržaja koji je nečije mišljenje, identitet autora može nam pomoći u procjeni vjerodostojnosti. Mišljenja stručnjaka i priznatih eksperata su obično vjerodostojnija od onih koji to nisu, unutar zadane teme. Ako neka izjava nije napravljena iz stvarne pozicije autoriteta i stručnosti, u članku na Wikipediji takva izjava može se prikazati, ali isključivo kao mišljenje autora, a ne kao činjenica. Kod recenzije knjiga, filmova, umjetničkih djela itd. mogu se navoditi mišljenja, sažeci i znanstveni članci.
• Za znanstvene teme općenito je bolje koristiti znanstvene izvore ili ne-znanstvene izvore visoke kvalitete nego novinske članke. Objave za medije od strane organizacija ili časopisa često se koriste od strane novinskih kuća uz minimalne izmjene. Takvi članci se kao izvori ne bi trebali tretirati drugačije od originalnih objava za medije. U nekim slučajevima pojedine novine još uvijek imaju novinare specijalizirane za znanstvene teme, koje možemo citirati poimence. Što se tiče članaka iz područja biomedicine pogledajte Wikipedija:Vjerodostojni izvori (medicina).
• Izvještavanje o glasinama ima ograničenu enciklopedijsku vrijednost, iako u nekim slučajevima provjerljiva informacija o glasinama može biti prikladna za objavu (npr. u slučajevima kad su glasine same po sebi vrijedne pažnje, bez obzira jesu li istinite ili nisu). Wikipedija nije mjesto za širenje glasina i ogovaranja.
• Neke novinske kuće koristile su Wikipediju kao izvore za svoje sadržaje. Wikipedisti koji naiđu na takve primjere trebaju biti svjesni problema cirkularnog navođenja izvora.
• Svaka pojedina vijest koja se želi koristiti kao izvor mora biti zasebno ocijenjena u smislu vjerodostojnosti i točnosti.
• Višestruki izvori ne bi trebali biti navođeni kod agencijskih vijesti. Takvi izvori su obično zapravo samo jedan izvor.
• Neke novinske kuće ne objavljuju javno svoju uređivačku politiku.
• Znakovi da novinske kuće zaista obavljaju provjeru činjenica te da imaju dobru reputaciju točnosti obično su redovite objave demantija, ispravaka kao i javne objave sukoba interesa.

Komercijalni izvori

nebitno, a nisam ni upućen u ovakve članke, niti sam ih vidio na hr.wiki Suradnik:Imbehind

Pristrani izvori ili mišljenja

Od članaka na Wikipediji se traži da predstave neutralno viđenje pojma kojeg opisuju. Međutim, od vjerodostojnih izvora se ne traži da budu neutralni, nepristrani ili objektivni. Ponekad su ne-neutralni izvori najbolji mogući izvori kako bi čitatelju predstavili informaciju iz drugog gledišta o temi članka.

Uobičajeni razlozi za pristranost uključuju politička, financijska, filozofska, religijska i druga shvaćanja ili vjerovanja. Iako izvor može biti pristran, može biti vjerodostojan u specifičnom kontekstu. Kada imamo posla sa potencijalno pristranim izvorom, uređivač članka na Wikipediji mora razmotriti da li izvor zadovoljava uobičajene kriterije za vjerodostojne izvore, kao što su urednička kontrola sadržaja, dobra reputacija za provjeru činjenica i dovoljan stupanj neovisnosti od teme koju izvor obrađuje. Kod navođenja pristranih izvora često je najprikladije koristiti linijsko pripisivanje tj. navođenje izvora odmah nakon rečenice ili odlomka kao npr. "Feministica Betty Friedan je napisala...", "Prema marksističkom ekonomu Harryju Magdoffu ..." ili "Konzervativni predsjednički kandidat Barry Goldwater vjerovao je da ..."

Upitni i samo-objavljeni izvori

Upitni izvori

Upitni izvori su oni koji imaju lošu reputaciju u provjeravanju činjenica, koji nemaju nikakvu smislenu uređivačku politiku i nazdor te oni koji se očito nalaze u sukobu interesa.

Takvi izvori su (1) web portali ili stranice koji iznose stajališta koja velika većina drugih izvora smatra ekstremističkim ili (2) njihov sadržaj predstavlja reklamu, ili se (3) značajno oslanjaju na nepotvrđene glasine, ogovaranja ili osobna stajališta. Upitni izvori bi se trebali koristiti samo kao izvori za sadržaje o njima samima, kao što je slučaj ako radimo Wikipedijski članak o takvim izvorima. Takvi izvori nisu prikladni izvori za kontroverzne navode o nepovezanim temama ili trećim osobama, što uključuje i tvrdnje o (1) institucijama ili o (2) živim ili mrtvim osobama. Pravilna upotreba upitnih izvora je u praksi vrlo ograničena.

Budite oprezni sa izvorima koji samo zvuče ili izgledaju pouzdano, a u isto vrijeme nemaju dobru reputaciju oko provjere činjenica i točnosti kakvu pravila na Wikipediji zahtijevaju. Predatorski stručni časopisi otvorenog pristupa se također smatraju upitnima, zbog nedostatka sustavnog provjeravanja kvalitete objavljenih članaka od strane relevantnih stručnjaka.

Sponzorirani sadržaji

Sponzorirani sadržaj je općenito neprikladan kao izvor zato što je plaćen od strane oglašivača i zaobilazi uobičajen uređivački proces od strane novinske kuće ili izdavača. Pouzdani izdavači i novinske kuće jasno i transparentno označavaju sponzorirane članke ili ispod naslova ili objavom na vrhu stranice. Izvore kod kojih nema jasne razlike između članaka koje pišu zaposlenici i sponzoriranog sadržaja smatramo upitnima.

Materijali sa simpozija ili dodaci znanstvenim i stručnim časopisima su često (ali nipošto uvijek) neprihvatljivi izvori. Obično su sponzorirani od strane industrije tj. tvrtki koje imaju financijski interes oko ishoda istraživanja koje znanstvene publikacije donose. U takvim izdanjima može nedostajati urednička provjera, recenzije od strane stručnih suradnika, a često se objavljuju bez ikakvog stvarnog nadzora od strane matičnog izdanja. Tako postavljeni sadržaji nemaju, po određenom automatizmu, istu vjerodostojnost kao i matično izdanje budući da su često u stvarnosti samo plaćeni oglasi zamaskirani u znanstvene članke. Takvi dodaci, kao i svi ostali dodatni sadržaji na kojima nije jasno navedena uređivačka politika te nisu jasno naznačeni potencijalni sukobi interesa, ne smiju se koristiti kao izvori na Wikipediji.

Naznaka da je članak objavljen u dodatku, a ne u glavnom dijelu stručnog časopisa, često može biti prikrivena: npr. slovo "S" je dodano uz broj stranice, ili se koristi samo kratica "dod." u referencama. Međutim, ipak vodite računa o tome da sama objava sadržaja u dodatku nipošto ne predstavlja krunski dokaz da se radi o plaćenom sadržaju. U velikom broju dodataka, ako ne i u većini, nalazimo posve legitimne sadržaje, kao što je slučaj sa publikacijama u npr. Astronomy & Astrophysics Supplement Series, Nuclear Physics B: Proceedings Supplements, Supplement to the London Gazette, ili u The Times Higher Education Supplement. Također, sponzorirani sadržaj ne znači nužno uvijek i sukob interesa. Na primjer, javne zdravstvene institucije i ustanove mogu također sponzorirati sadržaje o dodacima prehrani, vitaminima i slično. S druge strane, organizacije koje imaju stvarni sukob interesa često se skrivaju ispod slojeva drugih organizacija koje im služe za prikrivanje i koje često imaju vrlo uvjerljiva imena i nazive pa bi u sumnjivim slučajevima uvijek trebalo nastojati utvrditi prave izvore financiranja sponzoriranih članaka.

Samo-objavljeni izvori

Danas bilo tko može napraviti osobnu web stranicu, objaviti knjigu ili tvrditi za sebe da je stručnjak. To su razlozi zašto samo-objavljeni izvori kao što su: knjige, patenti, cirkularna pisma, osobne internetske stranice, osobni i grupni blogovi (koje razlikujemo od newsblogova), farme sadržaja, objave na internetskim forumima ili na društvenim mrežama - u velikom broju slučajeva uopće nisu prihvatljivi kao izvori. Samo-objavljeni stručni izvori mogu se smatrati vjerodostojnima samo ako su objavljeni od strane priznatog stručnjaka na temu sadržaja kojeg se donosi u članku i to stručnjaka čiji su radovi u relevantnom polju već prije bili objavljivani od strane vjerodostojnih, neovisnih izdavača. Svejedno, budite oprezni kad koristite takve izvore: ako je informacija koju želimo koristiti prikladna za uključivanje u wiki članak, sam autor ili netko drugi ju je vjerojatno već objavio u neovisnom vjerodostojnom izvoru. Nikad ne koristite samo-objavljene izvore kao što su sadržaji izneseni od treće strane ako je tema sadržaja kojeg radimo neka živa osoba, čak i ako je autor ekspert, dobro poznat profesionalni istraživač ili pisac.

Sadržaj kreiran od strane korisnika

Materijal sa internetskih stranica i platformi čiji je sadržaj većinom generiran od strane samih korisnika se općenito smatra neprihvatljivim. Internetske stranice takvog tipa uključuju osobne internetske stranice, osobne i grupne blogove (osim blogova novina i magazina), farme sadržaja, internetske forume, servise za smještaj video materijala i fotografija, većinu wikija i druge internetske stranice kolaborativnog tipa.

Primjeri neprihvatljivih internetskih stranica čiji je sadržaj kreiran doprinosima od strane korisnika su Wikipedia, Twitter, Facebook, Tumblr, Instagram, Reddit, IMDb, Ancestry.com, Find a Grave i druge slične stranice.

Iako agregatori recenzija mogu biti vjerodostojni izvori (kao npr. Rotten Tomatoes), ocjene sadržaja temeljene na recenzijama običnih korisnika to nisu.

Posebno napominjemo da Wiki poveznica nije vjerodostojan izvor.

Samo-objavljeni izvori ili upitni izvori kao izvori o njima samima

Samo-objavljeni i upitni izvori mogu se koristiti kao izvori informacija o samim izvorima, obično ako je članak kojeg pišemo ili o njima ili njihovim aktivnostima, bez zahtjeva da je takav izvor već objavljen ili da predstavlja rad priznatog stručnjaka u polju koje obrađuje, sve dok:

1. sadržaj prekomjerno ne promovira prstrano gledište izvora niti iznosi izvanredne tvrdnje;
2. ne uključuje tvrdnje o trećim stranama;
3. ne uključuje tvrdnje o događajima nevezanim za izvor;
4. nema osnovane sumnje u autentičnost izvora;
5. članak kojeg pišemo nije zasnovan većinom na sličnim izvorima.

Ova pravila su također primjenjiva na materijale objavljene od strane izvora na društvenim mrežama kao što su Twitter, Tumblr, LinkedIn, Reddit i Facebook.