Suradnik:Jakeyyy1/Kozala

Mjesni odbor Grada Rijeke Kozala
Osnovni podatci
Površina	60,68 ha
Stanovništvo (2001.)	4287
Vijeće Mjesnog odbora
Predsjednik	Kristian Starčić (Nezavisni)
Broj članova	5
Sjedište	Volčićev trg 2, Rijeka

Crkva Sv. Romualda i Svih Svetih

Kozala je jedan od 34 mjesna odbora Grada Rijeke. Njeno ime se spominje od 15 stoljeća, a kroz povijest je često bila administrativna jedinica što je tradicionalno i funkcionalno rezultiralo oformljivanjem Kozale u mjesni odbor. Kozala je multikulturalan kvart. Od mađarskih vila, preko Fiumana do raznih Slavena i Hrvata na Kozali su dom pronašli brojni narodi kroz bogatu riječku povijest. Odlikuje se izrazito eklektičnom gradnjom pa se na njenom prostoru mogu pronaći gotovo svi arhitektonski stilovi zadnjih 200 godina - od historicističkih palača, secesijskih vila, moderne, talijanskog racionalizma do jugoslavenskog brutalizma te konačno modernih građevina.

Kozala graniči sa samim centrom grada Rijeke te je kozalski mikrocentar na pješačkoj udaljenosti od otprilike 10ak minuta od Korza. Kao kvart zadovoljava većinu potreba rezidenata koji na Kozali mogu pronaći veće i manje dućane, lijepe kafiće i pub, restorane, osnovnu školu, parkove te šetnice. Kozala važi za jedan od zelenijih kvartova Rijeke te predstavlja ugodno mjesto za život. Zbog svog nagnutog položaja na brdu, što omogućava nesmetan pogled na more većini kuća i zgrada te bujnog zelenila, prepoznata je i kao premium lokacija za nekretnine. Međutim, zajedno s ostalim kvartovima uz sami centar grada Kozala prednjači u nedostatku parkirnih mjesta. To bi se trebalo promijeniti izgradnjom nove garaže za koju se u trenutku pisanja ovog članka (Lipanj 2025) izrađuje idejno rješenje.

Zemljopis

Kozala graniči na sjeveru s mjesnim odborom Brašćine - Pulac, na istoku s mjesnim odborom Školjić, na jugu s mjesnim odborom Brajda - Dolac, a na zapadu s mjesnim odborima Belveder i Škurinjska Draga. Sa svojih 60,68 ha dvanaesti je po veličini kvart u Rijeci.

Kozala leži na brijegu Goljak iznad centra Rijeke što joj omogućuje svojevrstan amfiteatralan položaj u odnosu na more. Blago se spušta prema centru grada i moru, a na istoku naglo završava na kanjonu Rječine i stubama "Kalvarija" koje počinju preko puta katedrale Svetog Vida, prate nekadašnji rimski zid Limes "Claustra Alpium Iuliarum" i završavaju na vrhu Kozale brdu Goljak u ulici Ante Kovačića.

Kozala je poznata po svojoj meteorološkoj mjernoj postaji koja često registrira dnevne rekorde po količini padalina ne samo u Rijeci i Hrvatskoj već i u cijelom svijetu. Zadnji takav primjer je od 15.04.2025 kada je mjerna postaja Kozala registrirala do 17:00 UTC 251.9 mm kiše. Sličan primjer se dogodio 29 rujna 2022 godine kada je sa 287,5 mm padalina po četvornom metru Rijeka opet bila najkišovitiji grad na svijetu (Mjerna postaja Kozala). Rijeka sa svojim godišnjim prosjekom od 1500 litara kiše je poznata kao najkišovitiji od većih gradova u Hrvatskoj, a mjerna postaja Kozala to najvećim dijelom statistički bilježi.

Stanovništvo

Kao i ostatak grada Rijeke i Kozala bilježi pad broja stanovnika kroz desetljeća. Prema popisu iz 2001 godine Kozala je imala 6170 stanovnika. Prema popisu iz 2011 je imala 5284 stanovika čime je zabilježila pad od 886 stanovnika u 10 godina. Prema zadnjem službenom popisu iz 2021 godine Kozala ima 4287 stanovnika odnosno 997 stanovnika manje u odnosu na 2011 godinu. Dakle, u 20 godina od 2001 do 2021 Kozala je izgubila 30,52% svog stanovništva, nažalost, srednji prosjek u usporedbi s ostalim kvartovima Rijeke.

U prethodnim razdobljima, poglavito u razdoblju od druge polovice 19 na 20 stoljeće Kozala kao zasebna podopćina bilježi značajan porast stanovništva što je vezano za sveopću industrijalizaciju i povoljne gospodarske prilike koje su vladale u Rijeci pod mađarskom krunom u sklopu Austro - Ugarske. Podopćina Kozala tako 1869 bilježi 1630 stanovnika, 1880 ima 2247 stanovnika, 1890 godine 3846 stanovnika, 1900 godine bilježi blagi pad na 3630 stanovnika, ali već 1910 godine stanovništvo se gotovo udvostručuje na 6225 stanovnika.

Vijeće mjesnog odbora Kozala

Vijeće mjesnog odbora ima pet članova s predsjednikom Kristianom Starčićem (Nezavisni). Mandat trenutnog saziva je od 2023 - 2027. Trenutni saziv je aktivan na području infrastrukturnih i komunalnih projekata te društvenih događanja. U ovom sazivu je dovršena izgradnja funkcionalnog Volčićevog trga kao mjesta okupljanja i druženja, osigurani su riskantni pješački prijelazi, postavljene autobusne nadstrešnice, aleja ekologije, a u planu je izgradnja garaže na prostoru kvarta, proširenje parkirališta, dodavanje sprava u park za pse, dodatno oplemenjivanje spravama dječjih parkova itd.

Vijeće redovito organizira događanja različitih tipova. Već tradicionalna događanja su:

• Advent na Kozali gdje se građani pozivaju kititi kozalsko božićno drvce, darivanje učenika OŠ Kozala, priredba, koncert
• Sportski dani "Sportiraj u kvartu" kada se građani svih dobnih skupina pozivaju sudjelovati u raznim sportovima
• Dani mjesnog odbora Kozala kada se održavaju predavanja, nastupi folklornih društava, koncerti, izložbe, organizirana edukativna vođenja kvarta itd.
• Maškarana zabava - Organizirana proslava za najmlađe u dvorani MO Kozala s karnevalskom grupom "Siti i pijani"
• Dan planete Zemlje - Pozivaju se građani sudjelovati u akciji čišćenja kvarta te se organiziraju edukativne radionice za najmlađe
• Helloween - Proslava za najmlađe u velikoj dvorani zgrade MO

Dopunska periodična događanja

• Kozalacon - Večer društvenih i digitalnih igara kada se svaka prostorija pretvara u posebnu gaming platformu za razne igre
• Zelena tržnica
• Noći knjiga
• Predavanja
• Koncerti i ostale manifestacije

Sastav Vijeća MO Kozala:

• Kristian Starčić, predsjednik VMO Kozala, Kandidacijska lista grupe birača
• Zvonimir Brozić, zamjenik predsjednika VMO Kozala, Socijaldemokratska partija Hrvatske – SDP, do 30. kolovoza 2024.
• Filip Jakovac, zamjenik predsjednika VMO, Kandidacijska lista grupe birača, od 30. kolovoza 2024.
• Nasrin Štrljić, članica VMO, Primorsko goranski savez – PGS, do 1. srpnja 2024.
• Natalija Žanetić Car, članica VMO, Primorsko goranski savez – PGS, od 30. kolovoza 2024.
• Krešimir Modrić, član VMO, Hrvatska demokratska zajednica – HDZ, do 30. siječnja 2024.
• Ljiljana Franjić, članica VMO, Hrvatska demokratska zajednica – HDZ od 19. veljače 2024.

Povijest

Kronologija

128. pr.n.e. Započela je izgradnja rimskog limesa

166. Ponovno se učvršćuje rimski limes

1526/27 Sagrađena je kapela Sv. Katarina.

1540 Pulski biskup Giovanni (Ivan) Vergerio donio je odluku kojom je kanonik Bartolomeo Grohovacz (Bartol Grohovac) zakoniti rektor crkve Sv. Katarina.

1676 Članovi bratovštine Agonije odlučili su na brijegu Goljak podignuti tri križa i izgraditi sedam kapela Križnog puta.

1678 Kamen temeljac za izgradnju kapele Sv. Groba postavio je pulski biskup Bernardino Coriani. Kapela je vjerojatno srušena početkom 20. stoljeća.

1689 Objavljena je grafika Rijeke na kojoj se vide i tri križa na Goljaku.

1714 Pokroviteljstvo nad crkvom Sv. Katarina naslijedila je obitelj Colonna.

1745 Brigu o crkvi Sv. Katarina preuzela je obitelj Peraz.

1753 Zgrada današnjeg Državnog arhiva Rijeka pripala je obitelji Orlando.

1773 Uređeno je prvo groblje izvan grada na južnom obronku Kalvarije.

1787 Prvu lijevu kuću u ulici Kalvarija koja se protezala od grada prema brijegu, sagradio je Nikola Emili.

1789 Ivan Krstitelj Ježić, koadjutor senjskog biskupa, nakon vizitacije, naredio je zatvaranje kapele Sv. Katarine na Kozali.   

1793 Napuštena kapela Sv. Luke pretvorena je u barutanu.

1799 Zgrada današnjeg Državnog arhiva Rijeka prešla je u posjed Pasqualovih.

1800 Prestali su ukopi na Kalvariji.

1803 Zgradu današnjeg Državnog arhiva Rijeka kupio je Andrija Ljudevit Adamić.

oko 1840 Riječki civilni Kapetanat započeo je stimuliranje ukopa pokojnika u vrtači na Kozali.

1842 Adam Olf projektirao je prve niše na groblju Kozala.

1845 Arhitekt Ignazio Rossi projektirao je niše na groblju Kozala.

1856 Inženjer Nicolò d'Emili napravio je sistematizaciju groblja Kozala.

1876 Gradsko zastupstvo donijelo je odluku o osnivanju pučke škole na Kozali.

1880 Pučka škola započela je na jesen sa nastavom u kući Franje Šuperine (k. br. 101, Kozala-Brašćine). Nastava se odvijala u jednom razredu do 1911. godine.

1892 Venceslao Celligoi ponudio je projekt za regulaciju groblja Kozala i gradnju 400 niša u obliku potkovice. Nadvojvoda Josip dao je nalog arhitektu Raffaelu Culottiu za rekonstrukciju svoje vile (Villa Giuseppe – danas: Državni arhiv Rijeka).

1893 Na groblju Kozala izgrađene su niše u obliku potkovice. Idejni projekt razradio je arhitekt Filibert Bazarig.

1895 Završena je rekonstrukcija Ville Giuseppe.

1911 Po projektu Carla Pergolia izgrađena je osnovna škola na Kozali čije je otvorenje upriličeno 5. ožujka.

1912 Završena je druga faza gradnje niša u potkovici na groblju Kozala.

1916 Kompleks Ville Giuseppe otkupila je Riječka banka i štedionica.

1932 Arhitekt Bruno Angheben projektirao je zavjetnu crkvu Sv. Romualda i Svih svetih.  

1934 Završena je izgradnja crkve Sv. Romulda i Svih svetih.

1937 Konzervator G. Brusin izveo je konzervaciju ostataka riječke trase rimskog limesa na Goljaku.

1970 Porušene su gornje kapele i Kalvarija na Goljaku zbog gradnje nebodera.

2024 Izgrađen je trg ispred zgrade mjesnog odbora Kozala kao centralna točka mikrocentra Kozale

Povijest Kozale općenito

KOZALA, strmi predio sjeverno od Starog grada izgled počeo je poprimati od sredine 19. st područje bilo uglavnom zasađen maslinicima. Posjednici su većim dijelom bili kaptol, augustinski samostan, crkva Sv. Barbare, crkva Sv. Luke i razne bratovštine.  Od građanskih vlasnika ističu se Bernardin Nikolić, Tomo i Jakov Šebelj, Matija Skitar, Zorzi Franković, Fran Lenić. se Bernardin Nikolić, Tomo i Jakov Šebelj, Matija Skitar, Zorzi Franković, Franjo i Zorzi.

Naziv Kozala javlja se već u 15. st. govore i tradicionalni toponimi koji su se koristili u nekadašnjoj Općini Kozala, a danas su u uporabi u razgovoru ili su njima imenovane ulice i lokaliteti: Goljak, Kozala i Rastočine, 1448. – Brdo, 1449. 1458. – Klibac, 1524. – Sv. Katarina, 1546. 1567. – Žakalj, 1572. – Pulac, Zvir,  1594. Kalvarija, 1778. – Mikačeva Draga, Zvezd Mandrija, 1784. – Belveder, 1793. Prezid, Skadanj, 1840. – Brašćine, Breno, Gaj, Gobino, Kalić, Kapitanovo, Kruševo, Ledine, Morićevo, Padež, Sebastijansko, Vozrinj, Vrtača, Žlebi, 1842. Bući, Preko, Rošići i 1858. – Podbadanj. st. O povijesti Kozale koji su se koristili u nekadašnjoj Općini Kozala, a danas su u uporabi u njima imenovane ulice i lokaliteti: 1438. – Brdo, 1449. – Krasa, Sv. Katarina, 1546. – Dražica, Pulac, Zvir,  1594. – Leha, 1676. – Mikačeva Draga, Zvezda, 1787. – Loza, Belveder, 1793. – Beleni,  1803. – Brašćine, Breno, Gaj, Gobino, Kalić, Kapitanovo, Kruševo, Ledine, Morićevo, Padež, Sebastijansko, Vozrinj, Vrtača, Žlebi, 1842. – Krasica, Pod Podbadanj. 

Do 1780 grad Rijeka (Terra Fluminis) bio je opasan zidom koji se protezao današnjim ulicama Žrtava fašizma, Supilovom, Korzom, Ante Starčevića i Pavla Rittera Vitezovića. Oko zidina bio je jarak, a između njega i zidina uski prostor, poznat kod nas pod nazivom barbakan. Prostor izvan zidina, districtus terrae Fluminis protezao se uz Rječinu do Grohova i Cerovice. Godine 1872. okrug je podijeljen na tri podopćine: Drenova, Kozala i Plase. Stanovnici su bili izjednačeni s građanima Rijeke, a župan, izabran od naroda, stajao je na čelu podopći odgovoran Municipalnom zastupstvu u Rijeci. uz Rječinu do Grohova i Cerovice. Godine 1872. okrug je podijeljen na tri podopćine: Drenova, Kozala i Plase. Stanovnici su bili izjednačeni s građanima Rijeke, a župan, izabran od naroda, stajao je na čelu podopćina i bio je odgovoran Municipalnom zastupstvu u Rijeci.

Porastom stanovništva i poticanjem gospodarske politike početkom 18. st. car Josip II. donio je odluku o rušenju gradskih bedema i kula. Rušenjem zidina, lice grada počinje se mijenjati, formiraju se nove gradske četvrti, slijede daljnje izgradnje i u smjeru sjevera. Kultivirane zelene površine postale su gradilišta, ruše se crkve i kapele, a stari vlasnici imanja nestaju. Neki dosadašnji nazivi gube smisao, novonastale ulice i trgovi dobivaju nove nazive, vezane uz afirmaciju talijanstva u Rijeci. Međutim, mape općina Kozala, Drenova i Plase iz 1841. i 1842. godine pokazuju da se slavensko nazivlje uspjelo sačuvati. U kasnijim vremenima Italija je iz političko-promidžbenih razloga dio slavenskih naziva izostavila, a dio neobično ili nespretno prevela.

Postepena urbanizacija Kozale

Od sredine 19. st. do kraja Drugog svjetskog rata na prostoru Kozale izgrađeno je niz stambenih zgrada u stilu historicizma (1845.-1900.), secesije (1900.-1925.) i moderne (1918.-1945.).

Tijekom historicizma zgrade su projektirane po uzoru na veće gradove (Budimpešta, Beč i Trst). Grade se uglavnom trokatnice i četverokatnice prilagođene planiranoj prometnoj mreži ili strmom terenu. Zbog manjka nizinskog terena i sve veće potražnje za stanovima, kuće se uglavnom podižu uvis. Prizemni prostor bio je namijenjen za poslovanje, a potkrovni za stanovanje.

Stambene zgrade tog razdoblja mogu se podijeliti u četiri kategorije: luksuzne obiteljske (i najamne) stambene palače, standardne najamne stambene kuće, ekonomične stambene kuće i radnička naselja. Od druge polovice 19. st. grade se stambeno-poslovne zgrade ekonomsko isplative. Manji dio stanovništva gradi vlastiti stambeni prostor, a ovisno o platnoj moći na većim parcelama podižu obiteljske kuće i vile.

Domaće stanovništvo koje živi od rada na zemlji ili u tvornici gradi uglavnom jednokatnice zatvorenog volumena i pravokutnog oblika, a uz kuću se podižu objekti za smještaj domaćih životinja.

Razvojem međunarodne trgovine i industrije krajem 19. st. u Rijeku dolazi veliki broj radnika kojima je bilo potrebno osigurati obiteljski smještaj. Važnost ulaganja u izgradnju najamnih kuća uočili su neki bogatiji kapitalisti, građevinari i vlasnici zemljišta. Najveći broj obiteljskih kuća gradi se na Kozali, Mlaci i Turniću. I za zaposlene u državnoj administraciji, javnim i državnim poduzećima (željeznici, školama, bankama),  trebalo je osigurati obiteljski smještaj, a on je ovisio o rangu zaposlenika i njihovim platnim mogućnostima.

Najbogatiji građani grade vile, ali ne za povremeni boravak ili odmor (vila rustica), već za svakodnevno stanovanje (vila urbana). Vile se grade, uglavnom, na mirnim i sunčanim parcelama u blizini središta grada, a svojim izgledom i ukrasima ističu platnu moć i ukus naručitelja.

Prijelaz na 20 stoljeće

Početkom 20. st. pojavljuju se secesijski elementi u detaljima, ali elementi posthistoricizma trajati će do 30-tih godina tog stoljeća. Duh secesije javlja se u Europi krajem 80-tih godina 19. st, dok se u Rijeci  prva obilježja tog razdoblja vide početkom 20. st. Između 1910. i 1913. godine traje najintenzivnija stambena izgradnja koja polet gubi pred početak Prvog svjetskog rata.  Među prvima su u tom stilu projektirane vila Corossazc 1902. i kuća Schittar 1905. godine.

Početkom 20. st. ing. Paolo Grassi urbanističkim je planom odredio današnju fizionomiju šireg gradskog centra pri čemu je uočio i prednosti i mane izgleda terena.  Planom je predložio izgradnju elitnih stambenih kvartova na sunčanim obroncima Drenove, Kalvarije, Kozale, Plasa i  Škurinja. Gradi se današnja Laginjina ulica. Od početka 20 stoljeća grade se uglovnica Schiuca i Maxcovich (Arhitekt: Carlo Conighi, Godina izgradnje: 1911.), uglovnica Giordani (Arh: Giovanni Rubinich, 1904.), kuće Srića 1 i 2 (Arh: Matteo Glavan, 1905.), kuće za "Unione Cooperativa Fiumana - U.C.F, arh: Emilio Ambrosini, od 1909 do 1914), kuća Hering Szekely (Arh: Giuseppe Farkas, 1909.), kuća Scrobogna (Arh: Giuseppe Farkas, 1908.), Vila Hadsner - Rosenthal (Arh: Giovanni Rubinich, 1907.), kuća Petrich (Arh: Giuseppe Farkas, 1914.)

Daljnja industrijalizacija tražila je i novi priliv zaposlenika i za njih se grade radničke četvrti, dok se za državne službenike i bolje stojeće građanstvo podižu komforni višestambeni objekti u novim ulicama, obiteljske kuće i vile okružene zelenilom.  Takve su Kuća Chiopris (Arh: Mario Ambrosini, 1915.), Kuća Zängerle–Wolf (Arh: Mario Ambrosini, 1915.), Kuća Torcoletti (Arh: Edoardo Stipanovich, 1915.), kuća Benco (Arh: Emilio Ambrosini, 1909.), kuća Predonzani (Arh: Giovanni Rubinich, 1906.), obiteljska kuća Rizzo u kojoj je danas smještena Dezinsekcija (Arh: Pietro Fabro, 1910.).

Uslijedilo je probijanje strmih zavojitih ulica i stepeništa jer je Kozala postajala sve zanimljivija za stambenu izgradnju.  Stepeništa nisu monumentalna ni široka, već uska i usječena među kućama i služe kao prečice između dva stambena nivoa. Pa tako imamo kuću Foretich (Arh: Giuseppe Farkas i Arturo Herig, 1910.), kuća Ruzich (Arh: U. Clauti i F. Superina, 1911.), kuća Ossoinack (Arh: Ugo Pagan, 1913.), obiteljska kuća Simcich (Arh: Francesco Matkovich, 1914.), kuća Maetich (Arh: Carlo Rinaldo Hanke, 1910.) te poznate Finderleove stube (Arh: Emilio Ambrosini, 1911 - 1913.)

Naručitelji izgradnje najamnih stanova bila su razna investicijska udruženja (npr. Unione Cooperativa Fiumana, Società Operaia Fiumana, Ente Autonomo Case Economiche e Popolari, Società anonima per la costruzione di quartieri popolari, Istituto Nazionale per le Case degliImoeigati delle Stato), ali i gradske i državne institucije radi smještaja svojih zaposlenika i stjecanja profita. Duh vremena najbolje se, naravno, mogao izraziti u projektiranju individualnih stambenih objekata – vila. Približavanjem središtu grada postala je vila urbana, građena na parceli s parkom, dovoljno udaljena od prometnice  i što je više moguće okrenuta suncu i moru.  Vile su građene uglavnom u duhu bečke secesije i iz razloga što su se domaći graditelji školovali na politehničkim fakultetima u Budimpešti, Grazu i Münchenu.  Utjecaj su izvršili i katalozi i časopisi kao i naručitelji doseljeni iz srednjoeuropskih središta. Ovdje se ističu kuća Serdoz (Arh: R. Rusich, Carlo Conighi i Ettore Benco, 1914/15.), kuća Jellacich (Arh: Carlo Conighi, 1915.), Vila Emili i kuća Malensech iz 1905 i 1910 te kuća Farina (Arh: Pietro Fabro, 1910.)

Poslije I. svjetskog rata

Nakon završetka Prvog svjetskog rata u Rijeku je 1919. godine ušao D'Annunzio i uspostavio vlast.  Rapalskim ugovorom iz 1920. godine Kraljevina SHS i Kraljevina Italija priznale su potpunu slobodu i nezavisnost Države Rijeke/Fiume i D'Annunzio napušta Rijeku iduće godine nakon tzv. Krvavog Božića i rušenja mostova na Brajdici i Delti. Rimskim sporazumom iz 1924. godine grad je podijeljen na zapadni dio (priključen Italiji) i istočni dio, Sušak (priključen Kraljevini SHS). Bez obzira na pad broja stanovnika te činjenici da se nije jamčila sigurnost za veća ulaganja i nemogućnost dosezanja važnosti Trsta, stambena izgradnja u Rijeci bilježila je kontinuitet. Pojačana izgradnja započinje 30-tih godina nakon stabilnije političke situacije, koja je omogućila državna i privatna ulaganja i traje do pred kraj Drugog svjetskog rata. Stambenim nizovima i osmišljenim naseljima nastavljena je urbanizacija Belvedera, Kozale, Podmurvica i Škurinja kroz četiri tipa građevina: kompleksi stambenih zgrada s tri do šest katova (veliki broj stanova), dvokatnice s nekoliko stanova za iznajmljivanje, naselje sa tipskim kućama (jedan do dva stana) i privatne obiteljske kuće (vile).  Za prvi tip zgrada, uglavnom kuće i stanovi namijenjeni manje imućnim građanima, najčešći investitor bila je državna ustanova Ente Autonomo Case Economiche e Popolari. Isti investitor je gradio i na sunčanim padinama Kozale i vodio je računa da svakoj zgradi omogući pogled i da ga nikom drugom ne ometa. Zbog toga se komunikacija između kuća odvija stepenicama i uskim prolazima. Izgled terena, organiziranost prostora, tehničke prednosti i ostali elementi diktirali su gradnju zgrada do 6 katova i sa jednim do 3 ulaza. Jedan od najvećih takvih gradilišta bio je uz današnju Tizianovu i Laginjinu ulicu. Ovdje se ističu stambene zgrade Zigar (Arh: Dante Wild, 1934.), Superina (Arh: Ugo Lado, 1935.), Sach (Arh: G. Angyal, 1937.), Geiringer (Arh: Lorenzo Valentini, 1936.), te ostale stambene zgrade i naselja koje su projektirali arhitekti Arrigo Comandini, Amadeo Slavich, Enea Perugini, Edoardo Stipanovich i drugi do 1940 godine kada se gradi zgrada u današnjoj ulici Ivana Rendića na kućnom broju 8 preko puta teretane Blue Gym.

Poslije II. svjetskog rata

Poslije drugog svjetskog rata uslijedila je ubrzana gradnja za zadovoljenje potreba rastućeg stanovništva. Rijeka opet proživljava gospodarski procvat te ubrzani industrijski razvoj što postavlja potrebu za stanovanjem novopridošlica. Među glavnim primjerima gradnje izdvajamo nebodere na Kozali čiji arhitekt je jedna probitačna žena - Ada Felice - Rošić. Ona se toliko istaknula svojim doprinosom u Rijeci da je po njoj nazvana jedna od 4 najveće pristigle dizalice u riječku luku.

Neboderi su se gradili između 1969 i 1973, a uz Adu je bio još jedan arhitekt dipl. ing. arh., Čedomir Mašić. Investitor je bio GP Primorje, Rijeka.

Kompleks nebodera na Kozali sačinjavaju sedam nebodera na brdu Goljak iznad kanjona Rječine koji se posebno dobro vidi s trsatske gradine. Orijentacija je sjever-jug, imaju zvjezdasti tlocrt u obliku slova X prvenstveno zbog insolacije stanova. Izgrađene su četiri dvanaesterokatnice, a uz njih su poslije dodana tri nebodera od dvadeset i jednog kata.

Zamišljeno je cijelo naselje uz novu školu i sportsku dvoranu, vrtić, dućan, odnosno sve što je potrebno prosječnoj obitelji.

Objekti imaju suteren i visoko prizemlje te funkcionalnu krovnu etažu. U sredini se nalazi centralna nosiva jezgra sa stepeništem i dva dizala. U pravilu svaki ‘krak’ projektiran je za jednu stambenu jedinicu koja ima tri pročelja te sa susjednim stanom dijeli samo jedan manji nosivi zid uz jezgru. Dnevni prostori kao što su kuhinja i dnevni boravak orijentirani su na dužu fasadu, te imaju loggiu. Između stanova, nalazi se servisni prostor kata. Važno je napomenuti da je arhitektica imala za cilj omogućiti intimnost i neovisnost stambenih jedinica unatoč tome što je u pitanju neboder. Time se omogućilo podizanje kvalitete stanovanja u zgradama.

Gospodarstvo

Tvrtke i usluge

Dezinsekcija d.o.o. - Brajšina 13

Građevinska tvrtka Plan mar d.o.o. - Laginjina 6d

Meta - tron, korporativni ured - Laginjina 6

Servis dizala Zig servis by Metus d.o.o. - Laginjina 4b

Marketinška agencija Labirint marketing - Laginjina 2

Trgovina modnih dodataka P - grupacija - Omladinska 4

Marketinška agencija Lambda d.o.o. - Ivana Rendića 8

Arhitekt Grujo Golijanin, Brajšina 22

Turistička agencija Meraki d.o.o. - Baštijanova 26

Plinoservis - Ante Kovačića 4

Usluga prijevoza Agit d.o.o. - Vjenceslava Novaka 14

Tiskara Adria Print d.o.o. - Ante Kovačića 8

Taxi prijevoznik U.O. Transfer Service - Ante Kovačića 20

Pogrebno poduzeće KD Kozala d.o.o. - Petra Kobeka 13

Informacijske solucije M.A.I. Solutions - Petra Kobeka 15

HT T-com - Petra Kobeka 15

Arhitektonska tvrtka Archidea Studio d.o.o. - Petra Kobeka 15

Dostavljačka i špedicijska tvrtka Gebruder Weiss d.o.o. - Petra Kobeka 15

Inženjerstvo i povezano tehničko savjetovanje Ambijent d.o.o. - Baštijanova 26

Cvjetarne

Cvjetarna Rosa - Volčićev trg 1a

Cvjetarna Silvia - Baštijianova bb, kod marketa

Cvjetarna Asterion Violette - Laginjina 20

Restorani, barovi, pubovi

Pizzeria Do It - Kozala 26b

Briškula pub - Volčićev trg 2

Caffe bar Duje - Petra Kobeka 9

Velvet Art caffe bar - Park Nikole Hosta 6

M&B Kula - Sjecište Kalvarije i V. Nazora

Caffe bar Barbara - Baštijanova 17

Caffe bar Ciglana - Baštijanova 1a

Samba ugostiteljski obrt - Baštijanova 45

Konoba Belveder - Laginjina 42

Pizza Express - Baštijanova 3

Kineski restoran Peking - Bože Milanovića 18

Pekara Mlinar - Baštijanova 1c

Frizerski saloni

Exclusive frizerski salon - Laginjina 38a

Frizerski salon studio Destino - Baštijanova 45b

Frizerski studio Ona - Baštijanova 7g

Specijalizirane trgovine i usluge

Praonica rublja Shiny - Laginjina 25

Organizator vjenčanja BTW studio - Laginjina 19a

Prodavaonica namještaja Stanca d.o.o. - Ivana Rendića 10a

Prodavaonica stakla Staklo R. - Laginjina 38b

Prodavaonica autodijelova Ri - mobil d.o.o. - Laginjina 36

Masažni terapeut "U Ravnoteži" - Laginjina ulica, stube

Lux nails & beauty kozmetičar - Laginjina 10b

Trgovina elektroničke opreme Chipoteka d.o.o. - Laginjina 4a

Računovodstvo Vojak - Šetalište Vladimira Nazora 1

Sudski tumač Adria Consulting - Šetalište Vladimira Nazora 11

Soboslikarski i staklarski radovi Filmat - Trinajstićeva 16

Trgovina za vodoinstalacije, keramiku i građenje Aqua San - Brajšina 1

Mesnica Belveder - Brajšina 1a

Vodoinstalaterski obrt Slaven Bolić - Ante Kovačića 20

Servis elektronike, ugostiteljske opreme, izrada i print naljepnica, majica, šalice itd "Level Up" - Ante Kovačića 20

Elektroinstalacije Imperia Company - Oktaviana Valića

Gaming trgovina Game land i InGames - Baštijanova 7g

Trgovina vratima, protuprovalnim, stepenice itd. Cubus studio - Baštijanova 5b

Lasersko čišćenje Magic Tech - Aleksandra Mamića 4

Salon ljepote Beauty Art - Bože Milanovića

Oprema za groblje Biondan d.o.o. - Franca Prešerna 32b

Obrt za usluge Libertas - Bože Milanovića 8

Prodavaonica satova Little man watches - Vjenceslava Novaka

Obrt za uređenje interijera Gips Art Rijeka - Kapitanovo 21

Zdravlje

Dom zdravlja - Park Nikole Hosta

Dom Zdravlja PGŽ - Laginjina 22

Ordinacija opće medicine Dr. Darko Marčelja - Trinajstićeva 2

Centar za socijalnu skrb Rijeka - Laginjina 11a

Stomatološka ordinacija Mila Hrstić - Brajšina 1

Ljekarna Pablo - Baštijanova 26

Trgovina medicinske opreme Nuga Best - Baštijanova ulica 7g

Samoposlužne trgovine

Brodokomerc Nova / Tommy - Baštijanova 26

Trgovina Krk d.d. - Kozala 11

Voćarna market - Baštijanova 6

Trgovina Vindija - Baštijanova 1b

Spomenici i znamenitosti

• Crkva sv. Romualda i Svih Svetih s memorijalnim parkom - Podignuta 1934 za vrijeme Kraljevine Italije po projektu Brune Anghebena koji se nekoliko godina prije susreo s ovacijama za svoj projekt na velikoj fašističkoj smotri u Rimu. U to je vrijeme ovaj projekt značio arhitekturu budućnosti. Crkva je vezana za kriptu odnosno kosturnicu ispod nje u kojoj se nalaze kosti 458 talijanskih vojnika koji su poginuli u I. svj ratu diljem talijanskih bojišta. Ipak, simbolično su za ovaj kraj važni posmrtni ostaci 22 talijanskih ardita koji su izgubili svoj život boreći se za talijansku Rijeku na krvavi Božić 1920 godine. Podsjetimo da je od rujna 1918 do siječnja 2021 Rijeku u okupaciji, želeći ju pripojiti Italiji, držao sa svojim arditima talijanski pjesnik Gabriele D'Annunzio. To se u konačnici i formalno dogodilo 3 godine kasnije 1924 kada je Italija i službeno anektirala Rijeku što je međunarodno nepriznat akt. Zbog važnosti Rijeke Italiji u to vrijeme za izgradnju kripte kao memorijalnog uzvišenog mjesta kao i crkve s parkom se pobrinula talijanska vlada na čelu s Benitom Mussoliniem. Grobnica je posvećena kao ratno groblje i otvorena 16. ožujka 1930. na godišnjicu dolaska talijanskog kralja Vittoria Emanuela III. u Rijeku. Oko crkve i grobnice uređen je Parco della Rimembranza/ Memorijalni park. Projekt kosturnice, crkve i parka je prije svega politički projekt koji je trebao obilježiti žrtvu danu da se Rijeka vrati matici Italiji. Projekt je velikim dijelom financirao i Senatore Borletti kojemu je zbog toga pripala čast da nadjene crkvi ime što je i učinjeno na način da je titular crkve određen po njegovom ocu Romualdu. Crkva je posvećena sv. Romualdu i Svim Svetima na desetu obljetnicu aneksije u rujnu 1934., aludirajući i na D’Annunzijev Sveti ulazak u grad. Premda je početno zamišljeno da crkva bude izgrađena od cigle i kamena u neoromaničkom i neogotičkom stilu, arhitekt to mijenja, pročišćava linije, naglašava monumentalnost i ona je završena u stilu visokog talijanskog racionalizma koji je tipičan za tzv. fašističku gradnju. Do ulaza se dolazi dvokrakim stubištem, crkva je pravokutnog oblika i obložena je istarskim bijelim kamenom. Crkva se ističe po svojoj šiljastoj formi koju arhitekt rabi na portalu, zvoniku i na prozorskim otvorima. Uz ulaz su postavljena dva kipa anđela poznatoga riječkog umjetnika Romola Venuccija. Unutrašnjost crkve krasi Anghebenova zidna inkrustracija Križnog puta u 14 postaja, kip sv. Romualda umjetnika Ladislaoa de Gaussa i raspelo Edmonda Treversea. Krajolikom kvarta, ali i cijelog grada dominira 63 metra visok šiljasti zvonik u koji je ugrađeno i dizalo što je posebna zanimljivost. Zvonik je nastavak na posađenu aleju čempresa između memorijalnog parka i groblja. Aleji lokalci tepaju "Champs-Élysées Kozale", a premda kratka, glasi kao najljepša aleja u Rijeci. s obje strane aleje su posađeni čempresi na koje se nastavlja zvonik crkve koji podsjeća na čempres koji stremi u visinu. Zanimljivo je da je uz kriptu postojao i muzej aneksije koji danas više ne postoji. Inače, uz Brunu Anghebena u realizaciji su sudjelovali Romolo Venucci,  Edoardo Treves, Giuseppe Valerio, Ladislao de Gauss i Edmondo Dal Zotto.
• Spomenik pomirenja Riječanima nestalima u miru i ratu - 2003 je podignut spomenik na kojem piše AI FIUMANI DI OGNI FEDE E RAZZA SCOMPARSI IN PACE E IN GUERRA, CUI VIOLENZA TOTALITARIA NEGO' UMANA GIUSTIZIA E CRISTIANA SEPOLTURA TU LIBERO DALL' ODDIO, QUI, PER ESSI, FERMATI E PREGA. U prijevodu: RIJEČANIMA SVIH VJERA I RASE NESTALIM U MIRU I RATU KOJIMA TOTALITARNO NASILJE NIJE PRUŽILO LJUDSKU PRAVDU I KRŠĆANSKI POKOP TI, OSLOBOĐEN MRŽNJE, OVDJE ZA NJIH STANI I MOLI SE.
• Casa Nave - Vrlo markantno zdanje na sjecištu ulica Josipa Račića i Laginjine je izgrađena 1937 godine. Projektirao ju je Nereo Baccich popularno zvan Bacci. On je pripadao poznatoj grupi arhitekata "Gruppo 7" koji su se školovali na visokoj tehničkoj školi u Milanu. Čestica na kojoj je zgrada izgrađena je trokutastog oblika što je diktiralo sam izgled zgrade pa se oku promatrača može učiniti da gleda u pramac broda te će upravo to biti razlog zašto je dobila ime "Casa Nave" odnosno "Kuća brod". Iznutra ju krase prostrani trosobni stanovi koji su skladno smješteni unutar trokutastog oplošja.
• Sjedište mjesnog odbora Kozala - na Volčićevom trgu 2 je projektirao Enea Perugini (1903 - 1976). Zgrada je zamišljena kao društveni dom jer unutar sebe sadržava oveću dvoranu koja je zbog funkcionalne pozornice mogla služiti kao kazališna dvorana ili čak kino dvorana. Zgrada je na početku bila osmišljena kao dom Cirolo Rionale PNF Cosala sa sjedištem fašističke organizacije "Federazione dei Fasci di Combattimento". Upravo ona je gradnju i naručila. Zanimljivo je da je nakon drugog svjetskog rata u zgradi djelovao i Radio Rijeka te je konačno služila kao sjedište mjesne zajednice što je ostalo zabilježeno u govoru lokalaca. Oni i danas kada odlaze u kafić u sklopu zgrade s njene stražnje strane govore da se idu naći u "radio stanicu" ili u "MZ" - mjesna zajednica. Danas ona služi brojnim udrugama i sportsko rekreativnim organizacijama koje u njoj prakticiraju jogu, ples ili tjelovježbe, te mjesnom odboru Kozala koji ju smatra centralnom točkom svojih događanja unutarnjeg tipa od maškara, večeri društvenih igara, dana mjesnog odbora do noći knjiga, predavanja itd. Ostale prostorije su također društvenog tipa te u prizemlju pored dvorane s radom započinje društveni centar Kozala "DC Kozala" gdje će i boćari imati svoje prostorije, a na drugoj strani zgrade su tajništva mjesnog odbora Kozala, Brašćine Pulac i Belveder. Na katu su prostorije poslovno / društvene namjene od kojih se najviše ističe mala dvorana konferencijskog tipa u kojoj se nalazi 30 i nešto fiksnih rasklopnih stolica kino tipa, sa zelenom pločom na zidu i katedrom. Neke prostorije se koriste i u poslovne namjene. Ispred zgrade je krajem 2024 konačno završen i trg zalaganjem mjesnog odbora saziva 2018 - 2023 i 2023 - 2027. Trg je relativno mali te se težilo pri projektiranju da se uklopi u stil talijanskog racionalizma da ne bi odudarao od postojeće cjeline koju čine zgrada mjesnog odbora, parka, aleje te crkve Svetog Romualda i kosturnice. Zbog toga su birane čiste i jednostavne linije. Premda su početne ideje uključivale više raslinja na trgu što se uklapa u zelenu politiku saziva mjesnog odbora Kozala 2023 - 2027, od toga, kao i od drugih prijedloga se odustalo jer je trg zapravo raskrižje i mora biti pregledan iz svakog kuta. Jedan od uvjeta je bio i izgradnja punog zida. Trenutni trg je kompromis između želja i mogućnosti te uključuje šljunčanu podlogu koja je nastavak parka, obodno raslinje, klupice i koševe "Nova Roma" birane da se uklope u arhitekturu zgrade te Pančićevu omoriku. Omorika je želja mjesnog odbora koji ju kiti u adventsko doba umjesto posječenog bora, a izabrana kao svojevrstan lokalpatriotski "homage" Josipu Pančiću, hrvatskom i srpskom prirodoslovcu iz obližnje vinodolske općine.
• Kalvarijske stube - Naziv Goljak za taj brijeg izgubio se nakon što su od 1627. godine riječki isusovci izgrađivali na vrhu brijega Kalvariju slijedeći cijelim putem rimski zid "Limes". Do vrha su vodile duge stepenice s kapelama-poklonicima sa strane. Postojale su četiri kapelice od kojih je danas u funkciji samo jedna koju održava privatno jedna obližnja obitelj kao svoj zavjet. Te kalvarijske stube nastale su kao pandan trsatskim u vremenu protureformacije kada su se franjevci i isusovci intenzivno angažirali oko propagande rimokatoličke vjere. Na brijegu, do kojega vode stube (Uspon M. Buonarroti), u prvo su vrijeme bila postavljena tri drvena križa i do njih je vodilo 12 postaja križnog puta, a nešto kasnije tu je bila sagrađena Kalvarija s kamenim kipovima sa strana. Križeva više nema i ostala je samo skulptura Bogorodice od žalosti. Sačuvani se dio te Kalvarije nalazi u sklopu kompleksa naselja kao zaštićeni spomenik kulture. Ipak, od prijašnje Kalvarije je malo ostalo. Tisućljeće i pol povijesti je razoreno kada se nesmotreno, površno i ne mareći za povijesnu baštinu gradio kompleks nebodera. Po Kalvariji je, dakle, od 18. stoljeća brijeg dobio novo ime, da bi u naše vrijeme bio posve neispravno i bez potrebe preimenovan od građevinara u "Kozala II". Kalvariju je za vrijeme Kraljevine Italije presjekla cesta koja se danas zove šetalište Vladimira Nazora kako bi bio omogućen pristup brojnim luksuznim vilama koje su bile važne za onodobne istaknute fašiste. Recimo, vila Tuhtan je posjedovala veliku umjetničku zbirku. Na Kalvariji se nalazi i lijepa, ali zapuštena i gotovo ruševna vila Polonio Balbi. Podsjeća na neka davna vremena od kojih je ostala jedino činjenica da se za pristup većini tih vila može isključivo hodati što je izrazito nepraktično za današnji život. Jedna neobičnost vezana je uz to mjesto na kojem se je odigravala svojevrsna riječka Moreška. Za vrijeme karnevala u 19. stoljeću tu su se okupljali riječki dečki i započinjali iscenirane žestoke međusobne tučnjave. Bilo je i ozbiljno povrijeđenih. Vjerovali su da tim činom nagovještavaju dolazak proljeća, izlazak iz siromaštva. Kad su se pomlatili, zagrljeni bi se spustili u grad i napili do besvijesti.

• groblje Kozala

Obrazovanje

• osnovna škola "Kozala"
• Dječji vrtić More - Kalvarija 1
• Dječji vrtić Vidrice - Finderleove stube 1

Kultura

Ri Teatar - Kulturni Centar Kalvarija - Kalvarija 8

Prirodoslovni muzej - Lorenzov prolaz 1

S. Art - Obrt za umjetničko stvaralaštvo - Lorenzov prolaz 11

Plesna udruga Rijeka Breakers - Vjenceslava Novaka 12

Prihvatilište za beskućnike Ruža sv Franje - Baštijanova 25a

Društveni i omladinski centar "Dom mladih" - Laginjina 15

Šport

• športska dvorana Dinko Lukarić iz 1974., namijenjena namjena za rukomet, košarku i odbojku
• ženski boćarski klub "Kozala"

Ženski boćarski klub Kozala osnovan je 1983. godine. Usprkos negodovanju i ismijavanju muških kolega na Kozali, osvajale su prva mjesta na turnirima bivše države.

• MRK Kozala, rukometni klub (mrkkozala.hr  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. listopada 2013. (Wayback Machine))
• odbojkaški klub Kozala

Izvori

 

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Grada Rijeke (http://www.rijeka.hr/Default.aspx). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Grad Rijeka.

Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

 

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Moja Rijeka (http://www.mojarijeka.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Grad Rijeka.

Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

• Službene stranice
• Interaktivni zemljovid MO^{[neaktivna poveznica]}