Suradnik:Marijan023/Ante Adžija
| Don Ante Adžija | |
|---|---|
 | |
| Rođen | 7.svibnja 1880 Sinj, Kraljevina Dalmacija |
| Portal o kršćanstvu | |
| Portal o životopisima | |
Don Ante Adžija (Sinj, 7. svibnja 1880. – Kruševo kraj Obrovca, 4. travnja 1944.) bio je hrvatski katolički svećenik, župnik u Starigradu (Paklenica) i sudionik Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) tijekom Drugoga svjetskog rata. Njegov život i smrt predmet su različitih tumačenja u povijesnim i crkvenim izvorima – jedni ga prikazuju kao partizanskog suradnika i obavještajca, a drugi kao svećenika i mučenika.
Rođen je 7. svibnja 1880. u Sinju. Za svećenika je zaređen 1902. godine, a od 1923. službovao je kao župnik u Starigradu (Paklenica) u Zadarskoj nadbiskupiji. Poznat je po kulturnom, prosvjetnom i pastoralnom djelovanju te brizi za siromašne i prognanike uoči i tijekom Drugoga svjetskog rata.[nedostaje izvor]
Prema povijesnim izvorima, don Ante Adžija se tijekom rata aktivno uključio u Narodnooslobodilački pokret (NOP). Pavle M. Babac u djelu Velebitsko podgorje (1941.–1945.) navodi da je bio »katolički sveštenik, tajnik Mjesnog narodnooslobodilačkog odbora u Starigradu« i da je prenosio vijesti te surađivao s partizanima.[1]
Milan Obradović u radu Obavještajna služba i djelovanje KPH u zadarskom kraju navodi da je bio partizanski obavještajac u neprijateljskim strukturama, kojega je Gestapo otkrio i ustaše likvidirale 1944. godine.[2]
Obavještajni izvještaji iz poslijeratnih arhiva pokazuju da je bio suradnik partizanskog obavještajnog centra u Zadru, a komadant Milan Drobac ga je 1980. u Beogradu naveo kao jednog od "vrsnih partizanskih obavještajaca u neprijateljskim strukturama".[nedostaje izvor]
Kasniji autori, poput M. Bratanića i I. Ražnjevića (2016.), pozivaju se na Obradovića i opisuju ga kao »vrsnog partizanskog obavještajca«.[nedostaje izvor]
Tjekom Drugog svjetskog rata Don Ante Adžija bio je poznat po otvorenoj potpori narodnooslobodilačkom pokretu. Prema tadašnjim izvještajima, bio je "pun mržnje prema okupatoru". Dana 1.travnja 1944. godine don Ante Adžija je uhićen od strane Gestapa i ustaških snaga u Starigradu, nakon što je nepažnjom održavanja veza otkrivena njegova suradnja s NOP-om. Bio je mučen u Obrovcu i strijeljan 4. travnja 1944. godine.[3] Prema istom izvoru, »radi aktivne suradnje s Narodnooslobodilačkim pokretom streljan je od okupatora«. O njegovoj smrti izvještavao je *Glasnik bratstva*, bilten iz travnja 1944. godine, koji se čuva u Državnom arhivu u Zadru.[4]
 | Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. |
U studenome 1959. godine organiziran je svečani prijenos posmrtnih ostataka don Ante Adžije, župnika u Starigradu koji je bio strijeljan 1944. godine zbog aktivne suradnje u Narodnooslobodilačkom pokretu. Inicijativu za prijenos i komemoraciju pokrenuo je Kotarski odbor Saveza boraca NOR-a Zadar, u suradnji sa Staleškim društvom katoličkih svećenika Narodne Republike Hrvatske, pododbor Zadar.
Prema sačuvanim dopisima od 24. i 3. studenoga 1959., događaj je bio svečano pripremljen i oglašen kao znak poštovanja prema „svećeniku i rodoljubu“. U dopisima se navodi da je prijenos obavljen 27. studenoga 1959. godine, uz prisutnost predstavnika crkvenih i društvenih ustanova, uključujući i tadašnjeg zadarskog biskupa Matu Garkovića.
Sudionici su bili pozvani da se okupe u Zadru, odakle je prema Starigradu bio organiziran zajednički prijevoz autobusom. Tom su prigodom održane molitve i polaganje spomen-ploče u čast don Ante Adžije, koji je u dopisima opisan kao „svećenik-rodoljub“ i žrtva okupatorskog nasilja.[5]
U izvještaju dr. Ante M. Strgačića, tajnika Staleškog društva, navodi se da je svečanost protekla u znaku poštovanja prema don Anti Adžiji, svećeniku koji je aktivno surađivao s Narodnooslobodilačkim pokretom (NOP-om).
Govornici su redom isticali njegovu povezanost i suradnju s NOP-om:
- Preuzv. mons. Mate Garković, apostolski administrator zadarske nadbiskupije, naglasio je Adžijinu vjernost Crkvi i narodu „u najtežim danima okupacije“, ističući njegovu pomoć progonjenima i borcima.
- Dr. Ivan Grgić podsjetio je da je don Ante Adžija „bio sa svom dušom uz NOP“, pomažući i moralno i materijalno pokretu otpora, zbog čega je stradao 4. travnja 1944.
- Dr. Ante M. Strgačić povezao je njegov život i smrt s „tekovinama Narodnooslobodilačke borbe, narodnog bratstva i jedinstva“, naglašavajući da je Adžija primjer svećenika koji je u vjeri i domoljublju stajao uz svoj narod.
- Don Ante Paro, predstavnik svećenika podvelebitskog kraja, istaknuo je da su svećenici poput don Ante Adžije bili dio naroda i dijelili s njim patnje i stradanja u ratu.
- Dušan Bađa, predsjednik Općinskog saveza boraca u Obrovcu, govorio je o Adžijinoj pomoći borcima i o svećeniku koji je, iako u habitu, bio „suborac naroda“.
- Josip Parić, narodni poslanik, zaključio je da Adžijino ime treba ostati u trajnoj zahvalnosti naroda kao primjer vjere, borbe i bratstva između svećenstva i NOP-a.
U izvještaju se ističe da je don Ante Adžija aktivno sudjelovao u radu mjesnih odbora, pomagao borce i stanovništvo pod Velebitom te zbog svoje suradnje s NOP-om bio ubijen od strane okupatora 4. travnja 1944. godine. Njegovi su posmrtni ostaci 1959. preneseni iz područja između Obrovca i Kruševa u groblje njegove župe u Starigradu.
Svečanost je predstavljala izraz zajedništva Crkve i sudionika NOB-a u odavanju počasti svećeniku koji je „bio s narodom i uz NOP“.[6]
Sudjelovanje katoličkog svećenstva u Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP-u) bilo je rijetka, ali povijesno značajna pojava tijekom Drugog svjetskog rata. Unatoč službenoj suzdržanosti Katoličke crkve prema partizanskom pokretu, pojedini su se svećenici, osobito u Dalmaciji, Lici, na Kvarneru i otocima, pridružili antifašističkoj borbi te pružali moralnu, humanitarnu i duhovnu potporu borcima.[7]
Među najistaknutijima bio je don Ante Adžija (1880.–1944.), katolički svećenik i župnik koji se pridružio partizanima te djelovao kao partizanski svećenik. Isticao se radom među borcima, u kulturno-prosvjetnom i karitativnom djelovanju, a u partizanskim se publikacijama navodi kao primjer svećenika „koji je stao uz narod u borbi protiv okupatora i domaćih izdajnika“. Poginuo je 1944. godine.[8]
Fenomen sudjelovanja katoličkog klera u NOP-u bio je predmet istraživanja povjesničara i publicista. Posebno se ističe Ćiril Petišić, koji je u svojim radovima analizirao društvene i ideološke okolnosti tog sudjelovanja te naveo niz primjera poput don Ante Adžije, don Srećka Lovrića, don Ivana Mardešića i drugih.[9] Petišić je isticao da su, iako malobrojni, takvi svećenici imali simbolički značaj jer su pokazivali da NOP nije bio isključivo antireligijski, nego narodni pokret oslobođenja.[10]
U novije vrijeme, pojedini crkveni izvori spominju don Antu Adžiju u kontekstu procesa beatifikacije svećenika stradalih tijekom Drugoga svjetskog rata, no brojni povijesni dokumenti potvrđuju da je ubijen od strane njemačkih i ustaških snaga, a ne od komunista. Ova razlika dovela je do različitih interpretacija njegova mučeništva i moralne uloge.
Prema usmenim predajama iz Jasenica i Podgorja, dio tadašnjeg stanovništva smatrao ga je izdajnikom jer je pomagao partizanima i skrivao oružje u župnoj kući koja je služila kao sklonište i komunikacijski punkt za NOP, što je dovelo do spaljivanja župne kuće i crkvenih knjiga.[11]
- Povijesni izvori (Babac, Obradović, Drobac) prikazuju ga kao partizanskog obavještajca i suradnika NOP-a.
- Crkveni izvori (npr. Postulatura Zadarske nadbiskupije, Mirjana Trošelj) ističu njegov pastoralni i humanitarni rad te ga prikazuju kao žrtvu ratnih okolnosti.
Don Ante Adžija ostaje slojevita i kontroverzna povijesna ličnost. Autor Marijan Bušljeta zaključuje: »Don Anti nije potrebna beatifikacija, nego tišina i sjećanje na njegov doprinos kulturnom, prosvjetnom i humanitarnom razvoju Podgorja u razdoblju između dva svjetska rata.«[11]
- Ćiril Petišić, Katoličko svećenstvo u narodnooslobodilačkom pokretu, u: Zbornik o svećenicima u NOB-u, Zagreb, 1975.
- Ćiril Petišić, „Svećenici i NOP u Dalmaciji“, Zadarska revija, br. 3–4, 1978.
- M. Obradović, „Svećenici u NOB-u“, Zbornik dokumenata NOR-a Dalmacije, Zadar, 1981.
- Glasnik bratstva, travanj 1944., Državni arhiv u Zadru.
- Arhivski fondovi Kotarskog odbora Zadar i Šibenik, Državni arhiv u Zadru.
- Pavle M. Babac: Velebitsko podgorje (1941–1945), Beograd: Balby International, 2003., str. 216–217.
- Mate Obradović: Obavještajna služba i djelovanje KPH u zadarskom kraju, u: Zbornik Instituta za historiju radničkog pokreta Dalmacije, knj. 4, Split: IHRPD, 1984., str. 247.
- Mirjana Trošelj: Don Ante Adžija – A Forgotten Leading Figure of Starigrad-Paklenica, Senjski zbornik, 2017.
- Bratanić, M. i Ražnjević, I.: Starigrad-Paklenica i NOP, 2016.
- Kotarski odbor Saveza boraca NOR-a Zadar, zapisnik od 24. XI. 1959.
- Marijan Bušljeta: Don Ante Adžija, prezentacija za Zadarsku nadbiskupiju, 2024.
- ↑ Pavle M. Babac: Velebitsko podgorje (1941–1945), Beograd: Balby International, 2003., str. 216–217.
- ↑ Mate Obradović: Obavještajna služba i djelovanje KPH u zadarskom kraju, u: Zbornik Instituta za historiju radničkog pokreta Dalmacije, knj. 4, Split: IHRPD, 1984., str. 247.
- ↑ Kotarski odbor Saveza boraca NOR-a Zadar, zapisnik od 24. studenoga 1959.
- ↑ „Ustaše su objesili župnika iz Starigrada“, *Glasnik bratstva*, travanj 1944., Državni arhiv u Zadru.
- ↑ „Poziv na komemoraciju i prijenos posmrtnih ostataka don Ante Adžije“, Kotarski odbor Saveza boraca NOR-a Zadar, dopis od 24. XI. 1959.; „Poziv Staleškog društva katoličkih svećenika NRH, Pododbor Zadar“, dopis od 3. XI. 1959., Državni arhiv u Zadru.
- ↑ Dr. Ante M. Strgačić, Izvještaj o prijenosu posmrtnih ostataka don Ante Adžije, Staleško društvo katoličkih svećenika NRH – pododbor kotara Zadar, 1959., rukopis, Državni arhiv u Zadru (fond: Staleško društvo katoličkih svećenika NRH, signatura: HR-DAZD-###). [Izvještaj potpisao dr. A. M. Strgačić kao tajnik kotarskog pododbora.]
- ↑ Ćiril Petišić, Katoličko svećenstvo u narodnooslobodilačkom pokretu, u: Zbornik o svećenicima u NOB-u, Zagreb, 1975.
- ↑ Glasnik bratstva, travanj 1944., Državni arhiv u Zadru.
- ↑ Ćiril Petišić, „Svećenici i NOP u Dalmaciji“, Zadarska revija, br. 3–4, 1978.
- ↑ M. Obradović, „Svećenici u NOB-u“, Zbornik dokumenata NOR-a Dalmacije, Zadar, 1981.
- 1 2 Marijan Bušljeta: Don Ante Adžija, prezentacija za Zadarsku nadbiskupiju, 2024.