Suradnik:NitroMan1975/Stranica za vježbanje

S jezičnog motrišta prezime Mastelić nastalo je od imenice mastel (maštel, maštil), koja glasi i mastilo odnosno maštelo, što je sve naziv za drvenu kacu, kabao, vedro, škaf, u kojima se nešto masti odnosno tiješti, a to može biti grožđe, masline ili pak plodovi nekog drugog voća. Podrijetlo je romansko odnosno talijansko mastello. U Hrvatskoj danas živi 350 osoba s prezimenom Mastelić, a najviše ih je u Cetinskoj krajini, srednjoj Dalmaciji.

Starina tog roda je livanjsko područje. Harambaša Marko Mastelić stigao je iz Livna najkasnije 1689. godine u Brnaze s ukupno 24 obitelji, koje su imale 160 članova, od kojih je 30 bilo sposobno za vojničku službu. Mastelićevi ljudi smješteni su oko Brnaške glavice, a harambaša Marko je dobio 22. prosinca 1689. godine kulu, što je pripadala spahijama Mandićima (Šain-aga Mandić i sin mu Hasan-aga, kojeg je harambaša Radoš zarobio pri opsadi Sinja 1685. godine) i zemlje oko nje, koje je podijelio obiteljima. U venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine u banderiji harambaše Tadije Vučkovića u Brnazama su upisane tri Mastelića obitelji: -4-člana obitelj Ivana Mastelića pok. Luke, -njegov brat samac Petar Mastelić i -17-člana obitelj Ivana Mastelića pok. Mitra. Mastelića nema na livanjskom području u biskupskom popisu iz 1741/42. godine, jer su u Cetinsku krajinu svi prebjegli, kao što se to inače događa s rodovima, iz kojih je bio harambaša odnosno organizator seobe. Trideset prvog ožujka 1792. godine spominje se Petar Mastelić pokojnog Mije, star 65 godina (dakle rođen je 1757. godine) u ulozi svjedoka u vezi sa sporom oko zemlje Nikole Poljakovića rečenog Carić s braćom Nikolom i Franom Đakićem.

Danas na području općine Muć, u naselju Postinje Donje, živi jedna dvočlana obitelj s prezimenom Mastelić. U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine zabilježen je Ante Mastelić, doseljenik iz okolice Sinja (Brnaze). Popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Postinju Gornjem 5 obitelji s prezimenom Mastilović.

Mastelići se četrdesetih godina 19. stoljeća šire u susjedne Košute, pa ih možemo u maticama župe Trilj pratiti od 1836. godine, kad je Josip Mastelić vjenčan s Filipom Odrljin. Imali su sina jedinca Nikolu (1857). Tijekom 19. stoljeća još su dvojica Mastelića iz Košuta zasnovali brakove: 1. Nikola Mastelić oženio se 1857. godine s Andrijanom Prcelom, a imali su petero djece: Josipa (1859), Jakova (1863), Ivana (1867) i Martu (1872) i Petra (1876). 2. Jakov Mastelić se 1889. godine oženio Anđelom Marušić, a imali su četvero djece: Petricu (1891), Pavicu (1895), Ivana (1897) i Mariju (1899). Dakako, prezime Mastelić zbog nesređene ortografije u maticama župe Tijarica sve do početka 20. stoljeća pisano je na više načina: Masteljić, Mastilić i Mastiljić, a godine 1872. Nikola je upisan je s prezimenskom kombinacijom Odrljin-Mastilić, što je vjerojatno posljedica ženidbenih veza pripadnik tih dvaju rodova iz Košuta. Danas u Košutama žive 4 Mastelića obitelji s 27 članova. Većina obitelji Mastelić iz Košuta živi izvan Hrvatske, najviše u Švicarskoj. iZVOR: http://www.ogorje.net/prezime/mastelic/96.html