Suradnik:Splićanin/pogon

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Football Association Charity Shield 1998. godine bilo je 76. izdanje engleskoga nogometnog superkupa, tradicionalne utakmice između prošlosezonskih osvajača Premier lige i FA kupa.[1] Odigrana je 9. kolovoza 1998. na starom Wembleyju pred 67,342 gledatelja, a sučelili su se Arsenal (osvajač lige i kupa) i Manchester United (drugoplasirani u prvenstvu). Arsenal je pobijedio 3:0.

Bio je to 18. nastup Uniteda u Superkupu i 14. Arsenalov. United je bolje otvorio utakmicu, no Marc Overmars u 34. minuti zabija za vodstvo prošlosezonskog osvajača dvostruke titule (Doublea). U drugom poluvremenu Nicolas Anelka asistira Wrehu za drugi gol, a u 72. minuti sam zaobilazi Jaapa Stama u kaznenom prostoru i zabija pored vratara Schmeichela.

United je izgubio dvoboj Superkupa prvi put nakon 1985., odnosno poslije pet nastupa. Kasnije u sezoni 1998./99., United je pobijedio Arsenal u uzvratnoj utakmici poluzavršnice FA kupa na putu do osvajanja toga trofeja, osvojio ligu s bodom prednosti ispred iste momčadi i osvojio Ligu prvaka pobjedom nad münchenskim Bayernom, postavši tako prvi engleski i drugi britanski klub s najprestižnijom trostrukom krunom (Trebleom).

Pozadina[uredi | uredi kôd]

Charity Shield održava se jednom godišnje od 1908. godine, iako prvak i osvajač kupa nisu igrali baš svake godine.[2] Međutim, od 1974. nema izuzetaka, osim kada momčad osvoji i ligu i kup pa igra protiv drugoplasiranog ligaškog sastava. Od 1959. Superkup se igra prije početka prvenstva. Bio je ovo 25. uzastopni dvoboj Superkupa na starom Wembleyju i jedini put da je financijska tvrtka AXA sponzorirala utakmicu, stoga je službeni naziv utakmice The AXA FA Charity Shield.

Arsenal je svoje pravo nastupa izborio osvajanjem Premier lige u sezoni 1997./98. nakon što su nadoknadili 12 bodova zaostatka upravo za Unitedom. Ligaškoj tituli pridodali su FA kup pobijedivši Newcastle 2:0, osiguravši time nastup drugoplasiranom Manchester Unitedu u Superkupu.

Arsenal i Manchester United posljednji put prije ove utakmice igrali su na Old Traffordu 14. ožujka 1998 — jednu od ključnih utakmica prvenstva prelomio je Marc Overmars jedinim pogotkom. Arsenal je te sezone jedini pobijedio United kod kuće i u gostima u prvenstvu slavivši prije toga 3:2 na Highburyju. Trener Arsenala, Arsène Wenger, najavio je utakmicu Superkupa kao jedinu priliku da se njegovi prvotimci ogledaju protiv prvoklasnog protivnika prije početka prvenstva. Unitedov trener, Alex Ferguson, bio je nešto više usredotočen na drugo pretkolo Lige prvaka protiv poljskog prvaka ŁKS Łódź. Očekivao je podizanje forme svoje momčadi kroz zahtjevan predsezonski ogled protiv Arsenala.

Utakmica[uredi | uredi kôd]

Postave[uredi | uredi kôd]

Kod Arsenala, novopridošli desni bek Vivas nije ni ušao s klupe, dok su napad činili Bergkamp i Anelka. S druge strane, Unitedov krilni napadač Jesper Blomqvist bio je izvan sastava zbog ozljede zgloba, ali zato je Roy Keane započeo utakmicu prvi put nakon 11 mjeseci i teške ozljede ligamenata koljena. Stoperski par činili su Ronny Johnsen i debitant Jaap Stam.

Arsenal je nastupio u tradicionalnoj formaciji 4–4–2: četiri braniča u liniji (dva središnja i dva bočna), četiri vezna igrača u liniji (također dva središnja i dva krilna) te dva središnja napadača. Manchester United postavio se samo malo drugačije, u 4–4–1–1: Paul Scholes bio je spona između četvorice u veznom redu i Andyja Colea, jedinog čistog napadača.

Sažetak[uredi | uredi kôd]

Po veoma vrućem danu (30 °C), United je otvorio prijetnjama kroz sredinu pošto su Arsenalovi francuski „veznjaci”, Petit i Vieira, igrali kao da su se tek upoznali, a ne upravo zajedno osvojili svjetsko prvenstvo u vlastitoj domovini. Prvu priliku stvorio je David Beckham, desni vezni Uniteda kojemu je publika zviždala tijekom skoro svakog dodira lopte zbog ispadanja s netom završenog SP-a,[3] dodavanjem Scholesu, no vratar David Seaman brani. 11 minuta prije kraja prvoga poluvremena, Vieira dodaje na desni kut kaznenoga prostora, Bergkamp petom šalje Anelki koji gubi loptu. Međutim, uspijeva spriječiti Johnsenov pokušaj čišćenja, lopta dolazi do Overmarsa, a ovaj desnom nogom iz prve pogađa lijeve Schmeichelove rašlje. Do kraja poluvremena, Roy Keane pokušava s 25 metara, ali Seaman opet brani.

U 57. minuti Overmars prolazi Garyja Nevillea po boku i dodaje do Anelke, on prosljeđuje potpuno neometanom Liberijcu Wrehu, a ovaj tek iz drugog pokušaja svladava Schmeichela te potom akrobatski slavi jedan od svojih malobrojnih pogodaka u dresu „Topnika”. Manchester United nastavlja s napadima; Ryan Giggs poslao je opasan udarac iz kuta kojeg Arsenalov stoper Keown gotovo šalje u vlastitu mrežu. Posljednjih 20 minuta utakmice odigrale su i brojne zamjene pošto je svaki trener na raspolaganju imao pravo zamijeniti pet igrača. Utakmicu je neizvjesnosti lišio Anelka koji ovaj put zaobilazi Stama i prepredeno, unatoč skromnome kutu, zabija u bližu vratarevu stranu. Teddy Sheringham promašio je veliku kasnu priliku za počasni pogodak Uniteda. Sve u svemu, previše obrambenih pogrešaka Manchestera i veoma okomiti, brzi, uspješni protuudari Arsenala.

Potankosti[uredi | uredi kôd]

9. kolovoza 1998.
13:00
Arsenal 3 : 0 Manchester United Wembley (stari)
Broj gledatelja: 67,342
Sudac: Graham Poll
Overmars Pogodak nakon 34. minuta 34.', Wreh Pogodak nakon 57. minuta 57.', Anelka Pogodak nakon 72. minuta 72.' Izvještaj
Arsenal
Manchester United
GK 1 Flag of England.svg David Seaman
RB 2 Flag of England.svg Lee Dixon Opomenut u 81.. minuti 81.'
CB 6 Flag of England.svg Tony Adams Captain sports.svg Izašao u 80.. minuti 80.'
CB 14 Flag of England.svg Martin Keown Opomenut u 22.. minuti 22.'
LB 3 Flag of England.svg Nigel Winterburn
RM 15 Flag of England.svg Ray Parlour
CM 17 Flag of France.svg Emmanuel Petit Izašao u 73.. minuti 73.'
CM 4 Flag of France.svg Patrick Vieira Izašao u 84.. minuti 84.'
LM 11 Flag of the Netherlands.svg Marc Overmars Izašao u 67.. minuti 67.'
CF 9 Flag of France.svg Nicolas Anelka
CF 10 Flag of the Netherlands.svg Dennis Bergkamp Izašao u 46.. minuti 46.'
Substitutes:
GK 13 Flag of Austria.svg Alex Manninger
DF 5 Flag of England.svg Steve Bould Ušao u 80.. minuti 80.'
DF 7 Flag of Argentina.svg Nelson Vivas
MF 16 Flag of England.svg Stephen Hughes Ušao u 67.. minuti 67.'
MF 18 Flag of France.svg Gilles Grimandi Ušao u 84.. minuti 84.'
MF 21 Flag of Portugal.svg Luís Boa Morte Ušao u 73.. minuti 73.'
FW 12 Flag of Liberia.svg Christopher Wreh Ušao u 46.. minuti 46.'
Trener:
Flag of France.svg Arsène Wenger
Arsenal vs Man Utd 1998-08-09.svg
GK 1 Flag of Denmark.svg Peter Schmeichel
RB 2 Flag of England.svg Gary Neville Opomenut u 3.. minuti 3.'
CB 5 Flag of Norway.svg Ronny Johnsen
CB 6 Flag of the Netherlands.svg Jaap Stam
LB 3 Flag of Ireland.svg Denis Irwin Opomenut u 26.. minuti 26.'
RM 7 Flag of England.svg David Beckham
CM 8 Flag of England.svg Nicky Butt Izašao u 53.. minuti 53.'
CM 16 Flag of Ireland.svg Roy Keane Captain sports.svg Izašao u 76.. minuti 76.'
LM 11 Flag of Wales 2.svg Ryan Giggs Izašao u 70.. minuti 70.'
CF 18 Flag of England.svg Paul Scholes Izašao u 70.. minuti 70.'
CF 9 Flag of England.svg Andy Cole Izašao u 70.. minuti 70.'
Substitutes:
GK 31 Flag of England.svg Nick Culkin
DF 4 Flag of England.svg David May
DF 12 Flag of England.svg Phil Neville Opomenut u 79.. minuti 79.' Ušao u 70.. minuti 70.'
DF 21 Flag of Norway.svg Henning Berg Ušao u 76.. minuti 76.'
MF 25 Flag of the Netherlands.svg Jordi Cruyff Ušao u 70.. minuti 70.'
FW 10 Flag of England.svg Teddy Sheringham Ušao u 70.. minuti 70.'
FW 20 Flag of Norway.svg Ole Gunnar Solskjær Ušao u 53.. minuti 53.'
Trener:
Flag of Scotland.svg Alex Ferguson
Igrač utakmice
Pomoćni suci

Pravila utakmice

  • 90 minuta.
  • Raspucavanje kaznenih udaraca ako je utakmica neriješena, bez produžetaka.
  • Najviše sedam prijavljenih zamjena u zapisniku.
  • Najviše šest obavljenih zamjena.

Statistika[uredi | uredi kôd]

Kategorija Arsenal Manchester United
Golovi 3 0
Posjed lopte 55% 45%
Udarci unutar okvira 7 2
Udarci van okvira 1 3
Udarci iz kuta 2 11
Zaleđa 3 5
Žuti kartoni 2 3
Crveni kartoni 0 0
Izvor
Premier League
Sport nogomet
Konfederacija UEFA
Razina 1.
Niža liga Championship
Broj klubova 20
Kupovi
 - domaći FA Community Shield
FA kup
Liga kup
 - međunarodni Liga prvaka
Europska liga
Prvaci (2014./15.) Chelsea (4. naslov)
Najuspješniji klub Manchester United (13 naslova)
Službena stranica http://www.premierleague.com/

Premier League najviši je rang engleskoga nogometnog sustava. Liga se sastoji od dvadeset momčadi, međutim tri posljednjeplasirane momčadi na kraju sezone ispadaju u Championship i mijenjaju se trima najuspješnijim momčadima potonjeg, drugoligaškog, natjecanja. Velški klubovi koji nastupaju u nižim engleskim ligama mogu izboriti igranje u Premier ligi; Swansea City neprekidno nastupa u Premiershipu od 2011., a Cardiff je ispao u debitantskoj sezoni 2013./14.

Glavni pokrovitelj britanska je banka Barclays pa je i službeno ime prvenstva Barclays Premier League (izgovor: /ˈbɑːkliz pɹɛmɪə(ɹ) liːɡ/). Uobičajena kratica u medijima jest EPL (English Premier League). Najučestaliji hrvatski naziv jest „Premier liga”, a često se koristi i „Premiership”. Momčad u jednoj sezoni odigra 38 utakmica između kolovoza i svibnja, po jednu kod kuće i u gostima protiv svake od preostalih 19 momčadi. Dakle, cjelokupna sezona Premiershipa sastoji se od 380 utakmica.

Premier liga je zasebna korporacija čiji su dioničari sami klubovi-sudionici za tekuću sezonu. Osnovali su je, 20. veljače 1992., predstavnici tadašnjih prvoligaških klubova kako bi poboljšali vlastiti položaj pri raspodjeli novca osiguranog sve unosnijim televizijskim ugovorima. Pod uvjetima trenutačno važećeg trogodišnjeg ugovora, medijska kuća Sky isplaćuje oko 750 milijuna funti po sezoni za prava prijenosa 116 utakmica, a BT Group dodatnih 250 milijuna za njih 38.[4] Iste kuće potpisale su i novi ugovor koji će stupiti na snagu od sljedeće sezone (2016./17.), ali po 70% višoj cijeni. Naime, trogodišnji paket prijenosa prodan je za 5,1 milijardu funti, odnosno 10 milijuna funti po utakmici.[5]

Prosječna posjećenost stadiona za čitavu prošlu sezonu (2014./15.) iznosila je 36 175 gledatelja,[6] manje jedino od njemačke Bundeslige. Međutim, utakmice EPL-a prenose se u najviše država najvećem broju ljudi.[7] Premier liga šalje maksimalnih sedam momčadi u dva europska natjecanja otkad je takav sustav uveden 1999., što znači da Engleska sve te godine zauzima jedno od prva tri mjesta na UEFA-inoj ljestvici državnih prvenstava.

47 momčadi nastupilo je u barem jednoj sezoni Premier lige od njenog nastanka u sezoni 1992./93., a samo pet ih je osvojilo naslov: Manchester United (13), Chelsea (4), Arsenal (3), Manchester City (2) i Blackburn (1). Nijedan engleski trener nije predvodio svoju momčad do osvajanja Premier lige.[8] Branitelj naslova jest momčad Chelseaja.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Sezone Sky Druga TV-kuća Uk. ut. Vrijednost (£)[9]
1992.–1997. 60 60 304 mil.
1997.–2001. 60 60 670 mil.
2001.–2004. 110 110 1,2 mlrd.
2004.–2007. 138 138 1,024 mlrd.
2007.–2010. 96 42 (Setanta) 138 1,706 mlrd.
2010.–2013. 115 23 (ESPN) 138 1,782 mlrd.
2013.–2016. 116 38 (BT) 154 3,018 mlrd.
2016.–2019. 126 42 (BT) 168 5,136 mlrd.

Usprkos značajnim uspjesima na europskoj nogometnoj sceni tijekom 70-ih i ranih 80-ih, u drugoj polovici toga desetljeća engleski se nogomet srozao. Stadioni su dotrajali, huliganstvo bijaše u punom jeku, da bi nakon tragedije na Heyselu 1985. UEFA na pet godina zabranila nastup u europskim natjecanjima svim engleskim klubovima, ali ne i reprezentaciji.[10] Tadašnja Prva engleska nogometna liga zaostala je daleko iza španjolske Primere i talijanske Serie A po gledanosti i prihodima. Mnogi britanski igrači napustili su Otok i prešli u klubove kontinenalne Europe.

Nepovoljan razvoj događaja po engleski nogomet trajao je do 1990. godine. Netom prije isteka UEFA-ine kazne, reprezentacija je na SP-u u Italiji došla do poluzavršnice, a Manchester United osvojio je Kup pobjednika kupova u povratničkoj sezoni 1990./91. Osim toga, „Taylorov izvještaj”—osvrt na uzroke tragedije na Hillsboroughu 1989.—izložen je pred Parlamentom u siječnju 1991. godine. Svim klubovima iz najviša dva ranga natjecanja naređena je, među ostalim mjerama uvođenja reda, prenamjena svih stajaćih tribina u sjedeće do ljeta 1994.

Novac namaknut prodajom televizijskih prava postao je važna tema; nadležno tijelo četiriju najviših engleskih liga, Football League, uprihodilo je 6,3 milijuna funti za dvogodišnji ugovor 1986., a 1988. taj iznos narastao je na 44 milijuna za četverogodišnji ugovor.[11] Tijekom pregovora oko potonjeg ugovora, deset klubova jasno je iznijelo namjeru otcjepljenja od Football Leaguea i uspostavljanja vlastite „superlige”.[12] Privremeno su odgovoreni od takve zamisli, ali novi, odlučujući pokret osamostaljenja, potaknut je brzim rastom prihoda tijekom sljedećih sezona.

Football League (FL) bijaše nadležno tijelo prvih četiriju engleskih liga u kojima su se natjecala ukupno 92 kluba. Krajem 1990., tzv. „Velika petorka”[13] engleskoga nogometa prednjačila je u obznani nezadovoljstva pretjerano demokratskim sustavom FL-a u kojem glas prvoligaša posjedovaše jednaku težinu kao četvrtoligaški. Uz to, smatrali su kako bi prihodi mogli biti znatno viši od postojećih. Ohrabreni podrškom Engleskoga nogometnog saveza, na sjednici Saveza 8. travnja 1991. prvoligaši postižu okvirni dogovor o stvaranju zasebne lige i nadležnog tijela. Dva mjeseca poslije, uslijed uspješnog dogovora Saveza i prvoligaša o količini novca, svi članovi Prve lige za sezonu 1991./92. usmeno su se obvezali na istupanje iz FL-a. Konačno, 17. srpnja 1991., 22 momčadi potpisale su službeni Founder Members' Agreement (Sporazum članova-osnivača) kojim su utanačene sljedeće odredbe:

  1. ustavna i tržišna neovisnost Premier lige;
  2. sustav ispadanja i promocije između Premier lige i Druge lige;
  3. princip „jedan klub, jedan glas” kod donošenja odluka o Premiershipu;
  4. nepostojanje nadležnog tijela, samo nekolicine zajednički odabranih izvršnih djelatnika;
  5. raspodjela sponzorskog novca na razini čitave lige i stranih televizijskih ugovora potpuno je ravnomjerna;
  6. isključivi televizijski ugovori za područje Ujedinjenog Kraljevstva dijele se na sljedeći način:
    • 50% ravnomjerno;
    • 25% ovisno o konačnom plasmanu na ljestvici;
    • 25% koje ravnomjerno dijele domaćin i gost izravno prikazane utakmice, uz obvezu da svaka momčad bude u prijenosu uživo barem jednom u sezoni.

Klubovi su od listopada 1991., shodno stavkama iz osnivačkog ugovora, namjeravali i Savez lišiti bilo kakvog utjecaja na poslovanje Premiershipa. Međutim, nedostatak službene podrške Saveza vjerojatno bi rušio vjerodostojnost same lige pa je, 27. svibnja 1992., osnovana tvrtka Football Association Premier League Limited. Svi prvoligaški klubovi, osim Lutona, Notts Countyja i West Hama (momčadi koje su ispale na kraju sezone 1991./92.), istupili su iz FL-a kako bi pristupili FAPL-u. Sustav promocije i ispadanja između Premier lige i Druge lige ostao je netaknut. Nastup u prvoj sezoni Premiershipa izborili su, ulaskom iz Druge lige, Blackburn, Ipswich i Middlesbrough. Prvi gol Premier lige postigao je Brian Deane za Sheffield United u domaćoj pobjedi od 2 : 1 protiv Manchester Uniteda. Prvi naslov osvojila je upravo momčad Uniteda s 84 boda iz 42 utakmice u konkurenciji 22 kluba.

  1. Ako momčad osvoji i prvenstvo i FA kup, tada je protivnik drugoplasirana momčad prvenstva.
  2. Do sredine 1920-ih često su igrali profesionalci protiv amatera.
    1950. engleska reprezentacija za SP u Brazilu igrala je protiv engleske ekspedicije u Kanadu.
    1961. Tottenham kao prvi osvajač dvostruke krune igra protiv all-star momčadi Prve lige.
    Leicester je 1971. osvojio Superkup protiv Liverpoola kao prvak Druge lige, iako nikad nije osvojio ni Prvu ligu ni FA kup, jer se raspored prijateljskih utakmica Arsenala kosio s datumom Superkupa.
    1972. i prvak Derby County i osvajač FA kupa Leeds odbijaju nastup.
  3. Beckham je u osmini završnice protiv Argentine isključen zbog ciničnog udaranja Diega Simeonea, a Engleska izgubila nakon izvođenja kaznenih udaraca.
  4. Premier League rights sold to BT and BSkyB for £3bn — bbc.com, 13. lipnja 2012.
  5. Premier League TV rights: Sky and BT pay £5.1bn for live games — bbc.com, 10. veljače 2015.
  6. EPL 2014./15. — espnfc.com
  7. History and time are key to power of football — thetimes.co.uk, 2. srpnja 2013.
  8. 17 things you never knew about the EPL — businessinsider.com, 13. svibnja 2012.
  9. Record Premier League TV deal defies economic slump — The Independent, 28. lipnja 2013.
  10. English teams banned after Heysel — bbc.co.uk, 31. svibnja 1985. (arhiv)
  11. Fact Sheet 8: British Football on Television — le.ac.uk
  12. Super Ten losing ground — New Straits Times, 14. srpnja 1988.
  13. „Veliku petorku” činili su: Arsenal, Everton, Liverpool, Manchester United i Tottenham.