Surrey (grofovija)

Surrey ceremonijalna grofovija | |||
---|---|---|---|
Položaj Surreya u Engleskoj | |||
|
|||
Koordinate: 51°15′N 0°25′W / 51.25°N 0.417°WKoordinate: 51°15′N 0°25′W / 51.25°N 0.417°W | |||
Država | ![]() | ||
Sastavna država | ![]() | ||
Nemetropolitanska grofovija | Surrey | ||
Administrativni centar | Kingston upon Thames | ||
Četvrti | Okruzi | ||
Staroengleski: Sūþrīge | Antički period, prije 1066. | ||
Vlast | |||
- Vrsta | Vijeće grofovije Surrey (Surrey County Council) Konzervativna stranka | ||
- Lord-namjesnik | Michael More-Molyneux | ||
Površina | |||
- Ukupna | 1663 km2 | ||
Visina | 35 m | ||
Stanovništvo (polovicom 2019.) | |||
- Gustoća | 716 stanovnika/km² | ||
- Područje utjecaja | 1 189 934 | ||
Vremenska zona | GMT (UTC+0) | ||
- Ljeto (DST) | BST (UTC+1) | ||
Službena stranica www | |||
Zemljovid | |||
(1) Spelthorne, (2) Runnymede, (3) Surrey Heath, (4) Woking, (5) Elmbridge (6) Guildford, (7) Waverley, (8) Mole Valley, (9) Epsom and Ewell, (10) Reigate and Banstead, (11) Tandridge |
Surrey (/ ˈsʌri /) je nemetropolitanska ceremonijalna i matična grofovija smještena u regiji Jugoistočna Engleska, a graniči s Kentom na istoku, Istočnim Sussexom na jugoistoku, Zapadnim Sussexom na jugu, Hampshireom[1] na zapadu, Berkshirom[2] na sjeverozapadu i Širim Londonom na sjeveroistoku. S oko 1,2 milijuna ljudi Surrey je 12. engleska grofovija po broju stanovnika, treća među matičnim grofovijama[3] po broju stanovnika nakon Kenta i Essexa, te treća po broju stanovnika na jugoistoku, nakon Hampshira i Kenta.
Surrey je relativno bogata grofovija i ima najveći udio šuma u grofovijama Engleske. Pored toga ima četiri terena za konjske utrke te 142 golf terena[4], uključujući međunarodno mjesto natjecanja u Wentworthu[5].
Guildford[6] se u narodu smatra glavnim gradom grofovije, iako je vijeće grofovije Surrey eksteritorijalno i smješteno je u Kingstonu na Temzi[7]. Surrey je podijeljen u jedanaest okruga.
Etimologija toponima[uredi | uredi kôd]
Staroengleska riječ suþrige (722.), ili Suthrige- doslovno „Južna oblast“, od suðer koje dolazi od suð (jug) + -ge „oblast“. Beda Časni, kao i drugi povjesničari i kroničari toga vremena koristili su ga kao ime naroda, što se odnosilo na "ljude iz Surreya". Surrey je vjerojatno bio dio većeg srednjosaksonskog kraljevstva, uključujući i područja sjeverno od Temze.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Antički period[uredi | uredi kôd]
Arheološki nalazi svjedoče o prisutnosti ljudi u Surreyu još od do paleolitskih vremena.
Svjedočanstva o području koje danas pokriva grofovija Surrey sežu u doba antike. Zemlja je bila pod dominacijom Segontianaca[8], plemena iz željeznog doba, prije nego što su bili podčinjeni belgskom plemenu Atrebates[9]. 42. godine Atrebatese je porazilo moćno pleme Catuvellauni[10], čiji su se sastanci održavali i odluke donosile u današnjem gradu Colchesteru[11] u današnjem Essexu.
Već sljedeće godine dolazi rimska vojska pod zapovjedništvom cara Klaudija, koja je uz izuzetnu pomoć savezničkih plemena Atrebatesa i Batavaca - napala otok Britaniju. U današnjem Surreyu, rimska civilizacija je ostavila mnoge arheološke tragove od kojih se izdvaja cesta Stane Street[12] ili Stone Street, koja je u svojoj dužini od 91 km prolazila kroz grofoviju povezujući Chichester i Londinium[13], glavni grad rimske provincije Britanije, te rimski hram Farley Green[14] u istoimenom zaseoku.
Nakon povlačenja rimskih snaga 410. godine[15], Surrey je nominalno bio dio provincije Britannia Prima[16], premda su u stvarnosti nasljednici Atrebatesa i njihovi saveznici, uz pomoć suparničkih rimskih dužnosnika, povratili kontrolu nad cijelim teritorijem. U velikoj političkoj zbrci nastavljaju se građanski ratovi između gradova. Međutim, saksonski saveznici, u početku odgovorni za kontrolu obala u 3. stoljeću, prije nego što su bili umiješani u građanske ratove raznih velikaških obitelji koje su upravljale cijelim teritorijem, na kraju uspostavljaju političku ravnotežu pozivajući pojačanje svojih rođaka s kontinenta.
Srednji vijek[uredi | uredi kôd]
Na početku anglosaksonske ere, u posljednjim desetljećima 5. stoljeća, sadašnji Surrey bilo je malo naseljeno područje i gotovo u cijelosti pošumljeno. Nakon 480. godine, vrlo skromne vodeće skupine koje su srednjovjekovni historiografi nepravilno nazivali saskim plemenima, osnovale su malo kraljevstvo na sjeveru i istoku sadašnje grofovije. Daju mu ime na latinskom jeziku Sudhrige ili Suthrige, što je moglo značiti "kraljevstvo" ili "vladavina juga", pa se taj pojam razvija u Suðrigean, a zatim u Surrey. Naziv Suðrigean, staroengleska je riječ od koje je nastao naziv Surrey i pojavljuje se u anglosaksonskoj kronici tek 836. godine.
Južni Sasi podčinili su se vladavini moćnijeg kraljevstva Mercije 661. godine. Cijela uprava regije formalno je prešla na kršćanstvo 675. krštenjem potkralja Frithuwolda od Chertseya[17] kao i njegovog sina i nasljednika.
Odrekavši se kontrole Mercianskog kraljevstva 685. godine, malo kraljevstvo Južnih Sasa se podčinilo kraljevstvu Wessex[18].
Ako je ikad postojalo, srednjosaksonsko kraljevstvo Južnih Sasa nestalo je do 7. stoljeća, a Surrey je postao pogranično područje osporavano između kraljevstava Kent[19], Essex[20], Sussex[21], Wessex[22] i Mercije, sve dok ga Wessex nije trajno apsorbirao 825. godine. Tijekom 7. stoljeća Surrey postaje kršćanska teritorija i u početku je bio dijelom istočnosaksonske biskupije u Londonu, što ukazuje da je u to vrijeme Surrey bio pod istočnosaksonskom vlašću, ali je kasnije prebačen u zapadnosaksonsku biskupiju Winchester. Njegova najvažnija vjerska institucija tijekom anglosaksonskog razdoblja i dalje je bila opatija Chertsey[23] koja je osnovana 666. godine.
U ovom trenutku Surrey je očito bio pod dominacijom kraljevine Kent, jer je opatija osnovana pod pokroviteljstvom kralja Ecgberhta od Kenta[24]. Međutim, nekoliko godina kasnije barem je dio Surreya bio podčinjen kraljevini Merciji, jer je 673. – 675. Frithuwald[25], lokalni potkralj, vladajući pod suverenitetom kralja Wulfherea od Mercie[26], opatiji Chertsey dodijelio dodatna zemljišta. Desetljeće kasnije Surrey je prešao u ruke kralja Cædwalla od Wessexa[27], koji je također osvojio Kent i Sussex, te osnovao samostan u Farnhamu[28] 686. godine.
Dansko osvajanje[uredi | uredi kôd]
Surrey je ostao zaštićen od napada više stoljeća zbog svog položaja i sve veće moći zapadnosaksonskog, kasnije engleskog kraljevstva. Kingston na Temzi je bilo mjesto gdje su okrunjeni Ethelstan Sjajni 924., te Ethelred II. Nespremni 978., a prema kasnije stvorenoj tradiciji tu su okrunjeni i ostali engleski kraljevi iz 10. stoljeća.
Danski napadi tijekom katastrofalne vladavine Ethelreda Nespremnog doveli su do toga da je vojska Thorkella Visokog[29] u razdoblju 1009. – 1011. razorila Surrey, te opustošila cijelu jugoistočnu Englesku. Vrhunac ovog vala napada dogodio se 1016. godine tijekom dugotrajnih borbi između snaga kralja Edmunda Hrabrog i danskog kralja Knuta Velikog, kada je došlo do engleske pobjede nad Dancima negdje na sjeveroistoku Surreyja, ali sve se završilo Knutovom konačnom pobjedom i osvajanjem Engleske. Knutovu smrt 1035. godine slijedilo je razdoblje političke neizvjesnosti, jer je nasljedstvo bilo sporno između njegovih sinova.
Alfred Aetheling (1005. – 1036.), sin kralja Ethelreda, vratio se iz Normandije, kamo je kao dijete odveden na sigurno u vrijeme Knutova osvajanja Engleske. Neizvjesno je koje su mu namjere bile, ali nakon iskrcavanja s malom pratnjom u Sussexu, dočekao ga je Godwin, grof od Wessexa[30] koji ga je na očigledno prijateljski način, otpratio do Guildforda[31]. Međutim, na spavanju su njegovu pratnju Godwinovi sljedbenici ubili, dok su princa Alfreda oslijepili i utamničili, nakon čega je ubrzo umro. To je neosporno moralo doprinijeti animozitetu između Godwina i Alfredova brata Eduarda III. Ispovjednika, koji je na prijestolje došao 1042. godine, mada ostaje nejasno Eduardovo vjenčanje s Godwinovom kćeri Edith od Wessexa[32] 1045. godine.
Neosporno su posljedice ovog antagonizma pomogle Normanskom osvajanju Engleske 1066. godine.
Knjiga Sudnjeg dana bilježi da su najveći zemljoposjednici u Surreyu na kraju Eduardove vladavine bili opatija Chertsey, Harold Godwinson[33], grof od Wessexa a kasnije kralj, pa tek onda i sam kralj Eduard.
Normansko osvajanje[uredi | uredi kôd]
Nakon bitke kod Hastingsa, normanska vojska je napredovala kroz Kent prema Surreyu, te je porazila englesku vojsku koja ih je napala u Southwarku[34], nakon čega su spalili to naselje. Umjesto da pokušaju napasti London preko rijeke, Normani su nastavili prema zapadu kroz Surrey, prešli Temzu kod Wallingforda[35] u Berkshiru i spustili se na London sa sjeverozapada, što je Vilimu Osvajaču, zajedno s njegovim brojnim feudalnim saveznicima iz zapadne Francuske, omogućilo da osvoji englesko kraljevstvo.
Nakon smrti Vilima Osvajača 1087. godine., kralj Vilim II. Riđi dodjeljuje Williamu de Warenneu[36] titulu "grofa od Surreya" vjerojatno 1088. godine kao nagradu za odanost tijekom četverogodišnje opsade Saint-Suzannea[37].
Grofovija je također poznata po potpisivanju Magna charte u Runnymedeu[38] u sjevernom Surreyu, 1215. godine. Već sljedeće godine, na putu za London, dvorac Guildford[39] je zauzela vojska princa, te budućeg kralja Francuske Luja VIII., najstarijeg sina francuskog kralja Filipa II.. Podatci o grofoviji tijekom kasnijih stoljeća srednjeg vijeka prilično su oskudni; samostani Surreya - osobito oni u Chertseyu[40], Waverleyu[41], Newarku[42] i Mertonu[43] - u kojima se mogla prikupiti većina pisanih izvora, razrušeni su tijekom raspada samostana 1538. godine, a religijski potresi uzrokovani reformacijom koja je uslijedila, uništili su njihove arhive.
Period Tudora[uredi | uredi kôd]
U vrijeme vladavine ranih tudorskih kraljeva izgrađene su veličanstvene kraljevske palače na sjeveroistoku Surreyja, što je bilo prikladno radi blizine Londona. Kralj Henrik VII. je u Richmondu obnovio postojeću kraljevsku rezidenciju Richmond[44] a također je u njegovoj blizini osnovao i franjevački samostan 1499. godine.
Godine 1538. slijedila je još spektakularnija palača Nonsuch[45] koja je kasnije sagrađena za Henrika VIII. blizu Ewella[46] u Surreyu. Palača u Guildfordu izišla je iz upotrebe dosta ranije, ali izvan grada je ostao kraljevski lovački dom kod Nonsuch Parka[47].
Nakon izgradnje Londonskog mosta[48] Southwark se našao povezanim s Londonom, pa je izrastao je u važan religijski centar, dok je Kingston na Temzi izrastao u značajno srednjovjekovno trgovište. U tome periodu ovčarstvo je bilo važna djelatnost, a od 16. stoljeća trgovina tkaninama cvala je u gradovima Guildford, Godalming i Farnham. U to vrijeme je i povrtlarstvo postalo značajna grana privrede, naročito u sjevernom i zapadnom dijelu grofovije.
Građanski ratovi[uredi | uredi kôd]
Tijekom građanskog rata 1642. – 1646. Surrey je gotovo u potpunosti izbjegao izravni utjecaj borbi. Slično se desilo i tijekom kratkog Drugog građanskog rata 1648., kada je Henry Rich, 1. grof od Hollanda[49] u srpnju ušao u Surrey, nadajući se da će rasplamsati rojalističku pobunu. Podigao je svoju zastavu u Kingstonu i nastavio prema jugu, ali nije naišao na veliku podršku. Nakon zbunjenih manevara između Reigatea[50] i Dorkinga[51], dok su se parlamentarne trupe približavale, njegova trupe od 500-njak ljudi su pobjegle prema sjeveru.
Međutim, Surrey je imao značajnu ulogu u povijesti radikalnih političkih pokreta iniciranih građanskim ratom. U listopadu 1647. izabrani predstavnici vojnih pukovnija zajedno s civilnim radikalima iz Londona izradili su u Guildfordu prvi manifest pokreta Levellers[52] koji je postao poznat pod nazivom Sporazum naroda (An Agreement of the People).
Moderno doba[uredi | uredi kôd]
Rijetko naseljena šumovita brda Surreya, sve do 19. stoljeća koristila su se isključivo kao lovišta, ali i kao izvor drvene mase za proizvodnju drvenog ugljena koji se koristio u građevinarstvu, brodogradnji, kod lijevanja željeza i za proizvodnju baruta.
Kako je transport tih proizvoda zavisio o rijekama, veliko poboljšanje je donijela izgradnja željezničke pruge[53] Wandsworth – Mitcham - Coydon 1800., po kojoj su vagone vukli konji, a britanski parlament ju je 1801. proglasio prvom javnom prugom. Tijekom 19. stoljeća Surrey je imao najgušću mrežu prigradskih željeznica na svijetu, s čak sedam željezničkih kolodvora u Londonu. Nakon toga su u Surreyu, čiji su se gradovi poput Southwarka svojim ubrzanim razvojem počeli pretvarati u predgrađa Londona, duž pruge počela nicati nova prigradska naselja sve do Drugog svjetskog rata.
Istočni dio Surreyja premješten je iz biskupije Winchester u biskupiju Rochester 1877. godine. Međutim, ovo područje je odvojeno 1905. godine da bi se formirala nova biskupija Southwark. Ostatak grofovije, zajedno s dijelom istočnog Hampshira, odvojen je od biskupije Winchester 1927. godine da bi postao biskupija Guildford, čija je katedrala posvećena 1961. godine.[54]
Nakon tog su Southwark, Lambeth i Wandsworth 1889. uključeni u novu metropolitansku grofoviju London, a 1965. i Croydon, Kingston na Temzi, Merton, Richmond na Temzi i Sutton, postali su dio novonastale grofovije Veliki London. Nakon rata rast tih naselja je usporen, jer je značajan dio Surreya proglašen zelenim pojasom Londona i parkom prirode.
Galerija[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Hampshire, grofovija. hampshire-history.com/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Berkshire. berkshirehistory.com/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Matične grofovije. yougov.co.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Golf tereni u Surreyu. top100golfcourses.com/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Wentworth golf klub. wentworthclub.com/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Guildford. guildford.org.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Kingston na Temzi. inkingston.co.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Segontiaci. referenceworks.brillonline.com/. (engl.) Pristupljeno 3. veljače 2021.
- ↑ Atrebates. britainexpress.com/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Catuvellauni. historyfiles.co.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Colchester. localhistories.org. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Stane Street. eehe.org.uk. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Londinium. thehistoryoflondon.co.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Hram Farley Heath. alburyhistory.org.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Kronologija rimske Britanije. historic-uk.com/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Britannia Prima. kingarthursomerset.wordpress.com /. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Frithuwold od Chertseya. thamehistory.net/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Kraljevstvo Wessex. highpointholidays.co.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Kraljevina Kent. infoplease.com. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Kraljevina Essex. historyfiles.co.uk. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Kraljevina Sussex. barton-manor.co.uk. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Kraljevina Wessex. highpointholidays.co.uk. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Opatija Chertsey. historicengland.org.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Ecgberht od Kenta. gw.geneanet.org/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Potkralj Frithuwold. thamehistory.net/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Wulfherea od Mercie. historic-uk.com/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Caedwalla, kralj Wessexa. britannica.com/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Farnham, Surrey. exploringsurreyspast.org.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Thorkell Visoki. thevikingagearchive.com/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Godwin, grof od Wessexa. englishmonarchs.co.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Guildford, Surrey. localhistories.org/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Edith od Wessexa. thefreelancehistorywriter.com/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Harold Godwinson. english-heritage.org.uk. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Southwark/. british-history.ac.uk. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Wallingford. berkshirehistory.com. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ William de Warenne, I. grof od Surreya. historytheinterestingbits.com/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Sainte-Suzanne. europeanwalledtowns.org/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Runnymede. bbc.com/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Dvorac Guildford. guildford.gov.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Opatija Chertsey. chertseymuseum.org/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Opatija Waverley. english-heritage.org.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Samostan Newark. historicengland.org.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Samostan Merton. mertonpriory.org/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Dvorac Richmond. english-heritage.org.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Dvorac Nonsuch. heritagedaily.com/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Ewell. british-history.ac.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Nonsuch Park. eehe.org.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Stari londonski most. thetudortravelguide.com/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Henry Rich, 1. grof od Hollanda. geni.com/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Reigate. exploringsurreyspast.org.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Dorking. visitdorking.com/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Levellers, politički pokret. bbc.co.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Željeznička pruga 1800.. mertonhistoricalsociety.org.uk/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.
- ↑ Katedrala Guildford. guildford-cathedral.org/. (engl.) Pristupljeno 2. veljače 2021.