Sveta Rozalija
| Sveta Rozalija | |
|---|---|
| |
| Rođena | 1130. Palermo |
| Preminula | 4. rujna 1166. planina Pellegrin |
| Kanonizirana | 1630. |
| Slavi se u | Katoličkoj Crkvi |
| Spomendan | 4. rujna |
| Zaštitnica gradova, krajeva i država | Palerma |
| Svetišta | Svetište sv. Rozalije na Monte Pellegrinu[1] |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveta Rozalija (Rožalija) (tal. Santa Rosalia; Palermo, 1130. – planina Pellegrin, 4. rujna 1166.), talijanska katolička redovnica augustinka, pustinjakinja i svetica. Zaštitnica je Palerma. Liturgijski spomendan joj je 4. rujna.
Rođena je u plemićkoj normanskoj obitelji u Palermu, najvećem gradu na talijanskom otoku Siciliji. Nalazila se na dvoru kraljice Margarete. U ranoj mladosti odlučila se za redovnički život i napustila dvor. Sljedećih godina odbijala je ponude obitelji i dvorjana da se vrati životu u bogatstvu i udobnosti. Redovničke zavjete dala je u redu augustinki. Zbog želje za pustinjačkim životom, povukla se kasnije iz samostana u jednu špilju na gori Monte Pellegrino iznad Palerma, gdje je provodila vrlo strog pokornički život sve do smrti 1166. godine. Pokopana je u toj pećini, a danas se nad pećinom nalaz crkva koja je njezino svetište.[1]
Njezinoj uspomeni posvećene su crkve već u 13. stoljeću, ali je s vremenom njezin spomen ostao samo u lokalnim usmenim pripovijedanjima; 1590. god. je njen životopis ponovo zapisan na osnovi tih usmenih tradicija.[2]
Teška kuga poharala je Palermo 1624. godine. Sv. Rozalija ukazala se prvo jednoj ženi, a zatim lovcu. Rekla mu je gdje se nalaze njene kosti i zamolila, da se njene relikvije u procesiji prenesu u Palermo. Lovac je pronašao njene kosti i nakon procesije, kuga je nestala. Nakon toga, sv. Rozalija proglašena je zaštitnicom Palerma i na mjestu pronalaska njezinih relikvija, podignuto je svetište.[3] Papa Urban VIII. proglasio je Rozaliju svetom 1630. godine. Uvrstio ju je u Rimski martirologij, na dva datuma: 15. srpnja, na obljetnicu kad je bilo pronađeno njezino tijelo, i 4. rujna, kad se slavi njezin blagdan.
Od prve polovine 17. stoljeća se štuje kao zaštitnica glavnog grada Sicilije Palerma; kako se za redovnički život odlučila u ranoj mladosti puk ju od milja zove santuzza ('svetičica').[4] Kult svetice koja je pretežni dio života provela u miru i usamljenosti pustinjačkog života proširio se diljem Sicilije, a potom i Italije. Sicilijanski iseljenici su njezino štovanje pronijeli svijetom kao važan dio očuvanja svojega identiteta.[5]
Hrvatski književnik Antun Kanižlić napisao je religiozni ep Sveta Rožalija 1759. godine. Isotimeni oratorij prama tom djelu praizveden je 2023. godine u Požegi.[6]
U Hrvatskoj joj je posvećena župa u Ivanovcu.[7]
- ↑ a b "Santuario di Santa Rosalia", službene stranice svetišta sv. Rozalije u Palermu
- ↑ Mershman, F. 1912. "Santa Rosalia" The Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company.
- ↑ "Breve storia", "Santuario di Santa Rosalia", Palermo. Pristupljeno 30. siječnja 2024.
- ↑ "St. Rosalia of Palermo, Patroness of Pandemics", Angelo Stagnaro, National Catholic Register 17. studenog 2020. Pristupljeno 30. siječnja 2024.
- ↑ "Santa Rosalia, nel mondo", stranice katedrale u Palermu. Pristupljeno 30. siječnja 2024.
- ↑ Požeški vodič U sklopu projekta „Kanižlićevi dani” Izveden oratorij “Sveta Rožalija”, objavljeno 10. veljače 2023., pristupljeno 6. ožujka 2023.
- ↑ Župa Sv. Rozalije - Ivanovac Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine)
 | Wikizvor ima izvorni tekst Sveta Rožalija |