Sveti Jeronim

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Disambig.svg »Sveti Jerolim« preusmjerava ovamo. Za otok, pogledajte Sveti Jerolim (otok).
Sveti Jeronim
Sveti Jeronim
Sveti Jeronim
Rođen oko 347.
Stridon
Preminuo 30. rujna 420.
Betlehem
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Luteranska Crkva
Pravoslavna Crkva
Spomendan 30. rujna
Zaštitnik Dalmacije, teologa
Zaštitnik zanimanja učitelja, studenata
Rubens: Sveti Jeronim
Kip sv. Jeronima u Varaždinu.
Knjiga o Svetom Jeronimu objavljena 2017. godine

Sveti Jeronim (grč.: Εὐσέβιος Σωφρόνιος Ἱερόνυμος, lat.: Eusebius Sophronius Hieronymus; Stridon, oko 347. - Betlehem, 30. rujna 420.), kršćanski svetac, autor prijevoda Biblije na latinski jezik - Biblije kakvu danas poznajemo; crkveni naučitelj, crkveni otac, teolog, filozof i jezikoslovac.

Rođen je u Stridonu čija ubikacija još nije poznata. Etnolog S. Nakićenović u svojoj nedovršenoj knjizi "Kninska krajina" iz 1926. godine piše da se Stridon nalazio u kninskom kraju, blizu sela Strmica koje i danas administrativno pripada Gradu Kninu.[1]

Sveti Jeronim sam sebe naziva Dalmatincem. Poznata je njegova izjava kojom je opisao svoju naglu narav: "Bože oprosti mi jer sam Dalmatinac". [2]

Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima u Rimu nazvan je po ovom svecu. Zaštitnik je Dalmacije, teologa, prevoditelja, knjižničara, učitelja i studenata, a slavi se 30. rujna.[3]

Kako prenosi Domagoj Nikolić - kod franačkog biskupa Hrabana Maura (780-856) u djelu "De inventione linguarum" se iščitava da je Sveti Jeronim u 4. stoljeću sačuvao i svojim autoritetom proširio glagoljicu, što je jak argument autohtonista za tvrdnju o neprekinutom kontinuitetu Hrvata na ovom prostoru, odnosno istovjetnosti ilirskog (delmatskog) i hrvatskog naroda, jezika i pisma.[4]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rani život[uredi VE | uredi]

Rodio se u Stridonu (Stridonama), na granici između rimskih provincija Dalmacije i Panonije. Ne zna se točno, gdje se nalazio Stridon, po jednoj teoriji pretpostavlja se da je bio smješten blizu kninskog sela Strmica [5], po drugoj u obližnjem Grahovskom polju u današnjoj BiH, po trećoj tzv. liburnijskoj tezi, na području između Trsata (Hrvatska) i Ilirske Bistrice (Slovenija), a po četvrtoj u mjestu Štrigova. Bio je sin ilirskih kršćanskih roditelja, no krštenje je primio kasnije, u Rimu, gdje je nadopunjavao svoj studij retorike. Polazio je školu uglednoga gramatičara Donata, koji ga je uveo u duboko poznavanje latinskih klasika. Bio je vrlo nadaren, ali teške naravi, nediscipliniran. Bio je iznimno inteligentan, dobro je pamtio i bio izvanredno osjetljiv, strastvena karaktera.

Putovanja[uredi VE | uredi]

Napustio je Rim i putovao u Galiju. Jedno se vrijeme zadržao u Trieru, zatim se vratio na jug u Akvileju, gdje je proveo nekoliko godina. Tada je bio posve oduševljen za asketski život. Marljivo proučava Bibliju. No kako je bio teška karaktera, došlo je do sukoba te pošao na Istok, tamo gdje je cvao pustinjački i monaški život. U Antiohiji još je više produbio svoje biblijske nauke i usavrši se u hebrejskom jeziku. Nakon toga pošao je u Halkidsku pustinju u kojoj su mnogi monasi živjeli kao pustinjaci. Tu je živio u samoći, noćnim bdjenjima, pokori i radu. Zbog prepirki i raskola, vratio se u Antiohiju. Mjesni biskup Paulin zaredio ga je za svećenika, ali uz uvjet da i dalje može biti monah te da se može kretati kuda želi. Od 380. do 381. g. boravio je u Carigradu radeći u bogatim gradskim bibliotekama. U tom je gradu izvršio na njega silan utjecaj sv. Grgur Nazijanski, koji ga je oduševio za Origena. Jeronim je u oduševljenju za Origena preveo njegovih 28 homilija. No to će oduševljenje kasnije ne samo proći, već će ga Jeronim silovito i odbaciti. Ne posve opravdano.

Prijevod Biblije[uredi VE | uredi]

Papa Damaz I., vrlo je cijenio Jeronima, pa ga je uzeo i za svoga tajnika. Tada mu je povjerio reviziju latinskoga prijevoda Evanđelja, tzv. Itale. No Jeronim je stvorio veći dio novog latinskog prijevoda cijele Biblije, slavnu Vulgatu. Radio je preko 20 godina, stavivši tako u službu Crkve svoje veliko znanje i svoju izvanrednu kritičnost i radnu sposobnost. Tako je silno došao na glas, dobio na ugledu, da su neki u njemu već gledali budućega papu. No to se predviđanje nije ispunilo.

Jeronim u Betlehemu[uredi VE | uredi]

Kad je umro papa Damaz, Jeronim je otputovao opet na Istok. Došao je u Betlehem, gdje je osnovao jedan muški samostan, koji je sam vodio. I sada mu još ostalo preko 30 godina plodnoga književnoga rada. Dao se na prevođenje svetih knjiga s hebrejskog izvornika, a onda na pisanje komentara pojedinim knjigama. Ti su komentari veoma vrijedni zbog mnoštva povijesnih i arheoloških podataka. Njegovi pak povijesni spisi, osobito "De viris illustribus" (O slavnim muževima), puni su vrlo dragocijenih podataka. Od Jeronima imamo 157 pisama. Pisana su, jer su se sa svih strana svijeta mnogi k njemu obraćali za savjet.

Posljednje su Jeronimove godine bile u sjeni mnogih patnja. Zdravlje mu se pogoršalo, a počeo ga sve više ostavljati i vid. Iscrpljen, slijep i osamljen, Jeronim je nakon tolikih borbi što ih je vodio cijeli život, umro 30. rujna 420.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. ŠIMIĆ, Ivica "2025 godina grada Knina: monografija", Knin: narodna knjižnica, 2018.
  2. "Sveti Jeronim: Oprosti mi, Bože, jer sam Dalmatinac!", Bitno.hr, 30. 09. 2018., pristupljeno 20. 11. 2018.
  3. Sirovec, Ivan, Sveci, 128 životopisa i poruka, str. 199.-200.
  4. ŠIMIĆ, Ivica "2025 godina grada Knina: monografija", Knin: narodna knjižnica, 2018.
  5. ŠIMIĆ, Ivica "2025 godina grada Knina: monografija", Knin: narodna knjižnica, 2018.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Sirovec, Ivan, Sveci, 128 životopisa i poruka, Zagreb, 2007.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Sveti Jeronim