Sveti Servacije
| Sveti Servacije | |
|---|---|
| Smrt | 384. Maastricht, Nizozemska |
| Slavi se u | Katoličkoj Crkvi pravoslavlju |
| Spomendan | 13. svibnja |
| Simboli | „Ključ svetog Servacija”, štap, zmaj (pod njegovim nogama) |
| Zaštitnik | kod: problema sa stopalima, hromosti, reume, štakora i miševa |
| Svetišta | Bazilika sv. Servacija u Maastrichtu |
Sveti Servacije ili Servacije iz Tongerena (lat. Servatius, niz. Servaas; Armenija – Maastricht, 384.) bio je armenski biskup i svetac, biskup Tongerena.
Vjerojatno je bio podrijetlom iz Armenije. Aktivno je sudjelovao na saborima u Sofiji i Riminiju, održanim 343. odnosno 359. godine, gdje je podržavao pravovjerje.[1] Servacije je bio prvi evangelizator prostora današnje Belgije nakon Nicejskog sabora 325. i prvi biskup Tungroruma. Njegovi posmrtni ostaci čuvaju se u Maastrichtu, u bazilici Svetog Servacija.[2]
Katolička Crkva štuje ga kao sveca. Romaničke crkve u Maastrichtu i Quedlinburgu nazvane su po njemu.
U popularnoj kulturi, a posebno u popularnim shvaćanjima o meteorologiji, sveti Servacije (čiji blagdan pada 13. svibnja) dio je, zajedno sa svetim Mamercijem, Pankracijem, Bonifacijem iz Tarsa i Sofijom Rimskom, takozvanih ledenih svetaca mjeseca svibnja.