Sveto Letica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sveto Letica-Barba
Sveto letica.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 4. travnja 1926.
Mjesto rođenja Podgora, Hrvatska
Datum smrti 6. studenog 2001.
Mjesto smrti Split
Nacionalnost Flag of Croatia.svg Hrvat
Puno ime Svetozar Nediljko Letica
Nadimak Barba
Supruga Senka r. Franić[1]
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1942.-1986.
1991.-1996.
Čin Admiral JNA (JRM).jpg Admiral
Naramenica ljetne odore admirala flote HRM.svg Stožerni admiral
Ratovi Drugi svjetski rat
Domovinski rat
Važnije bitke Boj u Splitskom kanalu
Bitka za Šibenik
Boj u Korčulanskom kanalu
Vojska JNA
Hrvatska vojska
Rod vojske Naval Ensign of SFR Yugoslavia.svg JRM
Naval Ensign of Croatia.svg HRM
Jedinice Granična brigada JRM
Zapovijedao R-22 Pula (en)
Vis
Štab Komande VPO Split
Flota JRM
HRM
Odlikovanja vidi Odlikovanja

Sveto Letica (Podgora, 4. travnja 1926. - Split, 6. studenog 2001.), nadimkom Barba, bio je hrvatski stožerni admiral i prvi zapovjednik Hrvatske ratne mornarice (1991.-1996.). Kao mladić 1942. sudjelovao je u osnivanju partizanske mornarice u makarskom primorju te se u njenim redovima borio do kraja rata. Kasnije je proveo četrdeset godina u vojnoj službi, napredujući do najviših položaja u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici. Reaktiviravši se prilikom izbijanja Domovinskog rata 1991., ustrojio je novu hrvatsku mornaricu kojom je uspješno zapovijedao u ratu protiv JRM, sukobivši se u bitkama u Splitskom i Korčulanskom kanalu i natjeravši ih na povlačenje iz hrvatskog dijela Jadrana. Kao ratni zapovjednik tijekom cijelog Domovinskog rata, jedina je osoba koja je ikad nosila najviši čin stožernog admirala (admirala flote) u HRM.

Vojna služba[uredi VE | uredi]

Drugi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Rođen je 1926. godine u obitelji Ante Letice (1897.-1975.) i Perine Dean u Podgori pokraj Makarske. Tijekom talijanske okupacije Dalmacije u Drugom svjetskom ratu, Podgora i makarsko primorje su bili u tzv. drugoj okupacijskoj zoni, formalno u sastavu NDH, no pod stvarnom kontrolom Italije. Letica 1942. pristupa partizanima i sudjeluje u stvaranju partizanske mornarice.[2] Stariji brat Petar Jure poginuo je u ratu.[3] Od 1943. je raspoređen u mornarici NOVJ. U proljeće 1944. sudjeluje u mornaričkim operacijama oslobađanja dalmatinskih otoka i desantu na otok Pag. Kraj rata dočekuje u činu kapetana u 1. bataljonu mornaričkog pješaštva.

Mirnodopska služba[uredi VE | uredi]

Godinu dana nakon završetka rata odlučuje graditi karijeru u ratnoj mornarici te je uslijedilo formalno mornaričko školovanje. U Divuljama je 1950. završio Mornaričku oficirsku školu, 1958. Vojnopomorsku oficirsku školu, a tri godine kasnije i Višu vojnopomorsku akademiju. Početkom šezdesetih u činu kapetana fregate bio je zapovjednik razarača R-22 Pula (en).[4] Na toj dužnosti je kao zaštita 1961. pratio brod Galeb kojim je Tito putovao Mediteranom na svojoj afričkoj turneji.[5] U Beogradu 1968. diplomira s Ratne škole. Tijekom trideset godina provedenih u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici (1946.-1976.) bio je na položajima zapovjednika postrojbi razarača, graničnih brodova, raketnih i torpednih čamaca te na koncu cijele flote (kontraadmiral od 1974).[2] Imenovan je načelnikom Štaba Komande Vojnopomorske oblasti u Splitu 1976. Tri godine kasnije promaknut je u čin viceadmirala. 1983. raspoređen je na svoju posljednju aktivnu dužnost, položaj zamjenika načelnika Generalštaba JNA za ratnu mornaricu. Umirovljen je u činu viceadmirala 10. lipnja 1986. godine.[6] U rujnu iste godine, za dan mornarice, retroaktivno je promaknut u čin admirala s danom važenja 1. ožujka 1986. (po pravilniku o promaknućima boraca NOB-a), kao samo jedan od dotada osam časnika JRM koji su postigli taj čin.[7][8]

Za Dan mornarice 1988., zabrinut Miloševićevim nacionalizmom, prosvjedovao je vojnom vrhu otvorenim pismom.[9][10] Nekoliko dana nakon što je Savez Komunista Hrvatske odlučio uvesti demokraciju i raspisati slobodne izbore, na 11. kongresu SKH u prosincu 1989. izabran je za jednog od 75 članova Centralnog komiteta.[11]

Domovinski rat[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: HRM u Domovinskom ratu

Izbijanjem Domovinskog rata, reaktivirao se i stavio na raspolaganje Republici Hrvatskoj. 12. rujna 1991. predsjednik Republike Franjo Tuđman imenovao ga je na dužnost prvog zapovjednika Hrvatske ratne mornarice, time ujedno i osnovavši HRM. Čin admirala iz JRM formalno mu je priznat u HRM u studenome 1991.[12] Kao zapojednik mornarice, ušao je i u Vojni savjet Glavnog stožera oružanih snaga.[13] Dugogodišnje iskustvo admirala Letice u vođenju i upravljanju mornaricom i raznim pomorskim snagama bilo je dragocjeno u danima osnivanja i ustrojavanja nove mornarice. Tijekom pregovora o povlačenju i primirju između jugoslavenske i hrvatske strane vođenih za vrijeme bitke za vojarne i bitke za Šibenik, načelnik generalštaba JNA Veljko Kadijević upozoravao je predsjednika Tuđmana da je admiral Letica ratoborniji i "gori" po dogovor od hrvatskog ministra obrane Martina Špegelja.[14]

Odmah se pristupilo osnivanju prvih vojnih postrojbi. Kao i ostatak Oružanih snaga RH u nastajanju, nove hrvatske pomorske snage morale su osvojiti i preuzeti baze, plovila i oružje jugoslavenskih snaga na području Hrvatske. Jugoslavenska mornarica imala je glavne baze u Puli, Šibeniku (Kuline), Splitu (Lora) i Visu, uz mnoge obalne topničke bitnice, skladišta, potkope i pristane diljem Jadrana. Prvi brod u hrvatskoj floti bio je desantno-jurišni čamac DJČ-103 koji je zaplijenjen od JRM 14. rujna, dok je bio na remontu u Veloj Luci. U akciji "Zelena tabla - Mala bara", 14./15. rujna osvojena su skladišta streljiva i naoružanja, a u Tatinjama i skladišta morskih mina čime je HRM došla do prvih snažnih oružnih sustava. Tijekom Bitke za Šibenik od 16. do 22. rujna snage 113. brigade i postrojbe PU Šibenske zarobile su u bazi Kuline 15 ratnih brodova i plovila, dok su radnici ondašnjeg Mornaričkog tehničko-remontnog zavoda Velimir Škorpik preuzeli Zavod u svoje ruke zajedno s 19 ratnih brodova i plovila. Mlade hrvatske snage su plijen od 34 plovila uspjele obraniti tijekom napada JNA na Šibenik.[15] Premda je većina bila u lošem stanju, nedostajali su ili su bili oštećeni pogonski dijelovi i naoružanje, odmah se pristupilo njihovom osposobljavanju i opremanju pa su ti brodovi, uz nekoliko zarobljenih u pojedinačnim akcijama (npr. OB-02 Šolta), postali temelj izgradnje HRM-a. Zapoviješću admirala Letice od 24. rujna ustrojena je Ratna luka Šibenik, a 29. rujna zarobljeni brodovi ustrojeni su u Udarne pomorske snage (UPS).

Shematski prikaz Boja u Splitskom kanalu 14. i 15. studenog
Shematski prikaz Boja u Korčulanskom kanalu 16. studenog

Od odlučujuće važnosti za nadzor obale i priobalja bilo je preotimanje obalnog topništva JRM-a i ustrojavanje obalnih topničkih bitnica (OTB). U rujnu su osvojene OTB 90 mm na Žirju (14. rujna), OTB 100 mm Zečevo (16. rujna), OTB 88 mm na Smokvici (19. rujna), OTB 88 mm Marinča rat na Šolti (20. rujna), OTB 85 mm Ražanj na Braču (24. rujna), OTB 88 mm Ražnjić i OTB 85mm Privala na Korčuli (17. rujna). Ustroj i popuna izvedeni su do 21. rujna, a 1. listopada od dijela topova osvojenih u Rogoznici i na otoku Šolti ustrojene su OTB Kašjuni i Duilovo u Splitu. U jesen 1991. na moru je vladala pomorska blokada koju je oglasila Jugoslavenska ratna mornarica i važila je opća zabrana plovidbe za sve brodove. Na srednjedalmatinskom području tu zadaću je provodila Taktička grupa (TG) "Kaštela". Kako bi spriječili JRM u korištenju ratne luke Lora u Splitu i opskrbu TG Kaštela iz te baze, Letica je naredio 25. rujna polaganje zapreke od morskih mina na ulazu u luku Lora. Ubrzo je jedna jugoslavenska barkasa naletjela na minu i potonula. Brodovi JRM su prestali koristiti Loru kao bazu, ali su unatoč tome zadržali položaje u Splitskom kanalu, blokirajući pomorski promet, a logistička potpora je organizirana sa Visa i Lastova.[16] Početkom listopada HRM je položila minsku zapreku i u Splitskim vratima. Admiral Letica pošto-poto želio je ukloniti brodove JRM iz unutarnjeg mora i blizine obalnog pojasa. Nakon što je priručnim torpedom potopljen jugoslavenski patrolni brod, JRM je otvorila nasumičnu vatru po civilnim ciljevima u Splitu. Letičinom zapoviješću "raspali!" obalno topništvo u rano jutro 15. studenog 1991. počelo je djelovanje protiv nastupajućih brodova JRM koji su napadali grad Split, srednjodalmatinske otoke i šire splitsko područje, te vršili blokadu pomorskog prometa.[17] Slična situacija se ubrzo ponovila u sukobu u Korčulanskom kanalu. Nanijevši neprijatelju značajne gubitke i natjeravši ih na povlačenje, HRM je preuzela kontrolu nad Jadranom.

Nakon užurbanog dovršavanja i gradnje, 1992. HRM je porinula dva nova broda, raketnu topovnjaču Petar Krešimir IV i desantni brod-minopolagač Cetinu. Admiral Letica zalagao se i za gradnju dviju ili triju raketnih fregata/korveta, dok bi raketne topovnjače činile osnovicu flotile.[18] Poticao je i rekonstrukciju i uvođenje u uporabu zarobljene podmornice Soča, preimenovane u Velebit. Nadgledao je i upravljao ustrojavanjem postrojbi mornaričkog pješaštva, koje su sudjelovale u oslobađanju južne Dalmacije i kasnije u operaciji Maslenica.

U listopadu 1994. održana je združena vježba zrakoplovstva i mornarice pod nazivom "Posejdon-94", prilikom koje su s Petra Krešimira IV i Šibenika uspješno ispaljene rakete RBS-15B zarobljene od JRM.[19][20] Rakete i tehnologiju je Švedska prodala Jugoslaviji netom prije rata, a kako je tijekom rata Hrvatska bila pod embargom, bez mogućnosti nabave sustava upravljanja ciljanjem, razvio se vlastiti. Unatoč skepsi u vojnim krugovima oko sposobnosti HRM, admiral Letica inzistirao je na lansiranju raketa RBS-15.[21] Uvođenjem raketa RBS-15 u uporabu, HRM je ostvarila prednost pred flotom VJ koja je raspolagala sličnim starijim i inferiornijim sustavima P-15 i P-21 sovjetskog podrijetla.

Zbog uspješnog zapovijedanja ratnom mornaricom u Domovinskom ratu, 12. ožujka 1996. unaprijeđen je u najviši čin HRM-a, čin stožernog admirala, jednak činu admirala flote u drugim mornaricama. [22] Umirovljen je odlukom Predsjednika Republike 1. lipnja 1996.[23]

Mirovina[uredi VE | uredi]

Prilikom svečane proslave pete obljetnice osnutka HRM, u rujnu 1996., načelnik GS stožerni general Červenko uručio mu je Red hrvatskog pletera.[24] Ostatak mirovine proveo je u Splitu. Bio je jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Udruge dragovoljaca Hrvatske ratne mornarice.[25] U svibnju 2000. udruga i Letica ogradili su se od braniteljskog prosvjeda na splitskoj rivi, pozivajući članstvo na nesudjelovanje.[26] Na sastanku braniteljskih udruga s kabinetom Ivice Račana povodom Dana državnosti 2000. uime udruge najavio je predlaganje zakona kojim bi se zabranila sva fašistička simbolika i znakovlje u Republici Hrvatskoj, uključujući i grb s bijelim početnim poljem, zbog čega se dio čelnika braniteljskih udruga sukobio s njime.[27] Založio se i za osnivanje krovne braniteljske udruge na nacionalnoj razini, istaknuvši svoje nezadovoljstvo velikim brojem udruga veterana, dragovoljaca i invalida Domovinskog rata, kazavši kako mnoge od njih za cilj nemaju dobrobit branitelja, već osobni probitak njihova vodstva.[28][27] U listopadu 2000., nakon što je predsjednik Mesić zbog miješanja u politiku umirovio sedam visokih časnika OSRH koji su javnosti i državnom vrhu uputili otvoreno pismo kritizirajući vladu, admiral Letica izrazio je punu podršku tom potezu. Otvoreno pismo je ocijenio rezultatom akcije "rigidnih desničarskih snaga HDZ-a" usmjerene protiv državnog vrha i s namjerom "stvaranja ozračja kaosa".[29]

Preminuo je u 76. godini u Splitu, u studenom 2001. Pokopan je s najvišim vojnim i državnim počastima na splitskom groblju Lovrinac.[23]

Privatni život[uredi VE | uredi]

Sin Letičine sestre Mile (r. 1928.) je dr. Mirando Mrsić, bivši ministar rada i mirovinskog sustava (2011.-2015.) i saborski zastupnik.[30]

Admiral Letica bio je i strastveni lovac.

Ostavština[uredi VE | uredi]

  • Svoju svečanu odoru stožernog admirala, jedinstveni primjerak, Letica je poklonio vojnom muzeju.[31]
  • Letičin prijatelj, akademski slikar Dalibor Parać, između 1985. i 1988. izradio je medalju s portretom admirala Letice.[32]

Činovi[uredi VE | uredi]

Oznaka čina stožernog admirala
Rukav
Naramenica
Zastava stožernog admirala

Odlikovanja[uredi VE | uredi]

Jugoslavija[uredi VE | uredi]

Republika Hrvatska[uredi VE | uredi]

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. OSMRTNICE PETAK 9. studenoga 2001., Slobodna Dalmacija
  2. 2,0 2,1 vjesnik.hr
  3. Petar Jure Letica, geni.com
  4. Novak, Josip."Varaždinac koji je zapovijedao torpednim čamcima", Regionalni tjednik, br. 319., 29. lipnja 2010., str. 10-11.
  5. Đuro Zagorac: "Moj najdraži general", Večernje novosti, 30. 10. 2013.
  6. Ukaz Predsjednika Predsjedništva SFRJ br.1/19 od 10.6.1986.
  7. Ukaz br.1/40 Predsjednika SFRJ od 10.9.1986
  8. Hrvatski biografski leksikon, 2013.
  9. Kratke vijesti, hrt.hr, 9. studenog 2001.
  10. Lopušina, Marko (2014). Ubij bližnjega svoga, Agencija TEA BOOKS, Beograd, str. 64.
  11. Budimir, Davorka: "Hrvatska politička elita na početku demokratske tranzicije", Anali Hrvatskog politološkog društva : časopis za politologiju, Vol.7. No.1 Siječanj 2011., str. 82.
  12. Ukaz Predsjednika RH o prevođenju u činove djelatnih časnika Broj: 1197/91., Zagreb, 26. studenoga 1991., Narodne novine
  13. Hrvatski biografski leksikon, 2013.
  14. "TUĐMAN: Učinit ću sve za prekid vatre, KADIJEVIĆ: Letica ti je gori od Špegelja", Slobodna Dalmacija, 30. travnja i 1. svibnja 2000.
  15. "Prva pobjeda u obrani od velikosrpske agresije – šibenska bitka u rujnu 1991. godine", Dean Čanić za "Vojna povijest", 22. rujna 2014
  16. Seretinek, str. 39.
  17. Stjepan BERNARDIĆ: "ADMIRAL LETICA JE NAREDIO: RASPALI!", Slobodna Dalmacija, 15.11.2004.
  18. Bukovčan i Frigelj, str. 81.
  19. Vesna Pintarić: "Protubrodskom raketom RBS-15B izravno u cilj", Hrvatski vojnik, Broj 474, 26.05.2015
  20. Vojna vjezba drill posejdon- Hrvatska Croatia, Jadran Adriatic 1994 Operacija Posjedon, video
  21. Kardum, Zdravko. "HRM - 25 godina poslije", obris.org, 12. rujna 2016.
  22. Odluka predsjednika RH Tuđmana o prelasku na mirnodopski ustroj oružanih snaga
  23. 23,0 23,1 23,2 "UMRO STOŽERNI ADMIRAL SVETO LETICA", hrt.hr, 7. studenog 2001.
  24. Vejzagić S.: ["Obilježavanje dana ratne mornarice u Hrvatskoj kroz dva politi čka sustava: Hvala, mornari"], EPULON, časopis studenata povijesti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, godina VII, broj 7., 2009., str. 81.
  25. Snježana ŠETKA: "DAN KOJI ĆE OSTATI U PAMĆENJU", Slobodna Dalmacija, 16. studenoga 2000.
  26. Snježana ŠETKA: "NEĆEMO RUŠITI DRŽAVU, MI SMO JE I STVORILI!", Slobodna Dalmacija, 10. svibnja 2000.
  27. 27,0 27,1 Marković, Marko: "Ministar branitelja mora biti nestranačka osoba!", Slobodna Dalmacija, SRIJEDA 19. srpnja 2000.
  28. D. PETRANOVIĆ "U LORI OSNOVANA SPLITSKA PODRUŽNICA UDRUGE DRAGOVOLJACA HRM-a", Slobodna Dalmacija, 19. prosinca 1999.
  29. Dobrila Stella: "Letica: Desničari pokušavaju stvoriti ozračje potpunog kaosa", Vjesnik, Ponedjeljak, 02.10.2000.
  30. "Ministar Mrsić sam sebi pobrojao krvna zrnca", index.hr, četvrtak, 17.12.2015.
  31. Ivan ŠARIĆ: "Službena ljetna odora stožernog admirala Svete Letice", Hrvatski vojnik, BROJ 230/6. OŽUJKA 2009., str. 31.
  32. "Majstor posvećenoga zanata - izložba medalja Dalibora Paraća, Galerija Mala, Zagreb", Vijenac, br. 240, 15. svibnja 2003.
  33. Ukaz br.14-34 VKOS-a od 22.12.1974
  34. Ukaz br.1197/91 Predsjednika RH od 26.11.1991.
  35. Odluka Predsjednika RH, Broj: 01-051-95-5-1/1, Zagreb, 28. svibnja 1995.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]