Sveučilište Al-Karaouine
Sveučilište Al-Karaouine ili Al-Qarawiyyin (arapski: جامعة القرويين; berberski: ⵜⵉⵎⵣⴳⵉⴷⴰ ⵏ ⵍⵇⴰⵕⴰⵡⵉⵢⵢⵉⵏ; francuski: Université Al Quaraouiyine) sveučilište je u marokanskom gradu Fesu osnovano 859. godine.[1] Bilo je i još uvijek je jedno od glavnih duhovnih i obrazovnih središta muslimanskog svijeta.
Al-Karaouine je odigralo važnu ulogu u razvoju kulturnih i akademskih odnosa između islamskog svijeta i Europe u srednjem vijeku. Kartograf Muhamed Al-Idrisi (umro 1166.), čije su karte pomogle europskim istraživačima tijekom renesanse, neko je vrijeme živio u Fezu, zbog čega se pretpostavlja da je radio ili studirao u Al Karaouineu. Sveučilište je iznjedrilo brojne znanstvenike koji su imali snažan utjecaj na intelektualnu i akademsku povijest među muslimanima i Židovima. Među njima su: Ibn Rushayd al-Sabti (umro 1321.), Ibn al-Hajj al-Abdari (umro 1336.), Abu Imran al-Fasi (umro 1015.), glavni teoretičar Malikitske škole islamske jurisprudencije, Leo Africanus, poznati putnik i pisac, te rabin Moshe ben Maimon.
_(qarawiyyin_crop).jpg)
Guinnessova knjiga rekorda,[2] UNESCO i brojni povjesničari[3] smatraju Al-Karaouine najstarijim neprekidno djelatnim sveučilištem na svijetu. Međutim, ove tvrdnje osporavaju povjesničari koji vjeruju da su srednjovjekovna sveučilišta u islamskom svijetu i srednjovjekovna europska sveučilišta bile fundamentalno različite institucije sve do najnovijeg doba[4], te da su certifikati drukčijeg karaktera.[5]
Godine 1947. preustrojeno je na način koji odgovara većini modernih sveučilišta u današnjem svijetu.
- ↑ Joseph, S; Najmabadi, A. Encyclopedia of Women & Islamic Cultures: Economics, education, mobility, and space. Brill, 2003, str. 314.
- ↑ The Guinness Book Of Records, 1998., ISBN 0-553-57895-2, P.242
- ↑ Esposito, John 2003. The Oxford Dictionary of Islam. Oxford University Press. str. 328. ISBN 0-1951-2559-2.
- ↑ George Makdisi. 1970. "Madrasa and University in the Middle Ages", Studia Islamica, br. 32, str. 255-264 (264):
- ↑ Makdisi, George. 1989. „Scholasticism and Humanism in Classical Islam and the Christian West”, Journal of the American Oriental Society 109 (2): 175–182 (176)