Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
| Sveučilište u Osijeku | |
|---|---|
 | |
| Osnovano | 1975. |
| Tip: | javno |
| Fakulteti: | 18 |
| Mjesto: | Osijek, Hrvatska |
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku smješteno je u gradu Osijeku, centru hrvatske istočne Slavonije. Ono je po starosti i veličini treće hrvatsko sveučilište. Osnovano je 1975. godine i danas obuhvaća 16 zasebnih cjelina. Od 1990. godine ono u nazivu nosi i ime Josipa Jurja Strossmayera.
Dan ovog sveučilišta obilježava se 31. svibnja.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Povijest visokoga školstva na istoku Slavonije započinje prije gotovo tri stoljeća. U Osijeku je 1707. godine osnovana prva visokoškolska ustanova, i to bogoslovna visoka škola. Ona započinje svoj redoviti rad školske 1707./1708. godine kao "Studium Philosophicum Essekini", trogodišnji visokoškolski studij odnosno učilište filozofije.
Ono je 1735. godine spojeno s "Učilištem teologije" u Osijeku, te je time pod okriljem franjevaca osnovan "Teološki fakultet" pod nazivom "Studium generale theologicum primae classis".
Inicijativa za osnivanje Sveučilišta u Osijeku pokrenuta je 1975. godine. Nakon što je 26. ožujka 1975. godine Hrvatski sabor donio Odluku o davanju suglasnosti za osnivanje Sveučilišta u Osijeku, dva mjeseca kasnije - 31. svibnja 1975. godine - potpisan je Sporazum o osnivanju Sveučilišta u Osijeku. U njemu su sjedinjeni - Ekonomski fakultet, Poljoprivredno-prehrambeno-tehnološki fakultet, Poljoprivredni institut, Fakultet strojarstva i brodogradnje iz Zagreba za Studij strojarstva u Slavonskom Brodu, Pedagoška akademija u Osijeku, Muzička akademija u Zagrebu za Odjel glazbe u Osijeku, Gradska knjižnica i Povijesni arhiv u Osijeku.
Od tada, Sveučilište u Osijeku je napredovalo.
Ekonomski fakultet osnovan je 1961. godine, a studij Prava u okviru rada Ekonomskog fakulteta u Osijeku započinje 1973. godine. Pravni fakultet osamostaljuje se 1975. godine, 1976. godine osniva se Prehrambeno-tehnološki fakultet, a 1977. i Pedagoški fakultet. 1979. godine osnovan je Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu kao i Studij medicine u Osijeku, koji je 1998. prerastao u Medicinski fakultet u Osijeku. Godine 1982. osnovan je Fakultet građevinskih znanosti, 1990. Studij elektrotehnike prerastao je u Elektrotehnički fakultet.
Iste 1990. godine, Sveučilišna skupština donosi Odluku o unošenju imena Josipa Jurja Strossmayera u naziv Sveučilišta.
Osječki senat, 2020. godine donosi jednoglasnu odluku o izdvajanju Strojarskog fakulteta u Slavonskom Brodu, Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti-dislocirani studij Slavonski Brod i studentskog centra Slavonski Brod koji postaju sastavom brodskog sveučilišta.
Od 2016. godine djeluje Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo. Šestogodišnji program zasnovan je na ljubljanskom uzoru, za razliku od riječke i zagrebačke Stomatologije. Fakultet i Dom zdravlja Osječko-baranjske županije planiraju osnovati slavonski centar dentalne medicine. Dio s ambulantama napravljen je do kraja srpnja 2020. u zgradi fakulteta, a drugi se dio planira u dvorišnom objektu. Sve je u prostoru bivše garaže za tenkove bivše vojarne.[1]
Sastav sveučilišta[uredi | uredi kôd]
Sveučilište u Osijeku danas obuhvaća sljedeće sastavnice:
- Ekonomski fakultet - [1]
- Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija - [2]
- Filozofski fakultet - [3]
- Građevinski fakultet - [4]
- Katolički bogoslovni fakultet - [5]
- Kineziološki fakultet
- Medicinski fakultet - [6]
- Fakultet dentalne medicine i zdravstva [7]
- Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek - [8]
- Pravni fakultet - [9]
- Prehrambeno-tehnološki fakultet - [10]
- Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti - [11]
- Odjel za matematiku - [12]
- Odjel za fiziku - [13]
- Odjel za biologiju
- Odjel za kemiju
- Akademija za umjetnost i kulturu - [14]
Rektori[uredi | uredi kôd]
Prof. dr. sc. Vlado Guberac
Vidi još[uredi | uredi kôd]
- Duhos, zajednica studenata
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
| |||||
- ↑ Marina Gantar/Regionalni dnevnik/IMS/HRT: Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo među novijim sastavnicama osječkog Sveučilišta HRT. 24. srpnja 2020.. Pristupljeno 30. rujna 2020.