Svijetložuta muhara
| Svijetložuta muhara | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Gljive |
| Divizija: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Amanitaceae |
| Rod: | Amanita |
| Vrsta: | A. gemmata |
| Dvojno ime | |
| Amanita gemmata | |
| Tipični rod | |
| Tipična vrsta | |
| Baze podataka | |

Svijetložuta muhara (lat. Amanita gemmata) je nejestiva gljiva iz roda gljiva Amanita. U literaturi ima podataka da je sumnjiva ili da je čak otrovna.
- Klobuk je širok od 5 do 11 centimetara, žute do žutooker boje, ponekad potpuno blijed i bezbojan, ne previše mesnat, polukuglast i zvonastokonveksan i na kraju otvoren; prekriven je nepravilno poredanim ostacima bijelog ovoja; može biti i potpuno gol; kožica je za vlažna vremena ljepljiva, rub je tanak i vidljivo narebran
- Listići su bijeli, gusti i nejednako dugi.
- Stručak je visok od 5 do 15 centimetara, najprije pun pa kao prošupljen, kučinasta mesa i na kraju potpuno šupalj; do 2,5 cm debeo, bijel, gladak, cilindičan, prema dnu zadebljan, završava jakim okruglim ili jajolikim zadebljanjem; ispod klobuka nosi bijeli padajući i mekani vjenčić; ovoj je tijesno priljubljen uz bazu stručka, a na vrhu ovoja stvaraju se jedan do 2 obruča.
- Meso je bijelo, mekano, ispod kožice klobuka žućkasto, miris jedva primjetan, okus slatkast.
- Spore su bezbojne, glatke, u masi bijele, eliptične, od 7 do 12 x 7 – 9 μm.
Meso reagira na kalijevu lužinu tako da se oboji narančastožuto, listići sa sumpornom kiselinom H2SO4 postaju ljubičasti, a s fenolanilinom najprije se oboje crveno, zatim postanu smeđi.
Svijetložuta muhara raste u proljeće, ljeti i u jesen pojedinačno ili u nekoliko blizu razbacanih primjeraka u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama na pjeskovitu ili vapnenastu tlu.
Svijetložuta muhara nije jestiva, u literaturi ima podataka da je sumnjiva ili da je čak otrovna.[1]
Svijetložuta muhara može biti jako različitih veličina. Morfološkim značajkama odgovara smrtno otrovnoj panterovoj muhari (lat. Amanita pantherina), međutim žuta do žutooker boja klobuka nepogrešivo je odaje. Vrlo veliku sličnost ima s vrstom Amanita eliae Quel. kojoj je jestivost problematična. Također može sličiti otrovnoj žućkastoj pupavki (lat. Amanita citrina) koja nema narebran rub klobuka, limunaste je boje, a okusa rotkvice. Prema tome, oprez!
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
| Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Amanita gemmata | |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Amanita gemmata | |
| Wikivrste imaju podatke o taksonu Amanita gemmata |