Svjatoslav I., veliki knez Kijeva

Izvor: Wikipedija
Svjatoslav I.
Konchina Svyatoslava
„Smrt Svjatoslava I. na rijeci Dnjepar”, Boris Čorikov, 19. st.
Kijevski knez
Vladavina 964. – 972.
Prethodnik Olga Kijevska (945. – 963.)
Nasljednik Jaropolk I. (972. – 980.)
Dinastija Rjurikoviči

Svatoslav I. Igorovič ili Svjatoslav Osvajač (staroslav.: С~тославъ / Свąтославъ Игорєвичь, ukr.: Святослав Ігорович, rus.: Святослав Игоревич, bug.: Светослав, grč.: Σφενδοσθλάβος – Sphendosthlabos) (oko 942.972.), kijevski knez od 945. godine iz dinastije Rjurikoviča. Za njegove maloljetnosti, u njegovo ime vladala je njegova majka Olga.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Svjatoslav je rođen oko 942. godine, a na kijevsko prijestolje dolazi 964. godine. Njegova vladavina je obilježena gotovo neprestanim ratovima u kojima je i on sam uvijek sudjelovao. Njegovo izbivanje u ratovima dovelo je u opasnost sam Kijev koji je često bio pod slabim nadzorom staroruske vojske upravo radi neprestanih ratova izvan Kijevske Rusi.

U povijesnim zapisima, kijevski knez Svjatoslav I. je opisan kao hrabri vojskovođa koji je proširio svoj staroslavenski utjecaj gotovo cijelom istočnom Europom. Njegov navodno markantan izgled i discipliniran vojnički svjetonazor je podsjećao prije svega na ukrajinske kozake koji su također imali obrijane glave s repićem u predjelu skalpa i vojnički ustrojenu kozačku državu. Svjatoslav je u vrhuncu svoje moći vojnički podredio cijeli prostor između rijeke Volge na istoku i planina Karpata na zapadu, izbivši na prostore Balkana gdje je porobio oko 80 bugarskih gradova.

Neprestane vanjske prijetnje po sve bogatiji Kijev prisilile su na ratištima odsutnog Svjatoslava da izvede prvu značajnu podjelu vlasti u Kijevskoj Rusi. Iz tog je razloga odredio da njegov najstariji sin Jaropolk čuva vlast u Kijevu i široj okolici, sin Oleg trebao je čuvati zemlje zapadno od Kijeva te upravljati Derevljanima, a sin Vladimir je trebao čuvati vlast na sjeveru u Novgorodu, tada također važnom trgovačkom središtu. Svjatoslav je ubijen iz zasjede na rijeci Dnjepar, pokraj ukrajinskog otoka Hortecja, prilikom povratka u Kijev 972. godine. Iste godine ga je naslijedio sin Jaropolk I.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Zavitnevich, V.; ‘Velikii kniaz’ Kyivskii Sviatoslav Igorevich,’ Trudy Kievskoi dukhovnoi akademii, 3 (1888.)
  • Grégoire, H.; ‘La derniàere campagne de Jean Tzimisces contre les Russes,’ Byzantion, 12 (1937.)
  • Karishkovskii, R.; ‘K khronologii russko-vizantiiskoi voiny pri Sviatoslave,’ Vizantiiskii vremennik, no. 5 (1952.)
  • Stokes, A.; ‘The Balkan Campaign of Svyatoslav Igorevich,’ SEER, June 1962.
  • Karyshkovs’kyi, R.; ‘Povist’ vremennykh lit pro balkans’ki pokhody Rusi pry kniazi Sviatoslavi,’ Pratsi Odes’koho derzhavnoho universytetu, 152 (1962.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]


Nedovršeni članak Svjatoslav I., veliki knez Kijeva koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.