Svjetske ženske igre
Svjetske ženske igre su višešportsko natjecanje koje je bilo pokrenuto zbog toga što su žene bile malo zastupljene na Olimpijskim igrama. Organizirale su ih Alice Milliat i Međunarodni ženski športski savez (FSFI). [1] Nosile su naziv "olimpijskih" sve dok se tomu nije usprotivio Međunarodni olimpijski odbor, nakon čega su nosile nazive Svjetskih ženskih igara.
Održale su se četiri puta između 1922. i 1934. godine.
1922.[uredi | uredi kôd]
Prve ženske Olimpijske igre održale su se u Parizu. Trajale su jedan dan. 18 atletičarka natjecalo se u lakoj atletici pred 20.000 gledatelja.[2]
1926.[uredi | uredi kôd]
Druge ženske olimpijske igre održale su se u Švedskoj u Göteborgu. Natjecale su se atletičarke iz deset država. Među njima bio je i Japan.[2]
1930.[uredi | uredi kôd]
Treće svjetske ženske igre održale su se u češkom gradu Pragu. Međunarodni olimpijski odbor (MOO) prigovorio je FSFI-ju što rabi naziv "olimpijske" u nazivu svojih igara. Stoga su se MOO i IAAF (Međunarodni amaterski atletski savez složili da se atletičarska natjecanja na OI 1928.. No, složili su se s time da se samo neka natjecanja uključe i to samo pokusno na OI 1928. [3]
FSFI nije zadovoljila ova odluka. Nisu više rabile pridjev "olimpijske" za svoje igre, no ovog su puta organizirali 3. ženske svjetske igre u Pragu. Trajale su od 7. do 9. rujna 1930. godine. Sudjelovale je više od dvjesta sudionica iz 17 zemalja koje su se natjecale pred više od 15.000 gledatelja.[3]
Hrvatske su hazenašice na 3. igrama osvojile srebrno odličje. To je odličje bilo prvo odličje na nekom svjetskom prvenstvu koju su osvojile Hrvatice.[4] To je bilo na prvom SP-u u hazeni za žene, a koje se održalo na ovim igrama.
1934.[uredi | uredi kôd]
Četvrte svjetske ženske igre održale su se u Londonu 1934. godine.[1] Hrvatske su hazenašice (igračice ŠHK Concordije iz Zagreba) predstavljale Jugoslaviju i osvojile zlato.[5][6]
Poslije igara[uredi | uredi kôd]
Nakon otegnutih objašnjavanja između FSFI-ja s jedne strane te MOO-a i IAAF-a s druge, FSFI i jedna IAAF-ova komisija su se dogovorile da bi IAAF treba preuzeti nadzor nad svim međunarodnim ženskim atletskim natjecanjima, a da IAAF zauzvrat prizna sve FSFI-jeve rekorde, cijeli program ženskih olimpijskih natjecanja te da IAAF održi pete svjetske ženske igre u Beču 1938. godine. IAAF-ove kongres iz 1936. godine pristao je priznati FSFI-jeve rekorde, no što se tiče OI, jedino je pristao predložiti MOO-u ponešto prošireni program olimpijskih natjecanja (MOO je to odbio) te održati program ženskih natjecanja EP-a 1938. namjesto svjetskih ženskih igara. FSFI je prestao s radnjama a da pritom nije nikad prihvatio niti odbio IAAF-ove prijedloge.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ 1,0 1,1 Quintillan, Ghislaine (February - March 2000). "Alice Milliat and the Women's Games". Olympic Review (XXVI-31): 27–28 Pristupljeno 3. rujna 2011.
- ↑ 2,0 2,1 Bruce Kidd, "The Women's Olympic Games: Important Breakthrough Obscured By Time", CAAWS Action Bulletin, proljeće 1994.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Leigh, Mary H., Thérèse M. Bonin (1977.). "The Pioneering Role Of Madame Alice Milliat and the FSFI in Establishing International Trade and Field Competition for Women". Journal of Sport History 4 (1): 72–83 Pristupljeno 3. rujna 2011.
- ↑ HOO Eduard Hemar: Dragutin Ciotti - zaboravljena hrvatska olimpijska medalja
- ↑ ŠHK Concordia Hazenašice - prvakinje svijeta 1934. Na 4. svjetskim ženskim igrama u Londonu.
- ↑ ŠHK Concordia Zagreb Hazenašice - prvakinje svijeta 1934.
