Svjetsko prvenstvo u nogometu - Francuska 1998.

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Svjetsko prvenstvo u nogometu
Francuska 1998.
Coupe du Monde – France 98
1998 Football World Cup logo.png
Podatci o turniru
Domaćin Flag of France.svg Francuska
Vrijeme održavanja 10. lipnja - 12. srpnja 1998.
Broj momčadi 32 (iz 5 konfederacija)
Stadioni 10 (u 10 gradova)
Konačni plasman

Prvaci ALTIN.png

Flag of France.svg Francuska

Drugoplasirani GUMUS.png

Flag of Brazil.svg Brazil

Trećeplasirani BRONZ.png

Flag of Croatia.svg Hrvatska
Četvrtoplasirani Flag of the Netherlands.svg Nizozemska
Statistika
Broj utakmica 64
Ukupno golova 171  (2,67 po utakmici)
Ukupno gledatelja 2.785.100  (43.517 po utakmici)
Najbolji strijelac Flag of Croatia.svg Davor Šuker (6 golova)
Najbolji igrač Flag of Brazil.svg Ronaldo
Najbolji mladi igrač Flag of England.svg Michael Owen
Najbolji vratar Flag of France.svg Fabien Barthez
1994.
2002.
Bola-de-fut-campo.png Portal: Nogomet

Svjetsko prvenstvo u nogometu - Francuska 1998. (fra. Coupe du monde de football de 1998), bilo je šesnaesto svjetsko nogometno natjecanje koje se u razdoblju od 10. lipnja do 12. srpnja 1998. godine održalo u Francuskoj. Po drugi puta u povijesti, svjetska nogometna organizacija FIFA izabrala je Francusku kao domaćina prvenstva koja je tijekom natječaja za domaćinstvo pobijedila Maroko. Ovo je ujedno bio i deveti put kako se svjetsko nogometno prvenstvo održalo u nekoj europskoj zemlji.

Kvalifikacijski ciklus za prvenstvo započeo je u ožujku 1996., a završio u studenom 1997. godine. Po prvi puta u povijesti, sustav natjecanja proširen je s dotadašnje 24 na 32 zemlje učesnice podijeljene u osam skupina s po četiri momčadi. Sveukupno su tijekom prvenstva odigrane šezdeset i četiri utakmice na deset stadiona u deset različitih gradova. Utakmica otvaranja prvenstva kao i finale igrali su se na stadionu Stade de France, a službena nogometna lopta turnira bila je Adidas Tricolore.

Prvenstvo je osvojila reprezentacija Francuske koja je u finalnom susretu porazila Brazil rezultatom 3:0. To je ujedno bio i prvi put da je reprezentacija Francuske osvojila svjetsko nogometno prvenstvo čime je postala sedmom nacijom kojoj je to uspjelo, a šestom (nakon Urugvaja, Italije, Engleske, Zapadne Njemačke i Argentine) kojoj je to uspjelo na domaćem tlu. Po prvi puta u svojoj povijesti na prvenstvu su nastupile reprezentacije Jamajke, Japana, Južne Afrike i Hrvatske od kojih je potonja ujedno ostvarila i svoj najveći uspjeh do danas plasiravši se u polufinale turnira i osvojivši treće mjesto, a čiji je napadač Davor Šuker postao najboljim strijelcem turnira sa šest pogodaka.

Odabir domaćina turnira[uredi VE | uredi]

Dana 2. srpnja 1992. godine izvršni odbor FIFA-e je nakon sastanka u Zurichu (Švicarska) izabrao Francusku za domaćina turnira. Francuska je u procesu konačnog glasovanja pobijedila Maroko s 12 glasova naprema 7.[1][2] Iz procesa natječaja za domaćinstvo Švicarska se povukla nakon što nije uspjela ispuniti FIFA-ine zahtjeve za domaćinstvo. Ovim izborom Francuska je postala treća država u povijesti koja će biti domaćin svjetskog nogometnog prvenstva dva puta, nakon Meksika 1986. odnosno Italije 1990. godine (Francuska je prvi puta bila domaćinom natjecanja 1938. godine). Engleska, koja je bila domaćin prvenstva održanog 1966. godine (i kojeg je u konačnici i osvojila) nalazila se među državama koje su također originalno aplicirale za domaćinstvo ovog natjecanja, ali se nauštrb natječaja za domaćinstvo Europskog prvenstva 1996. godine povukla iz procesa (Engleska će kasnije biti i izabrana za domaćina Eura 1996.).

Rezultati glasovanja[3]
Država 1. runda
Flag of France.svg Francuska 12
Flag of Morocco.svg Maroko 7

Podmićivanje i istraga o korupciji[uredi VE | uredi]

Dana 4. lipnja 2015. godine Chuck Blazer je u suradnji s istragom koju su provodili FBI i švicarske vlasti potvrdio da su on i ostali članovi izvršnog odbora FIFA-e bili podmićeni tijekom izbornog procesa za domaćina svjetskih nogometnih prvenstava 1998. i 2010. godine. Blazer je izjavio: "Primili smo mito prilikom selekcije domaćina svjetskog nogometnog prvenstva 1998. godine". Budući je Francuska u konačnici i dobila domaćinstvo, isprva se mislilo da je mito došlo iz njihovog tabora, međutim naknadno se ustanovilo da su uplate stigle s marokanske strane.[4][5][6]

Kvalifikacije[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u nogometu 1998. (UEFA) - skupina 1

Ždrijeb kvalifikacija za svjetsko prvenstvo u Francuskoj održalo se 12. prosinca 1995. godine u muzeju Louvre u Parizu.[7] Domaćini turnira Francuzi, kao i branitelji naslova Brazilci nisu sudjelovali u ždrijebu budući su se te dvije reprezentacije automatski kvalificirale na završno natjecanje. U kvalifikacijskom ciklusu sveukupno su sudjelovale 174 države iz šest različitih konfederacija (dvadeset i četiri više od kvalifikacijskog ciklusa za prethodno prvenstvo u Italiji 1990. godine). Iz Europe se na završno natjecanje kvalificiralo četrnaest država (isključujući Francusku). Deset reprezentacija kvalificiralo se automatski nakon razigravanja po skupinama; devet pobjednika skupina i najbolja drugoplasirana momčad. Ostalih osam drugoplasiranih momčadi nakon ždrijeba igrali su međusobne susrete (jedan kod kuće i jedan u gostima) nakon čega se četvero ukupnih pobjednika tih dvoboja kvalificiralo na prvenstvo.[8] Po pet mjesta na završnom turniru bilo je rezervirano za konferedacije CONMEBOLA i CAF-a (vodećih nogometnih tijela Južne Amerike i Afrike) dok su tri mjesta bila rezervirana za konfederaciju CONCACAF (vodećeg nogometnog tijela Sjeverne i Srednje Amerike te Kariba). Pobjednik kvalifikacijskog ciklusa iz Oceanije plasirao se u interkontinentalno doigravanje protiv drugoplasiranog iz azijskog kvalifikacijskog ciklusa, a pobjednik tog susreta otišao je na prvenstvo.

Četiri reprezentacije na svjetsko nogometno prvenstvo kvalificirale su se prvi put u svojoj povijesti: Hrvatska, Jamajka, Japan i Južna Afrika. Posljednja reprezentacija koja se plasirala na prvenstvo bila je Iran nakon što je 29. studenog 1997. godine porazila Australiju u doigravanju.[9] Time se Iran na završnicu natjecanja po prvi puta kvalificirao nakon 1978. godine kada je također i reprezentacija Tunisa posljednji put nastupila. Čile se na turnir prvi put kvalificirao nakon 1982. godine, a Paragvaj i Danska prvi put nakon 1986. godine. Austrija, Engleska, Škotska i Jugoslavija vratile su se na natjecanje nakon što su u svojoj povijesti propustile nastupiti samo jedanput. Među reprezentacijama koje se nisu kvalificirale nalazili su se dvostruki svjetski prvaci Urugvajci (drugi puta za redom) i Švedska (koja je na prošlom prvenstvu u SAD-u osvojila treće mjesto). Rusija se nije kvalificirala na turnir po prvi puta nakon 1978. godine (kada su nastupali kao Sovjetski Savez) i to nakon što ih je u doigravanju izbacila reprezentacija Italije.[10] Do 2018. godine ovo je posljednje nogometno prvenstvo na kojem su nastupile reprezentacije Škotske, Norveške, Austrije, Bugarske, Rumunjske i Jamajke.

Ždrijeb i momčadi[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Popis reprezentativaca na Svjetskom prvenstvu u nogometu - Francuska 1998.

Njemačka, Italija, Argentina, Španjolska, Rumunjska i Nizozemska su bile postavljene kao nositelji skupina, skupa s braniteljima naslova Brazilcima te domaćinima Francuzima. Prvi puta u povijesti izvlačenje skupina održalo se na nogometnom stadionu - stadionu Vélodrome u Marseilleu, dana 4. prosinca 1997. godine.

Kao i na prethodnom turniru, svaka reprezentacija na svjetskom prvenstvu 1998. godine sastojala se od sveukupno dvadeset i dva igrača. Sve reprezentacije morale su službeno potvrditi svoja dvadeset i dva igrača najkasnije do 1. lipnja 1998. godine.

Od 704 igrača koji su nastupili na svjetskom prvenstvu, 447 njih je u tom trenutku igralo za neki europski klub; 90 ih je igralo u Aziji, 67 u Južnoj Americi, 61 u Sjevernoj i Središnjoj Americi, a 37 u Africi.[11] Sedamdeset i pet igrača igralo je u nekom engleskom klubu - po pet više od Italije i Španjolske. Najviše igrača iz jednog kluba bilo je iz Barcelone (njih trinaestero).[11]

Prosječna dob svih momčadi bila je 27 godina i 8 mjeseci - pet mjeseci stariji nego na prethodnom turniru. Najmlađi igrač bio je napadač Kameruna Samuel Eto'o koji je u dobi od 17 godina i 3 mjeseca pozvan da zaigra za reprezentaciju, a najstariji je bio Jim Leighton iz Škotske u dobi od 39 godina i 11 mjeseci.

Pot A Pot B Pot C Pot D

Stadioni[uredi VE | uredi]

Francuska je svoj natječaj za domaćinstvo svjetskog nogometnog prvenstva temeljila na nacionalnom stadionu kapaciteta 80 tisuća sjedala te na devet drugih stadiona diljem zemlje.[12] Kada im je u srpnju 1992. godine domaćinstvo i dodijeljeno, niti jedno regionalno nogometno zdanje nije ispunjavalo FIFA-ine uvjete - ponajviše one o kapacitetu od 40 tisuća mjesta. Predloženi glavni nacionalni stadion koji se u procesu natječaja nazvao "Velikim stadionom" od samog je početka planiranja obavijen kontroverzom; lokaciju stadiona određivali su politika, financije i nacionalna simbolika.[13] Kao tadašnji gradonačelnik Pariza, Jacques Chirac uspješno je završio pregovore s tadašnjim premijerom Édouardom Balladurom o izgradnji stadiona Stade de France u Saint-Denisu, regiji koja se nalazi sjeverno od glavnog grada Pariza. Izgradnja stadiona započela je u prosincu 1995. godine te završila dvadeset i šest mjeseci kasnije, u studenom 1997. godine, a koštala je sveukupno 2,67 milijardi franaka.[14]

Originalna lista izbora lokacija stadiona za prvenstvo uključivala je četrnaest gradova.[15] FIFA je konstantno nadzirala progres i kvalitetu priprema za prvenstvo, a finalne provjere na svim stadionima održale su se nekoliko tjedana prije početka samog turnira. Montpellier je bio iznenađujući izbor kao jedan od gradova domaćina natjecanja zbog toga što je imao nisku urbanu hijerarhiju u usporedbi s do tada favoriziranim Strasbourgom koji je uz to također imao i puno uspješniji lokalni nogometni klub kojeg je u međuvremenu preuzeo konzorcij. Međutim, izborni panel smatrao je Montpellier iznimno ambicioznim u želji za domaćinstvom nogometnih utakmica tijekom prvenstva. Tome su uvelike pridonijele i lokalne gradske i županijske vlasti koje su u posljednja dva desetljeća uložile znatna financijska sredstva u razvoj nogometa (a samim time i radnih mjesta). Neki od stadiona već su bili domaćini nogometnih utakmica svjetskog prvenstva održanog u Francuskoj 1938. godine. Tako su Stade Vélodrome u Marseilleu, Stade Municipal u Toulouseu, Gerland u Lyonu, Parc Lescure u Bordeauxu i Park prinčeva u Parizu po drugi su puta dobili čast biti domaćinima utakmica najvećeg nogometnog natjecanja na svijetu.

U konačnici se svjetsko prvenstvo održalo na deset različitih stadiona. Devet utakmica odigrano je na stadionu Stade de France (najviše od svih drugih), dok je sedam utakmica odigrano na stadionu Park prinčeva nogometnog kluba PSG čime je samo u Parizu sveukupno odigrano šesnaest utakmica prvenstva. Francuska reprezentacija četiri od svojih sedam utakmica igrala je na najvećem nacionalnom stadionu; ostale utakmice odigrala je na drugom i trećem najvećem stadionu u zemlji - Marseille i Lyon (koji su sveukupno ugostili po sedam odnosno šest utakmica prvenstva), a utakmicu osmine-finala odigrala je u Lensu (na čijem stadionu se također odigralo sveukupno šest utakmica). Nantes, Toulouse, Bordeaux, Montpellier i Saint-Etienne također su bili domaćini sveukupno šest utakmica, a na svim stadionima odigrana je barem jedna utakmica faze turnira nakon razigravanja po skupinama.

Saint-Denis Marseille Paris Lens
Stade de France Stade Vélodrome Park prinčeva Stade Félix Bollaert
48°55′28″N 2°21′36″E / 48.92444°N 2.36°E / 48.92444; 2.36 (Stade de France) 43°16′11″N 5°23′45″E / 43.26972°N 5.39583°E / 43.26972; 5.39583 (Stade Vélodrome) 48°50′29″N 2°15′11″E / 48.84139°N 2.25306°E / 48.84139; 2.25306 (Parc des Princes) 50°25′58.26″N 2°48′53.47″E / 50.43285°N 2.8148528°E / 50.43285; 2.8148528 (Stade Félix Bollaert)
Kapacitet: 80,000 Kapacitet: 60,000 Kapacitet: 49,000 Kapacitet: 44,000
Finale Coupe de France 2010-2011 (Lille LOSC vs Paris SG PSG).jpg Vue du virage Depé.jpg Paris-Parc-des-Princes.jpg Stade Felix-Bollaert.jpg
Lyon Nantes Toulouse Saint-Étienne
Stade de Gerland Stade de la Beaujoire Stadium de Toulouse Stade Geoffroy-Guichard
45°43′26″N 4°49′56″E / 45.72389°N 4.83222°E / 45.72389; 4.83222 (Stade Gerland) 47°15′20.27″N 1°31′31.35″W / 47.2556306°N 1.525375°W / 47.2556306; -1.525375 (Stade de la Beaujoire) 43°34′59.93″N 1°26′2.57″E / 43.5833139°N 1.4340472°E / 43.5833139; 1.4340472 (Stadium de Toulouse) 45°27′38.76″N 4°23′24.42″E / 45.4607667°N 4.3901167°E / 45.4607667; 4.3901167 (Stade Geoffroy-Guichard)
Kapacitet: 41,300 Kapacitet: 39,500 Kapacitet: 37,000 Kapacitet: 36,000
Stade-Gerland-RWC2007.JPG Stade de la Beaujoire.jpg Stadium de Toulouse.jpg Stade-GeoffroyGuichard-RWC2007.JPG
Bordeaux Montpellier
Parc Lescure Stade de la Mosson
44°49′45″N 0°35′52″W / 44.82917°N 0.59778°W / 44.82917; -0.59778 (Parc Lescure) 43°37′19.85″N 3°48′43.28″E / 43.6221806°N 3.8120222°E / 43.6221806; 3.8120222 (Stade de la Mosson)
Kapacitet: 35,200 Kapacitet: 34,000
Stade Chaban-Delmas.jpg Australie-Fidji.4.JPG

Popis sudaca[uredi VE | uredi]

Na svjetskom prvenstvu u Francuskoj sudilo je sveukupno trideset i četvero sudaca uz trideset i tri asistenata.[16] Budući je format natjecanja proširen na trideset i dvije zemlje učesnice, na ovom prvenstvu je bilo deset sudaca i jedanaest službenih osoba više u odnosu na svjetsko prvenstvo 1994. godine u SAD-u.[16]

Afrika
  • Said Belqola
  • Gamal Al-Ghandour
  • Lucien Bouchardeau
  • Lim Kee Chong
  • Ian McLeod
Azija
  • Abdul Rahman Al-Zeid
  • Ali Bujsaim
  • Masayoshi Okada
  • Pirom Un-Prasert
Europa
  • Marc Batta
  • Günter Benkö
  • Pierluigi Collina
  • Hugh Dallas
  • Paul Durkin
  • José Garcia Aranda
  • Bernd Heynemann
  • Nikolai Levnikov
  • Urs Meier
  • Vítor Melo Pereira
  • Kim Milton Nielsen
  • Rune Pedersen
  • László Vágner
  • Mario van der Ende
  • Ryszard Wójcik
Sjeverna i Srednja Amerika i Karibi
  • Esfandiar Baharmast
  • Arturo Brizio Carter
  • Ramesh Ramdhan
Oceanija
  • Edward Lennie
Južna Amerika
  • Javier Castrilli
  • Epifanio González
  • Márcio Rezende de Freitas
  • Mario Sanchez Yanten
  • Alberto Tejada
  • John Toro Rendón

Sažetak prvenstva[uredi VE | uredi]

Format natjecanja bio je drugačiji od onog sa Svjetskog prvenstva 1994. godine budući su se u ovome natjecale 32 reprezentacije umjesto njih 24. Trideset i dvije reprezentacije bile su podijeljene u osam skupina s po četiri tima. Pobjednici skupina i njihovi drugoplasirani kvalificirali su se u osminu finala. Za razliku od prvenstava između 1986. i 1994. godine u ovom natjecanju nije bilo mogućnosti da trećeplasirani timovi prođu u fazu ispadanja. Počevši od ovog turnira, reprezentacije su morale putovati na svoje utakmice u grupnoj fazi natjecanja, budući su razni stadioni i gradovi bili domaćini svih grupa.

Također je uvedeno i pravilo "zlatnog gola" koje se primjenjivalo u slučajevima kad je regularni dio utakmice druge faze natjecanja završio neriješenim rezultatom. Osim toga uvedeno je i pravilo da četvrti sudac pred kraj svakog poluvremena svake utakmice na ekektroničkom semaforu prikazuje ostatak vremena (minuta) koje će igrači morati odigrati u sudačkoj nadoknadi. Ovo pravilo vrijedi i danas, budući je vrlo dobro prihvaćeno od strane medija i gledatelja.

Razigravanje po skupinama[uredi VE | uredi]

Turnir je otvoren utakmicom Brazila i Škotske koja je završila pobjedom branitelja naslova 2:1. Norveška je napravila najveće iznenađenje u skupini A pobjedom nad Brazilom 2:1, zabivši dva pogotka pred kraj utakmice.[17] Obje reprezentacije bez problema su prošle u osminu finala. Italija je lakoćom osvojila prvo mjesto u skupini B, a Čileu su bila dovoljna sva tri neriješena rezultata za prolazak dalje. Nakon što je prije četiri godine promašio ključni jedanaesterac u finalu prvenstva, Roberto Baggio je u utakmici protiv Čilea spasio Italiju i osigurao neriješen rezultat (2:2) nakon kontroverzno dosuđenog jedanaesterca. Francuska je uvjerljivo osvojila prvo mjesto u skupini C, iako je Zinedine Zidane u utakmici protiv Saudijske Arabije (koja je završila 4:0 pobjedom Francuza) zaradio crveni karton i dobio dvije utakmice suspenzije. Iz te skupine Danska je prošla dalje kao drugoplasirana. Nigerija je bila iznenađujući pobjednik skupine D (prozvanom skupinom smrti), dok je Španjolska još jednom razočarala ne mogavši proći skupinu. Nigerija ih je pobijedila 3:2 u fantastičnoj utakmici i prošla u daljnju fazu natjecanja uz Paragvaj. Iz skupine E dalje su prošle reprezentacije Nizozemske i Meksika. Meksiko se u dvjema utakmicama koje su završile neriješenim rezultatom spašavao od poraza i uspio. Njemačka i Jugoslavija vrlo su lako prošle u daljnju fazu natjecanja u skupini F. Zahvaljujući pogotku pred kraj utakmice, Rumunjska je pobijedila Englesku rezultatom 2:1 i na taj način osigurala prvo mjesto u skupini G, iza Engleza. Argentina je s tri pobjede vrlo lako zauzela prvo mjesto u skupini H, ispred Hrvatske koja je bila druga.

Druga faza natjecanja[uredi VE | uredi]

Davor Šuker - najbolji strijelac prvenstva sa 6 pogodaka

U osmini finala Italija je pobijedila Norvešku rezultatom 1:0, dok je Brazil vrlo lako prošao dalje protiv Čilea (4:1). Laurent Blanc postao je prvi strijelac "Zlatnog pogotka" na svjetskim nogometnim prvenstvima, zabivši zgoditak u produžetku utakmice Francuska - Paragvaj (1:0). Danska je razbila Nigeriju u osmini finala rezultatom 4:1. Njemačka je pobijedila Meksiko rezultatom 2:1, a istim rezultatom Nizozemska je porazila Jugoslaviju. Hrvatska je zahvaljujući pogotku s bijele točke pobijedila Rumunjsku 1:0 i prošla u četvrt finale natjecanja. Najzanimljiviju utakmicu osmine finala odigrale su reprezentacije Argentine i Engleske. Regularni dio utakmice završio je rezultatom 2:2 (dva su kontroverzna jedanaesterca dosuđena za obje reprezentacije u prvih 10 minuta utakmice, a kasnije je tada 18-godišnji Michael Owen bio strijelac zapanjujućeg pogotka). Utakmicu je također označilo i isključenje Davida Beckhama nakon udaranja Diega Simeonea. Međutim, igraču manje unatoč, Englezi su hrabro igrali i bili izrazito razočarani nakon što im je poništen pogodak Sola Campbella u produžecima nakon navodnog prekršaja nad argentinskim vratarom. U konačnici je Argentina prošla dalje nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca.

Četvrt finale donijelo je ogled Francuske i Italije koja se odlučivala nakon izvođenja jedanaesteraca u kojima je domaćin turnira bio bolji. U uzbudljivoj utakmici Brazil je svladao Dansku rezultatom 3:2, a Hrvatska je napravila vjerojatno najveće iznenađenje turnira pobijedivši reprezentaciju Njemačke s uvjerljivih 3:0. Budući je Njemačka također bila izbačena u četvrt finalu prethodnog prvenstva, ovo je bilo prvi puta u povijesti da ta reprezentacija nije dospjela među 4 najbolje momčadi na dva prvenstva za redom. Utakmica između Nizozemske i Argentine bila je vrlo nasilna; Nizozemci su igrali s igračem manje nakon što je Arthur Numan ozlijedio Diega Simeonea kojeg su morali iznijeti s terena. Kasnije u utakmici, argentinski igrač Ariel Ortega zaradio je crveni karton zbog udaranja nizozemskog vratara Edwina van der Sara nakon što ga je van der Sar isprovocirao, osudivši ga za pokušaj simulacije jedanaesterca. Nedugo nakon isključenja Ortege, Dennis Bergkamp je postigao odličan pogodak i rezultatom 2:1 odveo Nizozemsku u polu finale turnira.

Patrick Kluivert postigao je izjednačujući pogodak za Nizozemsku (1:1) pa je utakmica polu finala s Brazilom otišla u produžetke i odlučena tek nakon izvođenja jedanaesteraca u kojima su branitelji naslova bili bolji. U finalu su im se pridružili Francuzi nakon što je veteranski obrambeni igrač Lilian Thuram zabio oba pogotka u utakmici protiv Hrvatske koja je završila rezultatom 2:1. Do kraja njegove reprezentativne karijere to će ostati jedina dva pogotka koja će Thuram zabiti za svoju zemlju. U utakmici za treće mjesto Hrvatska je pobijedila Nizozemsku rezultatom 2:1 i na taj način ostvarila do tada najveći uspjeh na nogometnim natjecanjima.[18]

Finale[uredi VE | uredi]

Prvi puta u povijesti u finalu su se sastali branitelji naslova i domaćin prvenstva. Utakmica je odigrana 12. srpnja 1998. godine na stadionu Stade de France, a netom prije njezinog početka uvelike se pričalo o uključivanju Ronalda u početnu postavu samo 45 minuta prije starta susreta.[19] Upravo je on u 22. minuti utakmice stvorio prvu priliku za Brazil nakon što je prošao pokraj braniča Thurama i pucao u suprotnu stranu gola na kojem je Fabien Barthez jedva zaustavio udarac. Ipak, Francuska je povela u 27. minuti preko Zinedinea Zidanea koji je nakon uspješno izvedenog kornera glavom postigao zgoditak. Tri minute prije isteka prvog poluvremena, Zidane je postigao drugi pogodak i to ponovno glavom iz kornera. U 68. minuti utakmice domaćini Francuzi ostali su na terenu s igračem manje nakon što je Marcel Desailly zaradio drugi žuti, odnosno isključujući crveni karton nakon grubog prekršaja. Brazil je krenuo u napadačku formaciju i premda su pritisnuli Francuze svejedno su primili i treći pogodak nakon što je zamjena Patrick Vieira poslao dugu loptu prema svom tadašnjem klupskom kolegi Emmanuelu Petitu koji je u protunapadu postigao zgoditak za konačnih 3:0.[20] U tom trenutku ovo je bio najveći poraz reprezentacije Brazila na svjetskim prvenstvima[21] koji će kasnije nadmašiti Njemačka u polu finalu svjetskog prvenstva 2014. godine.[22] Procijenjeno je da je milijun ljudi nakon finala izašlo na ulice Pariza i slavilo pobjedu do ranih jutarnjih sati. Poslije utakmice tadašnji francuski predsjednik Jacques Chirac na terenu je čestitao osvajačima naslova i drugoplasiranima[23], a nekoliko dana nakon finala tadašnji francuski izbornik Aimé Jacquet dao je ostavku.[24][25]

Ostale zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Pobjedom u finalu Francuska je postala sedma država koja je osvojila svjetsko nogometno prvenstvo, pridruživši se Urugvaju, Italiji, Njemačkoj, Brazilu, Engleskoj i Argentini. Tijekom prvenstva ta momčad primila je tek dva pogotka - rekord kojeg su od tada srušile samo Italija (2006.) i Španjolska (2010.). Najbolji strijelac turnira bio je Davor Šuker (6 pogodaka) koji je postigao zgoditke u svakoj utakmici u kojoj je Hrvatska zabila (izuzev utakmice u skupini s Argentinom koja je završila rezultatom 0:1 u korist Argentinaca). Najboljim igračem turnira proglašen je Brazilski napadač Ronaldo.

Službena maskota prvenstva bio je Footix, pijetao koji je predstavljen još u svibnju 1996. godine.[26] Kreirao ga je grafički dizajner Fabrice Pialot, a njegova je kreacija izabrana među pet ostalih koje su se nalazile u natječaju.[27] Među navijačima je provedeno istraživanje o pijetlu kao maskoti prvenstva, a ispostavilo se da je izgled maskote iznimno pozitivno primljen; 91% ispitanika automatski je poistovijetilo pijetla s Francuskom, tradicionalnim simbolom cijele nacije. Ime maskote Footix odabrali su gledatelji francuske nacionalne televizije, a sastoji se od riječi foot (noga) i ix kao referenca na popularni lik iz stripa Asterix.[26] Boje maskote reflektiraju boje francuske zastave, ali i boje dresova reprezentacije.

Službena pjesma turnira bila je "The Cup of Life" u izvedbi Rickyja Martina, a službena himna prvenstva bila je "La Cour des Grands" u izvedbi Youssoua N'Doura i Axelle Red.[28][29] Službena lopta svjetskog prvenstva nazvana je Tricolore (što na francuskom znači "tri boje"), a izradila ju je njemačka tvrtka Adidas.[30] To je bila osma službena lopta koju je za neko svjetsko prvenstvo izradio Adidas, a prva u seriji lopti s više boja.[31] Tradicionalni simboli Francuske (trobojna zastava i pijetao) poslužili su kao inspiracija za dizajn lopte.[31]

Rezultati[uredi VE | uredi]

Prvi krug po skupinama[uredi VE | uredi]

Tricolore - službena lopta svjetskog nogometnog prvenstva u Francuskoj.

Skupina A[uredi VE | uredi]

Momčad Bod. Uta. Pob. Izj. Por. Golovi
Flag of Brazil.svg Brazil 6 3 2 0 1 6:4
Flag of Norway.svg Norveška 5 3 1 2 0 5:4
Flag of Morocco.svg Maroko 4 3 1 1 1 5:5
Flag of Scotland.svg Škotska 1 3 0 1 2 3:7

Skupina C[uredi VE | uredi]

Momčad Bod. Uta. Pob. Izj. Por. Golovi
Flag of France.svg Francuska 9 3 3 0 0 9:1
Flag of Denmark.svg Danska 4 3 1 1 1 3:3
Flag of South Africa.svg Južna Afrika 2 3 0 2 1 3:6
Flag of Saudi Arabia.svg Saudijska Arabija 1 3 0 1 2 2:7

Skupina E[uredi VE | uredi]

Momčad Bod. Uta. Pob. Izj. Por. Golovi
Flag of the Netherlands.svg Nizozemska 5 3 1 2 0 7:2
Flag of Mexico.svg Meksiko 5 3 1 2 0 7:5
Flag of Belgium (civil).svg Belgija 3 3 0 3 0 3:3
Flag of South Korea.svg Južna Koreja 1 3 0 1 2 2:9

Skupina G[uredi VE | uredi]

Momčad Bod. Uta. Pob. Izj. Por. Golovi
Flag of Romania.svg Rumunjska 7 3 2 1 0 4:2
Flag of England.svg Engleska 6 3 2 0 1 5:2
Flag of Colombia.svg Kolumbija 3 3 1 0 2 1:3
Flag of Tunisia.svg Tunis 1 3 0 1 2 1:4

Skupina B[uredi VE | uredi]

Momčad Bod. Uta. Pob. Izj. Por. Golovi
Flag of Italy.svg Italija 7 3 2 1 0 7:3
Flag of Chile.svg Čile 3 3 0 3 0 4:4
Flag of Austria.svg Austrija 2 3 0 2 1 3:4
Flag of Cameroon.svg Kamerun 2 3 0 2 1 2:5

Skupina D[uredi VE | uredi]

Momčad Bod. Uta. Pob. Izj. Por. Golovi
Flag of Nigeria.svg Nigerija 6 3 2 0 1 5:5
Flag of Paraguay.svg Paragvaj 5 3 1 2 0 3:1
Flag of Spain.svg Španjolska 4 3 1 1 1 8:4
Flag of Bulgaria.svg Bugarska 1 3 0 1 2 1:7

Skupina F[uredi VE | uredi]

Momčad Bod. Uta. Pob. Izj. Por. Golovi
Flag of Germany.svg Njemačka 7 3 2 1 0 6:2
Flag of Yugoslavia (1992–2003).svg Jugoslavija 7 3 2 1 0 4:2
Flag of Iran.svg Iran 3 3 1 0 2 2:4
Flag of the United States.svg SAD 0 3 0 0 3 1:5

Skupina H[uredi VE | uredi]

Momčad Bod. Uta. Pob. Izj. Por. Golovi
Flag of Argentina.svg Argentina 9 3 3 0 0 7:0
Flag of Croatia.svg Hrvatska 6 3 2 0 1 4:2
Flag of Jamaica.svg Jamajka 3 3 1 0 2 3:9
Flag of Japan.svg Japan 0 3 0 0 3 1:4
Početni sastavi reprezentacija Francuske i Hrvatske prije njihovog međusobnog ogleda u polufinalu turnira održanog 8. srpnja 1998. godine u Saint-Denisu.

Drugi dio natjecanja[uredi VE | uredi]

Osmina završnice Četvrtzavršnica Poluzavršnica Završnica
                           
27. lipnja - Pariz            
 Flag of Brazil.svg Brazil  4
3. srpnja - Nantes
 Flag of Chile.svg Čile  1  
 Flag of Brazil.svg Brazil  3
28. lipnja - Saint-Denis
   Flag of Denmark.svg Danska  2  
 Flag of Nigeria.svg Nigerija  1
7. srpnja - Marseille
 Flag of Denmark.svg Danska  4  
 Flag of Brazil.svg Brazil (11m.)  1 (4)
29. lipnja - Toulouse
   Flag of the Netherlands.svg Nizozemska  1 (2)  
 Flag of the Netherlands.svg Nizozemska  2
4. srpnja - Marseille
 Flag of Yugoslavia (1992–2003).svg SR Jugoslavija  1  
 Flag of the Netherlands.svg Nizozemska  2
30. lipnja - Saint-Étienne
   Flag of Argentina.svg Argentina  1  
 Flag of Argentina.svg Argentina (11m.)  2 (4)
12. srpnja - Saint-Denis
 Flag of England.svg Engleska  2 (3)  
 Flag of Brazil.svg Brazil  0
27. lipnja - Marseille
   Flag of France.svg Francuska  3
 Flag of Italy.svg Italija  1
3. srpnja - Saint-Denis
 Flag of Norway.svg Norveška  0  
 Flag of Italy.svg Italija  0 (3)
28. lipnja - Lens
   Flag of France.svg Francuska (11m.)  0 (4)  
 Flag of France.svg Francuska (P.)  1
8. srpnja - Saint-Denis
 Flag of Paraguay.svg Paragvaj  0  
 Flag of France.svg Francuska  2
29. lipnja - Montpellier
   Flag of Croatia.svg Hrvatska  1   Za 3. mjesto
 Flag of Germany.svg Njemačka  2
4. srpnja - Lyon 11. srpnja - Pariz
 Flag of Mexico.svg Meksiko  1  
 Flag of Germany.svg Njemačka  0  Flag of the Netherlands.svg Nizozemska  1
30. lipnja - Bordeaux
   Flag of Croatia.svg Hrvatska  3    Flag of Croatia.svg Hrvatska  2
 Flag of Romania.svg Rumunjska  0
 Flag of Croatia.svg Hrvatska  1  


Statistika[uredi VE | uredi]

Najbolji strijelci[uredi VE | uredi]

Napadač Hrvatske, Davor Šuker, postigao je najviše pogodaka na prvenstvo (šest) zbog čega je osvojio nagradu Zlatna kopačka. Sveukupno je tijekom prvenstva 112 različitih igrača postiglo 171 pogodak (od čega je šest bilo auto zgoditaka).

6 pogodaka
Flag of Croatia.svg Davor Šuker
5 pogodaka
4 pogotka
3 pogotka

2 pogotka

1 pogodak

Auto golovi

Nagrade[uredi VE | uredi]

Dobitnik zlatne kopačke: Dobitnik zlatne lopte: Dobitnik Jašin nagrade: Dobitnik FIFA Fair Play pokala: Najzanimljivija ekipa:
Flag of Croatia.svg Davor Šuker
Flag of Brazil.svg Ronaldo
Flag of France.svg Fabien Barthez
Flag of England.svg Engleska
Flag of France.svg Francuska
Flag of France.svg Francuska


Idealna momčad[uredi VE | uredi]

Vratari Braniči Veznjaci Napadači

Flag of France.svg Fabien Barthez
Flag of Paraguay.svg José Luis Chilavert

Flag of Brazil.svg Roberto Carlos
Flag of France.svg Marcel Desailly
Flag of France.svg Lilian Thuram
Flag of the Netherlands.svg Frank de Boer
Flag of Paraguay.svg Carlos Gamarra

Flag of Brazil.svg Dunga
Flag of Brazil.svg Rivaldo
Flag of Denmark.svg Michael Laudrup
Flag of France.svg Zinedine Zidane
Flag of the Netherlands.svg Edgar Davids

Flag of Brazil.svg Ronaldo
Flag of Croatia.svg Davor Šuker
Flag of Denmark.svg Brian Laudrup
Flag of the Netherlands.svg Dennis Bergkamp

Konačan poredak momčadi na turniru[uredi VE | uredi]

Lopta s kojom su reprezentacije Francuske i Brazila igrale finale svjetskog prvenstva na stadionu Stade de France i posebno izrađen dres s imenom tadašnjeg francuskog izbornika koji je svojoj naciji donio prvi naslov svjetskih nogometnih prvaka u povijesti.
Službeni logo turnira.

Nakon završetka prvenstva, FIFA je objavila službenu ljestvicu svih momčadi koje su nastupile na turniru, a na temelju njihovog napretka kroz natjecanje, ukupnih rezultata i kvalitete suparnika.[32]

KP Momčad S U P N P ZP PP GR Bod.
1 Flag of France.svg Francuska C 7 6 1 0 15 2 +13 19
2 Flag of Brazil.svg Brazil A 7 4 1 2 14 10 +4 13
3 Flag of Croatia.svg Hrvatska H 7 5 0 2 11 5 +6 15
4 Flag of the Netherlands.svg Nizozemska E 7 3 3 1 13 7 +6 12
Izbačeni u četvrtzavršnici
5 Flag of Italy.svg Italija B 5 3 2 0 8 3 +5 11
6 Flag of Argentina.svg Argentina H 5 3 1 1 10 4 +6 10
7 Flag of Germany.svg Njemačka F 5 3 1 1 8 6 +2 10
8 Flag of Denmark.svg Danska C 5 2 1 2 9 7 +2 7
Izbačeni u osmini završnice
9 Flag of England.svg Engleska G 4 2 1 1 7 4 +3 7
10 Flag of Serbia and Montenegro (2003–2006).svg Jugoslavija F 4 2 1 1 5 4 +1 7
11 Flag of Romania.svg Rumunjska G 4 2 1 1 4 3 +1 7
12 Flag of Nigeria.svg Nigerija D 4 2 0 2 6 9 −3 6
13 Flag of Mexico.svg Meksiko E 4 1 2 1 8 7 +1 5
14 Flag of Paraguay.svg Paragvaj D 4 1 2 1 3 2 +1 5
15 Flag of Norway.svg Norveška A 4 1 2 1 5 5 0 5
16 Flag of Chile.svg Čile B 4 0 3 1 5 8 −3 3
Izbačeni u razigravanju po skupinama
17 Flag of Spain.svg Španjolska D 3 1 1 1 8 4 +4 4
18 Flag of Morocco.svg Maroko A 3 1 1 1 5 5 0 4
19 Flag of Belgium (civil).svg Belgija E 3 0 3 0 3 3 0 3
20 Flag of Iran.svg Iran F 3 1 0 2 2 4 −2 3
21 Flag of Colombia.svg Kolumbija G 3 1 0 2 1 3 −2 3
22 Flag of Jamaica.svg Jamajka H 3 1 0 2 3 9 −6 3
23 Flag of Austria.svg Austrija B 3 0 2 1 3 4 −1 2
24 Flag of South Africa.svg JAR C 3 0 2 1 3 6 −3 2
25 Flag of Cameroon.svg Kamerun B 3 0 2 1 2 5 −3 2
26 Flag of Tunisia.svg Tunis G 3 0 1 2 1 4 −3 1
27 Flag of Scotland.svg Škotska A 3 0 1 2 2 6 −4 1
28 Flag of Saudi Arabia.svg Saudijska Arabija C 3 0 1 2 2 7 −5 1
29 Flag of Bulgaria.svg Bugarska D 3 0 1 2 1 7 −6 1
30 Flag of South Korea.svg Južna Koreja E 3 0 1 2 2 9 −7 1
31 Flag of Japan.svg Japan H 3 0 0 3 1 4 −3 0
32 Flag of the United States.svg SAD F 3 0 0 3 1 5 −4 0

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. "France Gets 1998 World Cup", The New York Times, objavljeno 3. srpnja 1992. pristupljeno 15. srpnja 2012.
  2. "France awarded 1998 World Cup", The Item, objavljeno 2. srpnja 1992., str. 3. pristupljeno 15. srpnja 2012.
  3. FIFA World Cup™ host announcement decision (PDF). FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association pristupljeno 15. srpnja 2012.
  4. Vicki Hodges, Giles Mole, JJ Bull, Luke Brown and Rob Crilly, "Fifa whistleblower Chuck Blazer - bribes accepted for 1998 and 2010 World Cups: as it happened", The Telegraph, 3. lipnja 2015.. Preuzeto 4. lipnja 2015.
  5. Owen Gibson, Paul Lewis, "Fifa informant Chuck Blazer: I took bribes over 1998 and 2010 World Cups", The Guardian, 3. lipnja 2015.. Preuzeto 4. lipnja 2015.
  6. Tarik El Barakah, "U.S. judge claims that Morocco bribed FIFA to host 1998 World Cup", Moroccow World News, 28. svibnja 2015.. Preuzeto 31. siječnja 2017.
  7. "New Overtime Rule For 1998 World Cup", New York Times, objavljeno 1. lipnja 1995. pristupljeno 27. siječnja 2012.
  8. Shaw, Phil. "Italy and Poland bar England's road to France", The Independent, objavljeno 13. prosinca 1995. pristupljeno 27. siječnja 2012.
  9. Celebration and heartbreak. FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association (29. studenog 1997.) pristupljeno 27. siječnja 2012.
  10. "Soccer: Roundup – 1998 World Cup qualifying; Belgium earns berth and eliminates Ireland", New York Times, objavljeno 15. studenog 1997. pristupljeno 27. siječnja 2012.
  11. 11,0 11,1 Players Facts & Figures: Eto's the youngest, Leighton the oldest. FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association (8. lipnja 1998.) pristupljeno 29. siječnja 2012.
  12. (1999) France and the 1998 World Cup: the national impact of a world sporting event, London: Routledge ISBN 0-7146-4887-6
  13. Rapport public annuel 2000 : l'organisation de la Coupe du monde de football 1998 (PDF) (French). Cour des Comptes Arhivirano s izvorne stranice 4. prosinca 2008., pristupljeno 28. siječnja 2012.
  14. France 1998 Technical report (Part 1) (PDF). Fédération Internationale de Football Association pristupljeno 28. siječnja 2012.
  15. France 1998 Technical report (Part 2) (PDF). Fédération Internationale de Football Association pristupljeno 28. siječnja 2012.
  16. 16,0 16,1 Referees and assistants for France 98 chosen. FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association (2. veljače 1998.) pristupljeno 28. siječnja 2012.
  17. Her er de ti beste sportsøyeblikkene
  18. "Debutant takes third place with win over the Netherlands", CNNSI, objavljeno 11. srpnja 1998. pristupljeno 28. siječnja 2012.
  19. "World commentators decry Brazil, Ronaldo", CNNSI, objavljeno 12. srpnja 1998. pristupljeno 27. siječnja 2012.
  20. ZZ Top of the World. New Straits Times (13. srpnja 1998.) pristupljeno 19. lipnja 2013.
  21. Paul, Oberjuerge (12. srpnja 1998.). France plays perfect host; hoists World Cup in Paris.. Gannett News Service. SoccerTimes pristupljeno 27. siječnja 2012.
  22. Izvještaj s utakmice
  23. "Zidane leads France to pinnacle of soccer glory", CNNSI, objavljeno 12. srpnja 1998. pristupljeno 27. siječnja 2012.
  24. Barth, Elie (18. srpnja 1998.). Il devrait succéder à Gérard Houllier comme directeur technique national (French). Le Monde pristupljeno 27. siječnja 2012.
  25. Jacquet steps down to move up. New Straits Times (18. srpnja 1998.) pristupljeno 27. siječnja 2012.
  26. 26,0 26,1 Hand, David (1998). Footix: the history behind a modern mascot (PDF). Sage Publications pristupljeno 27. siječnja 2012.
  27. Fabrice Pialot l'inventeur de la mascotte Footix (French). France 3. Institut National de l'Audiovisuel (22. svibnja 1996.) pristupljeno 27. siječnja 2012.
  28. FIFA World Cup Official Songs 1990 – 2010 (10. lipnja 2010.) Arhivirano s izvorne stranice 15. svibnja 2013., pristupljeno 29. svibnja 2013.
  29. Change to local timeChange to your time (14. lipnja 2014.). Brazilian star Claudia Leitte to perform with Pitbull and Jennifer Lopez on the official song for the 2014 FIFA World Cup™. FIFA.com pristupljeno 26. lipnja 2014.
  30. "Fifa World Cup match balls through time", Telegraph.co.uk, objavljeno 27. studenoga 2009. pristupljeno 29. siječnja 2012.
  31. 31,0 31,1 1998: adidas Tricolore. FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association (24. lipnja 2006.) Arhivirano s izvorne stranice 5. srpnja 2010., pristupljeno 29. siječnja 2012.
  32. All-time FIFA World Cup Ranking 1930–2010 (PDF). Fédération Internationale de Football Association pristupljeno 31. siječnja 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]