Tajna organizacija hrvatske mladeži

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s TOHM)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Tajna organizacija hrvatske mladeži (TOHM) bila je hrvatska organizacija koja se odupirala jugoslavenskom komunističkom režimu.

Početci[uredi VE | uredi]

Osnovana je nakon pada NDH, svibnja i u lipnju 1945. godine, pod dojmom pada hrvatske države (koja sama po sebi nije produkt Osovinskih sila, kao što su antihrvatski krugovi desetljećima kasnije uspješno propagirali), jugopartizanskog zlosilja po Zagrebu (partizana i "lajbek brigada"), mnoštva ubijenih, tijelima ubijenih što su danima ležali po gradu, okolici i plutali po Savi. Osnivači su se nadali da će se križarskim otporom u šumi nešto napraviti.

Osnovali su ju zagrebački srednjoškolci, Hrvati katolici i Hrvati muslimani. Skupina je organizirana u petorke, na poticaj Željka Gjukića.

Organizacija[uredi VE | uredi]

Skupina je bila organizirana u petorice. Prvotna je zamisao bila da će na organizacijskom vrhu biti vrhovno vijeće. Organizacija je trebala imati međusobno povezane i organizirane ćelije.

Svrha osnivanja bila je:

Djelatnost[uredi VE | uredi]

Propagandna djelatnost sastojala se u tome što su TOHM-ovci umnožavali letke i po zgradama pisali parole.

Radi logističke pomoći križarima, prikupljali su sanitetski materijal za njih. Pokušali su pomoći i dobavom oružja, pa su kad su otimali oružje ranili satnika JNA Globočnika.

Epilog[uredi VE | uredi]

Već nakon tri mjeseca, kolovoza 1945. godine, uhićen je dio skupine. Dio nisu uspjeli uhititi. Kad ih je milicija uhitila, zaplijenila im je nešto oružja što su dobavili za križare. Jugokomunističke vlasti i hrvatski izdajnici pokušali su podmetnuti svezu ove organizacije s Katoličkom Crkvom, no nisu uspjele.

Suđenje je uslijedilo vrlo brzo. Počelo je 16. prosinca. Zagrebački Okružni narodni sud već 17. prosinca 1945. godine osudio je Omera Stunića, Željka Gjukića, Milivoja Kremu, Milana Novakovića, Stanka Šumanovića, Gašpara Bolkovića, Tefka Saračevića, Antu Novakovića, Marijana Kerekovića i Budimira Borasa. Posebni se postupak vodio za Matu Tafru i Vladu Gračanina.

Stunić je izdržao trogodišnju robiju u lepoglavskoj kaznionici, dio skupine uopće nije preživio robiju, a dijelu koji je preživio robija je teško narušila zdravlje (meningitis, izbijeni bubrezi, psihički slomovi).

Jedan od TOHM-ovaca (Mladen Gereš) uspio je da ga ne uhite, no zato je morao emigrirati s obitelji.

O TOHM-u poslije su pisali u Političkom zatvoreniku Tefko Saračević, Omer Stunić, Marijan Kereković[1], Gašpar Bolković[2], Milan Novaković [3][4]

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Marijan Kereković, Sjećanja na TOHM, lipanj – kolovoz 1945., Politički zatvorenik, (11) 2001., br. 116, studeni 2001., str. 39.-41.
  2. Gašpar Bolković: Ćelija 19 – sjećanje na 'TOHM', (I.), Politički zatvorenik, (11) 2001., br. 116, studeni 2001., str. 42.-44. (II.), Politički zatvorenik, br. 117, prosinac 2001., str. 43.-45.
  3. Milan Novaković: Još o skupini T.O.H.M., Politički zatvorenik, (12) 2002., br. 119, veljača 2002., str. 28.
  4. Milan Novaković - Marijan Kereković - Gašpar Bolković: Optužnica – dopuna sjećanja na T.O.H.M., Politički zatvorenik, (12) 2002., br. 123, lipanj 2002., str. 39.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]